Ako nismo zapamtili ovo ime, pokusajmo da ga zapamtimo. Evo jedan komentar S. Pecanina objavljen u magazinu Dani.
Pozdrav Zah.
Danis Tanović
Danis Tanović jeste autor nagrađene Ničije zemlje, ali otkako se prije pet mjeseci vratio da živi u Sarajevu sa suprugom i četvero djece, mora da se osjećao kao da je u nagrđenoj ničijoj zemlji. U senzacionalnom intervjuu Oslobođenju, u kojem je objavio svoju odluku, Danis je objasnio svoje motive: "Ja sam se prije pet mjeseci vratio u Sarajevo sa namjerom da sa suprugom i djecom živim u Bosni i Hercegovini, ali sam se jako brzo uvjerio da normalan život ovdje nije moguć. Vidite, ja ne mogu da prihvatim da u vrtićima dijele mališane po religijskoj pripadnosti njihovih roditelja radi uvođenja vjeronauke, da u Sarajevu i djeca za operaciju krajnika čekaju po pet mjeseci, da i dvanaest godina nakon rata kapiju glavnog grada predstavlja nedovršena cesta u Blažuju široka četiri metra, da se za milione poštenih ljudi koji teško žive od svog rada govori da se 'nisu snašli', da je broj samoubistava daleko nadmašio broj kišnih dana u godini, da ljudi nude svoje bubrege da bi prehranili porodicu, da sve više penzionera preživljava zahvaljujući narodnim kuhinjama i pažljivom prebiranju po kontejnerima, da policajci bježe sa mjesta zločina... A da je meni muka pročitati novine ili gledati televiziju od svakodnevnih dokaza o drskom kriminalu moćnika na vlasti i kriminalaca koje oni štite!"
Danisova odluka postala je vijest dana ne samo u Bosni i Hercegovini: provjeravao sam na internetu i ustanovio da su je prenijeli svi važniji svjetski mediji. Za mnoge Bosance i mnoge Danisove Hercegovce, još od onog jutra kada je u Los Angelesu saopćeno da je Tanović dobio Oskara, nije bilo puno vijesti koje su pobudile toliko sreće, nade i vjere. Zašto je to tako? Zato što je Bosna i Hercegovina dobila prvog lidera koji ne ulazi u politiku da bi postao bogat, slavan i utjecajan - on to već jeste; prvog koji se ne bavi politikom da bi svojoj djeci omogućio školovanje vani, već da bi se mogla normalno školovati i u njegovoj domovini; prvog ozbiljnog lidera kojem se može vjerovati kada kaže da je motiv njegovog političkog angažmana opće, a ne (samo) njegovo dobro. Prepoznaju li građani Bosne i Hercegovine motive Danisovog angažmana, kriminalci na vlasti imaju razloga da budu zabrinuti za svoju budućnost. S druge strane, opozicija napokon dobija lidera u skladu sa veličinom potreba koje za njim u državi odavno postoje: jednostavno, to mjesto je već godinama upražnjeno i ono što se do danas zvalo opozicijom bilo je najbolji garant da će aktuelni vlastodršci u istim foteljama biti još puno godina.
Čestitao sam Danisu na odluci koju je donio. Ispričao mi je da mu je bila važna podrška porodice, ali da ga je supruga pitala: "A hoće li nam baciti bombu u kuću?" Kada sam mu rekao da, unatoč svemu, ne mogu njega zamisliti kao političara, odgovorio mi je: "Ne mogu ni ja. Ali jedini uvjet prijateljima sa kojima sam krenuo u osnivanje stranke, a koji insistiraju da ja budem predsjednik, je bio: U Statutu mora stajati da predsjednik ni pod kojim uvjetima ne može obavljati tu funkciju duže od četiri godine. Znaš, meni je cilj da pomognem poštenim, mladim, obrazovanim ljudima da dođu na vlast. Sad mi ne pada na pamet da se borim za funkciju. Ali, sjeti se Meše Selimovića, šta vlast učini od ljudi. E, da ja nakon četiri godine ne bih došao u iskušenje da postanem Zlatko, ta odredba mora stajati u Statutu naše stranke." (S. Pećanin
|
а човјек се зове дАнис 
