Analiza: Kraj SNC-a i FSA? "Pobuna pobunjenika" i prekretnica u sirijskom konfliktu - vodeće brigade raskidaju s pro-zapadnom koalicijom SNC i prelaze u islamistički front
Tako reći do jučer mnogi pobunjenici u Siriji još uvijek su se nadali da će, kao i u Libiji, SAD i saveznici za njih odraditi glavni dio posla direktnom vojnom intervencijom. No, nakon žestokog diplomatskog angažmana Moskve i suptilnog popuštanja Washingtona, izgleda kako vojni napad na Siriju nije na vidiku. Toga postaju sve svjesniji i pobunjenici te se sukladno tome okreću novim sponzorima. Donedavno su ove skupine, barem njihovi glasnogovornici, pričali i o ljudskim pravima, sekularizmu i ostalim pro-zapadnim parolama koje bi omogućile zapadnim medijima da ih mogu i dalje prikazivati kao "borce za demokraciju".
Prava istina o sirijskom sukobu već je jako dugo poprilično drugačija. Jedini "umjereni" element koji je prisutan u borbi protiv vlasti u Damasku je tzv. Sirijska Nacionalna Koalicija ili SNC, sa sjedištem u Istanbulu. Podsjetimo, ova organizacija formirana je na direktan zahtjev tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton za vrijeme njenog prošlogodišnjeg posjeta glavnom gradu Katara, Dohi. Zapadne anti-sirijske sile morale su za javnost imati "umjereno" lice kako bi opravdali svoju potporu za militante na terenu.
No, već od prvog dana postalo je jasno kako borci na terenu u Siriji nemaju nimalo respekta prema političkim oportunistima koji su svoje sjedište uspostavili u susjednoj Turskoj, u Istanbulu. To nimalo ne iznenađuje, jer dok se ovi bore protiv moćne sirijske vojske, njihovi tzv. "vođe" odsjedaju po skupim hotelima, vode sastanke sa svjetskim liderima i pričaju bajke o tome kako će upravo oni preuzeti vlast nakon što pobunjenici na terenu svrgnu Assada.
Da ne bi bilo zabune - jedini razlog zašto su pojedine pobunjeničke brigade u Siriji za javnost do sada, ali kako ćemo uskoro vidjeti od danas više ne, isticale odanost SNC-u je bila nada da će SNC uspjeti "isposlovati" pokretanje američkih raketnih, zračnih, potencijalno i kopnenih, napada. Sada kada se ispostavilo da SNC nije odradio svoj zadatak, jer od američkih napada u Siriji nema ništa, sprema se - štoviše, upravo je počelo - masovno prebacivanje privrženosti pobunjenika s pro-zapadnog SNC-a prema ujedinjenom islamističkom frontu kojeg vode Al-Qaedini ogranci.
Koja sramota, ne za SNC - oni su "pošteno" radili ono što im je bilo naređeno - već za njihove utemeljitelje, a i sve one naivne države koje su priznale SNC kao "jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda". Što sada? Što sada kada "jedine legitimne predstavnike" više ne podupiru čak niti naoružani pobunjenici? Trebalo bi postaviti otvoreno pitanje svim ministarstvima vanjskih poslova, a imamo ih i u regiji, tko sada predstavlja sirijski narod? Al-Qaeda?
Ovoj epizodi danas očito dolazi kraj. Pobunjenički borci u Siriji bili su spremni "zažmiriti" na njima oprečne izjave s kojima se razbacivao SNC, u nada da će dočekati kišu Tomahawka na uporišta sirijske vojske. Pošto od krstarećih raketa nema ni traga ni glasa, odlučili su kako je ovo ključni trenutak za okretanjem leđa SNC-u, a samim time i SAD-u, Francuskoj i Britaniji.
Zapad ako želi intervenirati u Siriji, sada može krenuti samo direktnim udarima na uporišta Al-Qaede, jer oko toga bi možda jedino dobili međunarodni konsenzus. U ostalim slučajevima Zapad je ovim masovnim prebjegom, zapravo "pobunom pobunjenika", jednostavno izbačen iz svih kombinacija.
Što se točno dogodilo? 13 najjačih pobunjeničkih skupina ušlo je u savez s radikalnim Islamistima, uključujući i Al-Nusra Front. Dojučerašnji "umjereni" pobunjenici sada su okrenuli leđa SNC-u i povezali se s Al-Qaedom. Sve je danas objavljeno u posebnom proglasu kojime se potvrđuje nova alijansa.
Najviši politički vođa Tawhid brigade u Aleppu, izdao je priopćenje u kojem tvrdi da govori u ime 13 najmoćnijih sirijskih pobunjeničkih skupina. U zajedničkoj izjavi pod nazivom "Priopćenje broj 1" ističe se kako ne priznaju nikakve oporbene skupine, uključujući SNC, niti bilo koju drugu opoziciju.
U priopćenju pozivaju sve vojne i civilne formacije da se "ujedine u jednom, jedinom islamističkom (šerijatskom) zakonu koji bi trebao postati jedini izvor zakonodavstva".
Među potpisnicima su Tawhid brigada, glavna pobunjenička snaga u sjevernoj pokrajini Aleppo, Al-Nusra Front, Ahrar al-Sham, 19. divizija, Islam brigada, Haqq brigada i druge.
To znači da sve ove skupine sada službeno objavljuju da više ne priznaju opozicijsko vodstvo koje je profilirano i promovirano od SAD-a, Turske, Francuske, Velike Britanije i drugih zemalja EU-a, kao i Katara, pa čak i Saudijske Arabije, mada informacije govore kako Rijad već ima "nekoliko konja" za sirijsku utrku. Drugim riječima, pojedini moćnici u Saudijskoj Arbiji bliski su ovim skupinama koje su se upravo odrekle pro-zapadne koalicije. No, s druge strane Saudijska Arabija je nedavno preuzela vodstvo istanbulske organizacije postavivši "svojeg čovjeka" u vrh SNC-a, tako da je ovo, barem djelomično, i njihov poraz.
Reuters prenosi kako su se "tisuće sirijskih pobunjenika" odvojile od pro-zapadne koalicije kako bi formirali novu islamističku silu s ciljem rušenja Assada, "no time se također potkopavaju nadanja Zapada za stavljanjem svojih prijatelja na njegovo mjesto", ističe Reuters te se također potvrđuje kako je 13 brigada odustalo od SNC-a kako bi se pridružili "Islamističkoj alijansi koja uključuje Al-Nusra Front povezan s Al-Qaedom".
Zaljevske monarhije i Turska vjerojatno će nastaviti podupirati ove skupine, no SAD i EU su u sve većim problemima sada. Prije svega nekoliko mjeseci Barack Obama je odobrio zakon o slanju oružja sirijskim pobunjenicima, ako nastavi s provedbom tog plana tada bi se bez imalo dileme moglo konstatirati kako Washington direktno naoružava skupine protiv kojih se navodno u isto vrijeme bori na drugim mjestima (Pakistan, Jemen, Afganistan itd.)
U ovoj novoj "Islamističkoj Fronti" na popisu nije najradikalnija skupina - ISIL (Islamska Država Irak i Levant). U ovom trenutku još nije jasno jesu li je ostali namjerno izostavili s popisa ili je ona odbila ući. No, već ranije su se pojavile informacije o sukobima unutar ogranaka Al-Qaede, točnije između Al-Nusra Fronta i ISIL-a (vidi: Unutarnji sukob Al-Qaede u Siriji i borba za prevlast: Baghdadi protiv Golanija). Spomenimo i to kako mnogi izvori ističu kako su ISIL izuzetno uspješni u "dovođenju stranaca na sirijski front".
Konkretan popis članova ove nove alijanse varira od ekstremističkih skupina kao što su Al-Nusra Front i Ahrar al-Sham do tzv. "umjerenih" skupina kao što su Tawheed Brigada i Islam Brigada. Koliko su iste uopće ikada bile "umjerene" itekako je diskutabilno, no pošto sada ulaze u savez s Al-Qaedom, taj termin bi se morao prestati koristiti čak i u zapadnim medijima.
Savez 13-orice odbacuje sve skupine koje se nalaze izvan Sirije: "Sve skupine koje djeluju izvana i nisu došle u zemlju nas ne predstavljaju, stoga ih nećemo prepoznati", ističe se u proglasu kojeg je pročitao vođa Tawheed Brigade, Abdulaziz Salameh. "Stoga Nacionalna Koalicija (SNC) i njena navodna vlada pod vodstvom Ahmada Tumeha nas ne predstavlja", ističe.
Popis 13-orice:
Al-Nusra Front
Ahrar al-Sham
Tawheed Brigada
Islam Brigada
Suqour al-Sham Brigade
Pokret Islamska Zora
Pokret Islamsko Svjetlo
Noureddin al-Zengi bataljuni
Haqq Brigada - Homs
Furqan Brigada - Quneitra
Fa-staqim Kama Ummirat - Aleppo
19-a Divizija
Ansar Brigada
Analitičar Aron Lund navodi: "Ako se ova izjava pokaže točnom i ako se savez odmah ne raspadne, onda je ovo velika stvar. Ovaj proglas predstavlja pobunu velikog dijela 'mainstream FSA' protiv njihovog navodnog političkog vodstva te se otvoreno svrstavaju na stranu islamsitičkih sila".
Jasno je kako iza ovog poteza stoje i teritorijalne pretenzije. Naime, ovih 13 brigada kontrolira velik dio sjeverne Sirije. Charles Lister, iz organizacije "IHS Jane's Terrorism and Insurgency Centre" ističe kako su 3 ove skupine - Tawheed Brigada, Islam Brigada i Suqor al-Sham - predstavljale "glavnu SNC pobunjeničku prisutnost na terenu". "Izgleda kako je umjerena islamistička koalicija prestala postojati kao jedna organizacijska struktura", rekao je.
Analiza
S jedne strane ovo je važna prekretnica u sirijskom sukobu jer po prvi put, nakon više od dvije godine rata, stvari na terenu počinju izgledati i u očima Zapada točno onakvima kakve su i bile gotovo od samog početka oružanog sukoba. Pobuna je bila islamistička od začetka, u toj situaciji mnoge strane sile nastojale su u prvi plan progurati tzv. "umjerene" Islamiste koji bi nakon eventualne pobjede u ratu ostali pri ideji demokracije, nešto kao Muslimanska Braća u Egiptu i Tunisu ili AKP u Turskoj, no, ono što je za Zapad daleko važnije od demokracije u Siriji je očuvanje postojećih sirijskih institucija kao što je vojska, policija, pa i tajne službe itd.
Te institucije su esencijalne za pretvaranje Sirije u još jedan pro-zapadni satelit na Bliskom Istoku. To je jedan od glavnih razloga zašto su SAD i saveznici podupirali umjerene Islamiste u Istanbulu, tj. stvorili ih, kako bi nakon rata imali "prijateljsku Siriju". No, to nije slučaj s radikalnim skupinama kao što je Al-Nusra Front, ISIL i drugi. Oni imaju svoje ideje koje zaista nisu komplementarne sa zapadnom ekspanzijom na Bliski Istok. Al-Qaeda je čak prezirala Muslimansku Braću u Egiptu jer su se išli baviti "zlom demokracijom". Al-Qaeda ima za cilj stvarno srušiti Siriju, pro-zapadni militanti bi samo rušili Assada i njegovu nomenklaturu, dok ove radikalne skupine imaju ideju doslovno ideološki "preorati" Siriju prema svojim uvjerenjima.
Ako uvide da nisu u stanju ići sve do Damaska osnovati će Emirat na sjeveru zemlje. Prije ili kasnije će se SAD dosjetiti kako je ovaj novi Sirijski Emirat "prijetnja svjetskoj sigurnosti", što najvjerojatnije i jest, te će ga krenuti bombardirati. Takav scenarij u budućnosti lako je moguć i zaista tragičan. Naime, istu stvar smo dobili i u Afganistanu. Oni koji su za Afganistan prvi put čuli tek 2001. možda će misliti kako se radi o zemlji u kojoj su vječno vladale nazadne reakcionarne snage. No, istina je upravo suprotna - Afganistan je prije dolaska Talibana na vlast bio napredna zemlja, sekularna demokratska i pro-socijalistička zemlja u kojoj su postojala prava žena i drugi progresivni elementi.
Kažu kako slika govori više od tisuću riječi, ovo su slike iz Kabula, glavnog grada Afganistana 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, prije dolaska Talibana na vlast uz direktnu asistenciju SAD-a:
Bila bi neopisiva tragedija da se jednog dana moramo Sirije prisjećati na ovaj način.
No, kao što je Sirija danas pro-ruski orijentirana, tako je i tada Afganistan bio pro-sovjetski orijentiran. Kada su iz SAD-a shvatili da neće moći okrenuti Afganistan na svoju stranu, odlučili su ga uništiti, doslovno "preorati" do temelja podupiranjem jedne od najnazadnijih skupina na svijetu - Talibana. SSSR su ušli vojskom u Afganistan 1979, kako bi spasili sekularnu demokratsku Republiku Afganistan, no potpora za Talibane je bila prejaka te su se Sovjeti u konačnici morali povući 1989. "Sovjetski Vijetnam" i "Klopka za medvjeda" mnogi su nazivali sovjetski rat u Afganistanu. Sovjetska vojska je izgubila između 13,000 i 15,000 vojnika (ovisno o izvoru). Poraz u Afganistanu ujedno je pridonio raspadu Sovjetskog Saveza. Stoga, kada današnja ruska vlada kaže da ne želi intervenirati u Siriju, to kažu iz više nego dobrog poznavanja povijesti.
Kakve veze ovo ima s aktualnom temom o prelasku umjerenih Islamista u redove ekstremista? Itekakve. Naime, zadnjih tjedana Rusija inzistira na pokretanju diplomatskog rješenja, sastanku svih strana u Ženevi kako bi se okončao rat, formirala prijelazna vlada i zaustavilo krvoproliće. Naravno, u takvom političkom procesu Bashar al-Assad bi ostao stajati, ne samo stajati, već bi bio hvaljen kao heroj i pobjednik. SAD to znaju i stoga je za njih mirovno rješenje nedopustivo. Već se sada osjećaju djelomično poraženi i poniženi jer nisu uspjeli pokrenuti vojnu intervenciju protiv Sirije. Možda stoga donesu onu najgoru i najtragičniju odluku - da se Sirija potpuno uništi, kao i Afganistan, da ju preplave radikalne skupine koje će srušiti sve ono vrijedno u Siriji.
Ovo bi bio strašan i crni scenarij, no sigurno se i o njemu razmatra. To je kao vojska koja uništava svoje arsenale da ne padnu u ruke neprijatelju, tako bi i SAD mogli donijeti odluku da Siriju treba uništiti kako nikada više ne bi bila saveznik njihovim geopolitičkim rivalima s Istoka: Rusiji, Iranu i Kini. Uspjeli su uništiti jedan Afganistan koji je bio simbol napredne države u islamskom svijetu. Afganistan je uništen do te mjere da se više nitko ni ne sjeća njegove slavne prošlosti. Takva sudbina mogla bi zadesiti i Siriju.
Naime, već za koji dan istanbulski SNC bi mogao prestati postojati pošto više nema potporu na terenu. SAD će tada poručiti Rusiji: ništa od pregovora, jer više nemamo s kime pregovarati, ovi su se oteli kontroli. To bi bio kraj snova o Ženevi, kraj mirovne solucije i kraj nade da bi se ovaj tragičan rat mogao uskoro privesti kraju. S druge strane to bi bio tek početak općeg rata do konačne vojne pobjede, a sirijska vojska sama ne može pobijediti neprijatelja koji ima naizgled beskonačne zalihe ljudstva. Jednostavno je fizički nemoguće svladati takvog suparnika u ratu jer se on konstantno "obnavlja".
Stoga možemo zaključiti kako iz ove današnje vijesti proizlaze dvije stvari: prva je činjenica da Zapad nakon ovoga više neće biti u stanju direktno i otvoreno podržavati ove skupine jer su one sada i službeno u savezu s međunarodnim terorizmom. To dakako smanjuje mogućnost eventualne vojne intervencije protiv Sirije. Dok je druga činjenica znatno udaljavanje od mirovnog rješenja, pa možda i trajno nestajanje takve opcije sa stola što bi za sirijski narod bila ogromna tragedija jer bi rat mogao potrajati još godinama.
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-k ... cki-front/
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
