Ako me pitate kojom će se brzinom širiti ovaj mrak, ne bih vam znao da kažem, ali bojim se da će potrajati
Na jednom testu u nekoj školi mališan je odgovorio da zna kolika je brzina svetlosti, ali "kolika je brzina mraka, to nismo učili ". Kolika je brzina mraka koju širi po svetu i, sada, po Bliskom istoku - zadnja pošta Libija - ovo zločinačko udruženje preobučeno u anđela humanizama i brige za libijske civile?
Mnogi su još ne znaju šta se to uistinu dešava u Libiji, ko je tu na pravoj strani istorije, ko su ovi što su se digli na Gadafija - nacional-patrioti žedni demokratije i sloboda, ili tu nešto nije u redu kada kliču Obami, Kameronu i Sarkoziju zato što im iz neba razaraju vlastitu zemlju uzduž i popreko?
Da li se ovo arapsko proleće nezadovoljstva malo otelo i izvitoperilo ili je ovo dirigovani projekt Imperije? Ili je, pak, i jedno i drugo, zapetljano u čvor i zakukuljeno u enigmu bez jasne naznake gde će se i kako okončati? Šta je tu autentična inspiracija - ustanak protiv ćaknutog i nepredvidivog apsolutiste, a koliko je tu oktana i barela u igri?
Dokle je zločinačko udruženje postnacifašista spremno, a koliko sposobno, da ide u uterivanju humanizma slabijim i nezaštićenim, budući da nemaju petlje da humanizam i demo(n)kratiju uteruju kineskom pandi na Tibetu ili ruskom medvedu u Gruziji? Tu su podvili rep. I suma sumarum, kakav je onda pravi naslov cele ove kaznene ekspedicije na Libiju?
Naslov je, gospodo, istrgnut iz knjige Hitlerovog "lebensrauma". Tamo je bio "životni prostor", ovde je "američki san". I neka nam ne zbunjuje zdravu pamet eufemizam "Zone zabranjenih letova" i cinizam "zaštite civila". Stotine hiljada civila već je platilo glavom Zonu zabranjenih letova i, zatim, invaziju Imperije na Irak i Avganistan. Da li je, gospodo moja, Opsenar u Vašingtonu ili Bolesnik minule Imperije u Londonu, zatražio Zonu zabranjenih letova kada su američke fosforne bombe padale iz izraelskih aviona na palestinsku Gazu?
Ovog časa, gospodo, padaju mrtvi civili na ulicama Jemena - nigde Zone! U Bahreinu američki kvisling, kralj Kalifa, ubija i teroriše pobunjenike u udruženom zločinačkom poduhvatu sa američkim klimoglavcem, kraljem Saudije Abdulahom, a nigde ni ptica na Zapadu da cvrkutne o zoni zabranjenih letova nad Bahreinom.
Jer Bahreinom vlada srednjovekovni "Amerikanac" na čelu sunitske manjine (30 odsto) nad šiitskom većinom (70 odsto) -potencijalnom rezervom susednog šiitskog Irana. A Iran je remetilački faktor i crni đavo lagodnog imperijalnog poretka činjenica u naftonosnom Zalivu. Tamo pobunu treba ubiti u pupoljku i držati u životu srednjovekovne despotije sve dok vrše posao i nafta teče. Pobunjeni civili u Bahreinu su živo meso za odstrel; civili u Libiji su sveta krava.
Zato u Bahreinu nema Zone i zato će je u Libiji postnacifašisti uterivati raketama iz vazduha sve dok se ne ispostavi da raketama iz vazduha ne mogu da pogode Gadafija, pa će, baš kao u Iraku i Avganistanu, krenuti da rendžersima i marincima završe humanizam i renesansu, da promene režim u Tripoliju i štite civile koje niko ne napada.
A da li će na kraju i uspeti da u Tripoli dovedu nekog svog čoveka iz pobunjeničkog Privremenog saveta, recimo Mahmuda Džibrila, bivšeg Gadafijevog ministra unutrašnjih poslova, školovanog na Univerzitetu u Pitsburgu - ostaje da vidimo.
Uzgred, dotičnog Džibrila naći ćemo u tajnim Vikiliksovim depešama, tamo gde američki ambasador u Libiji obaveštava Stejt department da je Dzibril "ozbiljan sagovornik sa američkom perspektivom". Baš tako.
I ako me pitate kojom će se brzinom širiti ovaj mrak, ne bih vam znao da kažem, ali bojim se da će potrajati.