Evo radosne vijesti za sve "fanove" Biljane Plavšić, koju su obožavaoci prozvali Caricom: ---- Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja je u Švedskoj izdržavala 11-godišnju kaznu zbog zločina počinjenih protiv čovječnosti, bit će oslobođena 27. oktobra, stoji u saopštenju švedskog ministarstva pravde. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije prije mjesec dana dao je 'zeleno svjetlo' za puštanje iz zatvora Biljane Plavšić, koja je u februaru 2003. osuđena na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju od 11 godina. U skladu sa švedskim zakonom, zatvorenik zbog dobrog vladanja, nakon trećine izdržane zatvorske kazne, može biti oslobođen. (Hina) ---- Ovo je možda idealna prilika da se podsjetimo nekih njenih državničkih izjava, u kojima je iznosila svoje stavove o geografiji, biologiji i drugim prirodno-društvenim naukama:
*Ne kažem da ne želimo više živjeti sa Hrvatima, nego radije da im ne trebamo dopustiti da žive s nama.
*Kada sam vidjela šta je Arkan napravio u Bijeljini, zamislila sam da su sve njegove akcije takve. Rekla sam – ovo je srpski heroj. On je pravi Srbin, to je vrsta čovjeka kakvog trebamo.
*To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima. (o Muslimanima u Bosni)
*Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilgode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen.
*Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.
*Kad se osvrnem i oko sebe vidim uniformisana lica, ja steknem osjećanje sigurnosti. (6. april 1992) - *Ja bih najviše volela da istočnu Bosnu očistimo, nemojte da me neko uhvati za reč, pa da misli da govorim o etničkom čišćenju. Oni su nam jednu sasvim prirodnu pojavu podmetnuli pod taj naziv etničko čišćenje i okvalifikovali to kao ratni zločin. Sve i da zadržimo 70 odsto teritorije nema tu mira. Za nas nema mira. Ja njima, ovako da kažem, ne želim, ništa dobro. Ali da ja budem mirna, moramo im dati nešto, da imaju gde sebi da organizuju život, da ne bi mene celo vreme uznemiravali. Tako ja shvatam tih muslimanskih 30 odsto. ("NIN", 24. maj 1996)
_________________ Са твоје стране, Зока, постоjи стална дискриминација на националној основи према мене. (Rujka iz daleke Moskve)
|