Aranžman sa MMF-om!?
Šta je to u stvari?
To je vrsta "pomoći" zemljama koje se želi što više potčiniti i učiniti potpuno privredno zavisnim od "velikih igrača na svjetskoj pozornici", da bi se osiguralo njihovo trajno ropstvo postojećem sistemu "globalne tržišne ekonomije" za koji nam se uporno govori da nema alternativu (odnosno ono što je naša ulaznica za to: evro -atlantske integracije).
Uopšte nije slučajno što se ta laž ponavlja iz dana u dan, i što je ona nezaobilazna u svim obraćanjima bilo kojeg političara, jer se ne može dozvoliti da neko slučajno dođe na neku drugu ideju, a kamo li da pokuša da nešto preduzme. Nikako se ne može dozvoliti da takav pokušaj uspije, i zato je od ključne važnosti da se i ne pokuša.
Pogotovo se to odnosi na zemlje koje u stvari imaju dovoljno mogućnosti da krenu drugačijim putem, putem nezavisnosti od tzv. "svjetske ekonomije" zemljama koje imaju sasvim dovoljno svih ključnih resursa da MOGU da, uz malo pameti, budu potpuno nezavisne, i da ne budu prisiljene da igraju kako se orkestrirano svira iz svjetskih centara.
Dogmatska obmana kao što je ta, mora se konstantno održavati (ponavljati), jer kada bi se dozvolilo da ljudi razmišljaju sopstvenim umom, vrlo lako bi se moglo desiti da se taj naduvani marketinški balon raspukne pred oštricom zdravog ljudskog razuma, i propao bi plan da ljudi na našim prostorima dobrovoljno kroče u ropstvo zvano evro-atlantske integracije i EU.
To je prije svega zato jer je narod na ovim prostorima SLOBODOLJUBIV, i ne bi mu mnogo trebalo da se probudi iz "evropskog sna".
Što reče neko pametan, kod nas se ljudi dijele na one koji sanjaju evropski san i one koji su budni!
Pogledajmo sada, zdravorazumski, kakva nam se "pomoć" u stvari nudi!
Pošto smo prvo ekonomsko-političkim mahinacijama dovedeni u takvu "bezizlaznu" situaciju (inače gospoda krojači svjetskih zbivanja na "divide et impera" zavadi-pa-vladaj principima, stalno rade na tome, imajući svoje tihe i glasne svjesne i nesvjesne eksponente NA SVIM SUKOBLJENIM STRANAMA), sada nam se "pomaže", a u stvari nam se stavljaju okovi. Kako?
Evo kako:
diktira nam se tačno kako taj novac treba da se upotrijebi, i ograničenjima u stvari narušava vladalačka suverenost raspolaganja sopstvenim resursima, pa makar i posuđenim, a ta uslovljavanja su usmjerena na to da se novac posuđivačima višestruko vrati.
Kako sad to?
Evo:
direktno, ili između redova se sugeriše da se novac dobijen za pomoć usmjerava na "kapitalne investicije" pod izlikom da se na taj način "pokreće ekonomija i otvaraju nova radna mjesta" i sl. Radna mjesta koja se otvaraju su u takvim slučajevima 90% težačko-nadničarskog karaktera (plate oko 400-500 KM), i na tu radnu snagu se troši do 5% posuđenog novca, dok najveća masa novca ide kompanijama koje su izvršioci tih kapitalnih radova i to su U PRAVILU STRANE KOMPANIJE ILI NJIHOVI EKSPONENTI. Kako je naša privreda dovedena do toga da nemamo velikih kompanija koje mogu samostalno da budu izvršioci takvih kapitalnih poslova, nego se kod nas stimuliše "malo i srednje preduzetništvo" koje nikada i ni u čemu ne može da konkuriše velikim svjetskim privrednim igračima, nego mogu da budu samo njihovi lokalni zavisni satelitčići ili beznačajni sa njihovog aspekta, onda je jasno da se posuđeni novac samo u stvari "provuče" kroz naše ruke (ko zna, možda tako i opere) dok on na kraju završi van naših granica, van našeg domena upravljanja.
Tako mi (najmanje) dvaput dajemo isti novac: vraćamo kredit i to od našeg novca koji bi inače cirkulisao untar našeg sistema, a pošto su kapitalne investicije samo za kapitalne igrače, kojih mi nemamo i ne trudimo se da ih stvaramo, bar za svoje potrebe, onda i te pare odu NJIMA i malo ili ništa ostaje nama. Kad svemu tome pribrojimo i tehnološku zavisnost i drugu zavisnost o stranim kompanijama koja se na taj način stvara (rezervni dijelovi, specifične usluge, "know how"), pa smo poslije godinama prisiljeni da samo od njih kupujemo sve to... vidi se da mi te kredite vraćamo mnogo, mnogo puta. To je u rukavicama i na globalnom planu izvedeno obično pljačkaško kamatarenje s kojim su se neki naši sugrađani već sreli.
Kod nas se od svih tih para zadrže samo male mrvičice, a oni koji tim kapitalnim igračima omoguće da baš oni budu ti koji će da prođu na međunarodnim tenderima, "omrse" se malo i sami od svega toga, za svoj račun ili za račun svoje političke stranke.
Naravno, u svemu tome određenu paravansku ulogu odigraju i "domaće" kompanije, ali su to u pravilu kompanije koje finasiraju vladajuće političke snage, i tako su svi vukovi siti i zadovoljni, samo su ovce žestoko oderane i polupojedene hodaju i ptaju se šta se to zbiva, ne videći koliko same svemu doprinose.
Našoj mladosti, koja ima potencijal da tu njihovu prljavu igru razbuca, nameću se od malena stereotipi koji njihovu urođenu staralačku snagu preusmjeravaju na njihove mlinove, i uči ih se da svoje sposobnosti prodaju njima (ako treba i za skupe pare) samo da se ne bi kojim slučajem stavili u službu svog naroda, i svoje duše.
Mi smo u stvari prebogata zemlja, odnosno zemlja sasvim dovoljno bogata da SVI naši stanovnici, uz pravilnu raspodjelu tog bogatstva, žive u blagostanju, ubjeđuje nas se da je jedini izlaz iz sadašnje "krize" da se što bolje i čvršće vežemo za "razvijene" zemlje (koje su tako razvijene i moćne SAMO ZATO što imaju dovoljan broj ropski zavisnih satelita poput nas i/ili zato što su do sredine 20-tog vijeka bili imperije koje su svoju moć zasnivale na leđima malih) pa ćemo da eto da dijelimo njihovu "sreću"!
Samo da se Vlasi ne dosjete jadu, pa ne kažu, ma ko vas... idemo mi svojim putem! Budite sigurni, samo kada bismo zaista pokušali BRZO BISMO GA NAŠLI.
Eh ŠBBKBB!!
|
