lako je 25 godina nakon rata,pametovat za tastaturom šta treba,šta ne treba...
rat je zlo...koje treba izbjeć na sve moguće načine...
a ako ne možeš izbjeć,i ako već do rata dođe,onda se ne biraju sredstva,bar na brdovitom balkanu!
mene je, recimo tog ljeta 1993,zaboljelo kad su (bar iz moje jedinice u kojoj sam tad bio) izbačeni svi hrvati i muslimani!
kontam,ako je moj davor sliško,tutić,darko madzo i još par,ako su sa mnom prvi prešli most u gradišci,i djelimo dobro i zlo,otkud sad odjednom da ne valja nakon dvije godine rata?
pošto sam i tad bio neki lajav i uvijek neki buntovnik,raspitivao sam se otkud odjednom ta promjena stava prema mojim drugarima i zašto im se daje završni pečat...
ispričali su mi jednu priču...
da je 30 juna 1993,dok su trajale najveće borbe između muslimana i hrvata na skoro čitavoj teritoriji današnje fbih,u sastavu HVO Mostar ostalo nekoliko četa ili bataljona muslimana,uglavnom možda i par hiljada ljudi,koje su hrvati prihvatili,jer su zajedno protjerali srbe iz doline neretve i smatrali ih svojom braćom....koji su bili lojalni hrvatima,borili se protiv armije BH...koliko god nekome smješno zvučalo,i kriminalac juka prazina,"ratni heroj odbrane sarajeva" se u mostaru sa svojim bataljonom borio rame uz rame sa hrvatima,protiv armije bih!!!
i jedno veče,upravo tog 30 juna 1993,datum koji armija bh slavi kao deblokadu mostara,gdje su za jedan dan zauzeli ogromnu teritoriju.....kasarnu sjeverni logor....vrapčiće,bijelo polje i sve prema salakovcu,potpuno otvorili komunikaciju sa sarajevom i spojili se savojim šestim korpusom armije bih,odakle su upali zukini koljači i hrvatsko uvo nije ostalo na lijevoj strani neretve....do te večeri su muslimani u mostaru bili u potpunom okruženju hrvata..
šta se desilo te večeri i kako su uspjeli tako ogromnim prostorom zavladat muslimani i pobit hrvate?
desilo se da su u rovovima bili mješani sastavi...musliman i hrvat....i nekim konspirativnim metodama su muslimani iz HVO,napravili dogovor da iste noći,tad i tad,svako okrene oružje u svog saborca hrvata u rovu u bijelom polju
(to je bila ključna tačka,i nakon toga je armiji bh bilo lako da u toj panici hrvata,beznađu i bježaniji osvoje toliku teritoriju!!
pošto je tad osovina radovan karadzić-mate boban bila na vrhuncu saradnje,odmah je nakon par dana donesena odluka da u vojsci RS,bar u mojoj i većini drugih jedinica,nemaju više šta muslimani tražit uopšte,hrvat je pokoji i "pretekao"....doduše,nakon toga,mi smo otišli i korak dalje,pa svim muslimanima i hrvatima u gradu podjelili otkaze,isključili telefone...a ne samo istjerali iz VRS
to su te ružne stvari iz rata...jezive...da saborac na saborca u rovu okrene oružje...zato možda i jest mržnja u mostaru i danas veća nego bilo gdje....
koliko god mi gadljivo zvuči to što su muslimani uradili,sa jedne strane im se i divim koliko su složni....ja bih prvi možda ispao pička i pokuša svog kolegu iz rova druge nacionalnosti,indirektno upozorit da to veče ne dođe
ustvari,ne znam šta bih uradio....ne bih ni provalio našu akciju,ali ne bih mogao ni pucat u davora sliška,darka madzu,emira bašića koji su dve godine dotad sa mnom djelili svu ratnu muku
..možda ja ne bih to veče došao