banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 26 Jul 2025, 00:31

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 83 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 24 Jul 2009, 17:17 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2006, 17:02
Postovi: 8177
Lokacija: RS-BANJA LUKA
Banjalucki_Behar je napisao:
Onaj vojnik sto je lezao ubijen se se nezna kako je poginuo,,uglavnom poginuo je sa puskom u ruci..........


Kakav bolesniki,i onda se nadje neko pametan i kaze da je moguc zajednicki zivot sa njima.Znas ti behare dobro kako je on poginuo,jel ono tvoj vodja rece "streljati na licu mesta"?Jel ono tvoj vodja cestita na vrhunski obavljenom zadatku?Eto kako je poginuo,ali gde bi vi to priznali,vazne su samo muslimanske zrtve,tipicna teheranska politika :roll:

_________________
Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Jul 2009, 18:14 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Okt 2006, 17:20
Postovi: 5218
Lokacija: u senci svog omiljenog drveta
Vise od 70% "zrtava" u Srebrenici je ubijeno u uniformi...jebi ga...legitimni ciljevi...tako im grah pao.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Jul 2009, 18:24 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Okt 2003, 20:23
Postovi: 1722
Lokacija: Banjaluka
Zalsono koliko su ljudi zatrovani sovenizom. Naravno sve ljepo upakovano u nacionalne torove,i standardna tematika,oni iz drugog tora su vukodlaci i hoce da vas ubiju.Istu tematiku koriste sve soveniticke vode ovih nasih bijednih naroda koji zivi u goloj bijedi.
Nabijem ja Dudakovica,Tihica,,Harija na onu stvar,,,Dudakovic je pocinio zlocin i treba biti kaznjen,on za mene nije nikakav heroj,,,nego obicna fukara koji svrecaovao cjeli rat,,,,stekao milione i sada uziva.
Ovaj snimak je rezirala sovenisticka kuhinja,u kojoj su svi redom ukljuceni,to odrzava ove sto su na vlasti,a narod ko ovce uvjek na prvu pada.
Pa ko ima malo soli u glavi dobro zna da je Dudakovic,Hamdija Avdic(glavni mafijas u Bihacu) zlocinci i oni su sramota naraoda kom ja pripadam.

Zalosno sto je vecina ovih bjednih naroda zadojena sovenizmom od nasih voda,,, i koji skupa sjede,piju i ubiru milione preko nasih leda,i dok god budete zadojini sovenizmom bice stanje ovakvo kakvo jeste.

I naravno kada se EU digne ona stvar,stavi ce nas u EU ukinuti sve garnice kao sto je danas u EU,,,i svi ovi torovi u koje se danas zaklinjemo,za koje su ljudi ginuli i ubijali izmedu postace velika besmislica.To ce se desiti,,nece ubrzo ali sigurno hoce.I naravno ove nase sovenisticke vode tada nestati,,,a do tada ostajenam jad i bjeda.......................

_________________
Uvijek hrabra, vesela,
svakom majka utjeha, jedina.
Pišeš naše stranice, moja
nježna kraljice, sudbine.
Rodila, te rijeka duboka,
u svakom viru Vrbas nosi tajnu,
nosi istinu.

Ovo je moj grad...

"


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Jul 2009, 18:52 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 05 Okt 2005, 23:57
Postovi: 861
Lokacija: Banjaluka, Republika Srpska
Banjalucki_Behar je napisao:
skypostman je napisao:
Opet ona klasicna prica. FUJ! Haretovi mediji i oni koji im vjeruju 100% ponovo su akciji...
Bilo bi dobro da me ne povlacis za jezik!


Ucemu je problem,,,,ljudi koji su prestavljeni da su ubijeni su ustvari zivi.....Znaci laz medija,,i montaza,,,i sta sada opet prljavi Hari kriv sto su ovi montirali.


Kako zivi covjece kada sin jednog od ubijenih( Sabicev sin) daje izjavu o tome da mu je tada ubijen otac i jos jedan Babin vojnik kao i jedan vojnik RSK?

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=uw1bHaUk ... re=related

http://www.youtube.com/watch?v=dk5FBE1L-Kc


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 09:30 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 05 Okt 2005, 23:57
Postovi: 861
Lokacija: Banjaluka, Republika Srpska
Izvor iz Državne agencije SIPA tvrdi za „EuroBlic“
Dudakoviću curi vreme
Autor: EKIPA „EUROBLICA“ | Foto:S.Pasalic | 25.07.2009. - 05:00


Banjaluka, Sarajevo - Potpuno je jasno da će ratni komandant 5. korpusa Armije BiH, general Atif Dudaković biti uhapšen i to je, nakon poslednjih snimaka na kojima direktno naređuje streljanje ratnih zarobljenika, sada samo pitanje trenutka, tvrdi za „EuroBlic“ izvor iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koja se uz MUP RS uključila u istragu predmeta protiv Dudakovića, koja je već tri godine „zakočena“ u Tužilaštvu BiH.

Prema našim saznanjima, iako određeni ljudi u državnom tužilaštvu pokušavaju da zataškaju slučaj uz pravdanje da je istraga u toku, prikupljen je veliki broj dokaza koji Dudakovića i njegove saborce direktno terete za zločine nad srpskim i vojnicima AP Zapadna Bosna u bosanskoj Krajini.
- Poslednji snimak, na kojem Dudaković pita šta je sa dvojicom zarobljenika, a nakon toga naređuje da se obojica streljaju, sigurno će dovesti do toga da on bude priveden i saslušan na okolnosti u vezi sa tim, ali i svim ostalim zločinima, posle čega bi bilo realno da mu se predloži pritvor - objašnjava naš izvor, koji je jedno vreme imao uvid u „slučaj Dudaković“ koji se nalazi u fiokama Tužilaštva BiH.
Podsetimo, u avgustu 2006. godine, tadašnji predsednik RS Dragan Čavić i premijer Milorad Dodik na osnovu istrage MUP RS podneli su Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv Atifa Dudakovića zbog zločina na prostoru gde je delovao 5. korpus tadašnje Armije BiH. Premijer RS Milorad Dodik posle podnošenja prijave rekao je da „ne može da se pravi gradacija zločina jer zločin je zločin i za to se mora odgovarati“. Gotovo pune tri godine iz Tužilaštva BiH stižu uverenja da je istraga u vezi sa ovim predmetom u toku, te da se prikupljaju dokazi koji su potrebni za podizanje optužnice. Sa druge strane, Dudaković je u nekoliko navrata putem medija poručivao da je to sve „srpska propaganda“ i da je spreman na hapšenje.
Na poslednjem emitovanom snimku, koji datira 9. jula 1994. godine prilikom ulaska vojnika Armije BiH u Izačić, nasmejani Dudaković posle likvidacije zarobljenika predstavlja svoje glavne oficire koji su „učestvovali u filmu koji je on režirao“ - tadašnjeg komandanta vojne policije Hamdiju Abdića, zvanog Tigar, te referenta za vojno-policijske i kontraobaveštajne poslove Mehura Selimovića. Obojica Dudakovićevih oficira i „članova filmske ekipe“ posle rata su dospeli pred sudove. Protiv Selimovića u državnom sudu traje postupak zbog zatvaranja i maltretiranja zarobljenika, a Abdića je Opštinski sud u Bihaću pre više od dve godine osudio na 24 meseca zatvora zbog razbojništva. Ipak, Abdić do danas pod nečijim blagoslovom nije otišao na izdržavanje kazne, a trenutno je jedan od članova Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH.
Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina Jovan Spaić smatra da bi Tužilaštvo BiH trebalo ozbiljno da analizira nedavno prikazani snimak iz 1994. godine na kojem Dudaković Izačiću naređuje streljanje vojnika, zajedno sa ostalim dokazima koji su mu ranije dostavljeni o ratnim događanjima na tom području.
- Snimak koji su pre dva dana prikazale televizije u RS pokazuje da je reč o događaju kojem je prisustvovao general Armije BiH Atif Dudaković i svedoči da su počinjeni ratni zločini, jer je po ovom snimku Dudaković izdao i naređenje da se izvrši streljanje - rekao je Spaić. On je zaključio da je Dudaković u konkretnom slučaju kao nekadašnji oficir JNA trebalo da bude svestan posledica kršenja pravila međunarodnog ratnog prava i Ženevskih konvencija.

Negiranje zločina i priprema odbrane
Atif Dudaković posle objavljivanja poslednjeg snimka poručio je preko medija u FBiH da se radi „o montiranim lažima srpske strane“. Međutim, „EuroBlic“ je već pisao da postoje informacije po kojima je on prodao jedan deo imovine kako bi platio advokate i spremio svoju odbranu. Takođe saznajemo da je general bivše Armije BiH kontaktirao sa nekim od svojih vojnika od kojih je tražio da, ukoliko bude optužen, na sudu svedoče u korist njegove odbrane.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=uw1bHaUk ... re=related

http://www.youtube.com/watch?v=dk5FBE1L-Kc


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 09:34 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40062
Lokacija: Месечева икра
Šta kada ga uhapse?Ja sam ubjeđen da će njega sud osloboditi,jer MZ ne odgovara da jedan visoki oficir ABiH bude osuđen za ratne zločine.To bi urušilo cijelu priču o "žrtvi" i "zločincu" u ovome ratu.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 09:42 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2009, 12:35
Postovi: 14258
Lokacija: Banja Luka, Republika Srpska
Управо то Зока. Јел треба на сваког бошњачког злочинца да дижемо медијску хајку, па да би тек онда суд почео радити свој посао??? А кад су у питању Срби, онда се ту суди и осуђује по кратком поступку.

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 09:53 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 40062
Lokacija: Месечева икра
Zar ti misliš da mediji imaju nekog efekta?Naši mediji?Pa kolika se hajka digla na Orića i oslobodiše ga........Nego,umjesto da se grade parkovi i sl. zajebancije,te pare koristiti za podmazivanje bitnih ljudi,bitnih medija,kao što to radi druga strana.Tek onda bi medijska hajka imala efkta.Ovako dok o tome trubi samo RTRS,ATV i BN.........bezze.

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 09:58 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2009, 12:35
Postovi: 14258
Lokacija: Banja Luka, Republika Srpska
Хоћу да кажем да се примјењују двоструки аршини од стране ових из МЗ и ЕУ, а Бошњаци су на то навикли. И кад им се сервира оваква прича гдје су они чинили ратне злочине, онда се буне и на све начине настоје да оповргну... Безвезе је коментарисати више, није нико луд а сви се праве луди. Случај Насер Орић је то дефинтивно показао.

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 15:02 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 01 Nov 2006, 15:16
Postovi: 4065
Lokacija: Banja Luka - Starcevica
Citiraj:
Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin svesno zataškava slučaj zločina bošnjačkog generala Atifa Dudakovića, jer je to bio jedan od uslova za njegovo imenovanje na tu funkciju, tvrde za Press RS odlično obavešteni izvori bliski Tužilaštvu.
Izvori Pressa RS ističu da je krivična prijava protiv Atifa Dudakovića, predata pre tri godine Tužilaštvu BiH, dospela na sto tadašnjeg tužioca Milorada Barašina. On, međutim, od tada nije preduzeo ništa da rasvetli mnogobrojne zločine ratnog komandanta Petog korpusa muslimanske armije, iako je uz prijavu dobio i obiman materijal, uključujući i brojne video-snimke, iz kojeg je sasvim jasno da su Dudakovićeve ruke krvave do lakata.

- Barašin je prijavu gurnuo fioku, i to po instrukciji nekih predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu. Zbog toga bi mogao i krivično da odgovara, iako on, očigledno, misli da je nedodirljiv, jer je pod patronatom najmoćnijih stranaca u BiH. Da se stvari ne odvijaju tako kao je on zamislio, pokazuju burne reakcije javnosti na stravične snimke pogubljenja zatvorenika u Izačiću, jer Barašin sada ima problem da objasni zašto još nije podigao optužnicu protiv Dudakovića. Ako je do sada oklevao, više nikom nije jasno šta čeka posle otkrivanja novih dokaza o Dudakovićevim zlodelima - kaže sagovornik Pressa RS. On ističe da Barašin i sada čini sve da zaštiti Dudakovića, ne birajući sredstva i ne libeći se da otvoreno vređa žrtve i njihove porodice.

- Zato je preksinoć na BHT izjavio da su snimci „sumnjivi" i da u njima ima i kadrova iz filma „Maratonci trče počasni krug". Nije isključeno da se Barašin zbog nečinjenja suoči sa krivičnom odgovornošću - tvrdi naš sagovornik.


http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=73954&sectionId=51

_________________
Srednjevekovni naucnik je tvrdio da je zemlja okrugla i da se okrece oko sunca. Za to je cula Sveta Inkvizicija i on beše izveden pred Sud i osuden. Kazna je bila strašna. Odveli su ga do kraja Sveta i gurnuli u ambis.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 16:30 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
Иначе читам јуче да је српска полиција ухапсила на граници држављанина БиХ (највероватније Србина) на основу потернице (пазите сад!) интерпола БиХ!!!
Значи истог оног интерпола који је тражио да се потернице интерпола Србије за Добровољачку и тузласнку колону укину!
Али као што неко рече ко зна зашто је то добро. Бес се скупља у народу а једном ће морати да изађе...

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 16:39 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 24 Apr 2008, 19:59
Postovi: 370
Lokacija: Pod Jasenom
urbana_extravaganca je napisao:
да је српска полиција ухапсила на граници

Prokomentarisao bih samo ovo, jer, ne treba uzimati "zdravo za gotovo", posto i "komsije" rade na granici...

_________________
...neda mi se objasnjavat´,
al´ ti se s´ time ne bi slago, garant!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 25 Jul 2009, 18:55 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 23:04
Postovi: 7327
Lokacija: Satriale's Pork Store
stalle je napisao:
urbana_extravaganca je napisao:
да је српска полиција ухапсила на граници

Prokomentarisao bih samo ovo, jer, ne treba uzimati "zdravo za gotovo", posto i "komsije" rade na granici...


Нисмо се разумели. Ухапсила га је полиција Р. Срибије по потерници интерпола БиХ.

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Jul 2009, 00:26 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Okt 2006, 17:20
Postovi: 5218
Lokacija: u senci svog omiljenog drveta
Pa gledaj...srpska policija je tu u teskoj situaciji. Ako ne uhapsi...koji je razlog da od interpola trazi ponistavanje odluke. Uskoro treba da je sastanak sa interpolom ako vec nije bio.
Ne opravdavam hapsenje ali ih shvatam.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 12:55 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 03 Maj 2008, 17:38
Postovi: 339
Za sve optimistične:

Citiraj:
"Novosti" u svom izdanju od utorka tvrde da Atif Dudaković, komandant bivšeg Petog korpusa Armije BiH, odustao je od bekstva iz zemlje jer je dobio garancije od američkih diplomata da neće biti procesuiran za ratne zločine.

Nedavno su se u Bosni i Hercegovini pojavili novi snimci na kojima se vidi i čuje kako lično naređuje streljanje dvojice zarobljenika u selu Izačić kod Bihaća jula 1994. godine.

"Atif se veoma uznemirio posle obelodanjivanja snimka iz Izačića i u prvi mah je razmišljao o prodaji imovine koju poseduje i odlasku u neku od islamskih zemalja. Ali, nakon što su ga kontaktirali predstavnici američke diplomatije u BiH i rekli mu da nema ništa od njegovog procesuiranja za ratne zločine on je odustao od napuštanja BiH", kažu za "Novosti" izvori bliski Dudakoviću.

Dževad Galijašević, ekspert za ratne zločine i islamski terorizam na području BiH, kaže da je Atif Dudaković puno veća priča od one koju servira javnosti Tužilaštvo BiH i bošnjačko političko telo.

On tvrdi da je general bio jedna od glavnih poluga vojnih operacija na području bivše Jugoslavije koje je vodila i organizovala američka nevladina bezbednosna vojna organizacija MPRI, koja ima više generala sa tri zvezdice nego sam Pentagon.

"Ova agencija je obučavala vojnike Federacije BiH i kreirala akciju 'Oluja' u Hrvatskoj, kao i mnoge akcije za Dudakovića i njegov korpus, u kojima su počinjeni stravični ratni zločini", tvrdi Galijašević i dodaje da bi suđenje Dudakoviću značilo otvaranje pitanja odgovornosti najjače američke nevladine bezbednosne agencije za rat na prostoru bivše Jugoslavije, što SAD neće nikada da dozvole.

"Upravo zbog toga direktor Odeljenja za istraživanje ratnih zločna u Tužilaštvu BiH i glavni čovek u BiH za istragu ratnih zločina je Amerikanac Dejvid Švandimen. On svojim radom odnosno neradom blokira procesuiranje ratnih zločinaca koji na bilo koji način mogu povezati moćni MPRI sa ratnim dešavanjima u BiH, osim obuke vojnika koja je bila njihova 'zvanična' uloga za vreme rata u BiH", ističe Galijašević.

Šef Tima za istraživanje ratnih zločina MUP RS Simo Tuševljak kaže za "Novosti" da su oni Tužilaštvu do sada već dostavili deset kilograma snimaka koji pokazuju da je Atif Dudaković naređivao ubijanje Srba, Hrvata i Bošnjaka.

"Očigledno neko u Tužilaštvu svesno svu dokumentaciju koju dobijaju od MUP RS baca u fioku, jer je nemoguće da neko normalan ignoriše očigledne dokaze o zločinima Dudakovića", tvrdi Tuševljak.

(MONDO)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 13:04 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Jul 2007, 11:36
Postovi: 1658
Ма није могуће :roll:

Колико треба оваквих чланака да се објави и да их коментаришу широке народне масе а да се злочинцри не процесуирају :roll:

Ал добро, како смо сами себи припремили тако нам се и дешава.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 15:48 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Maj 2006, 19:12
Postovi: 31485
Lokacija: Je Suis Ahmed
Pa to je ono što je iznad nas, mi hoćemo da Dudaković odgovara za ratne zločine, ali stvari nisu tako jednostave, pa bi on mogao da propjeva i ono što nas više zanima ali nemamo konkretna saznanja. Kako je i na koji način ovde Amerika ratovala?

_________________
SlikaSlikaSlika
BL 1993, 2003, 2013, 2023Mala Mediha treba vašu pomoć!
Najbolji citati BL forumaKultne teme BL foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 17:37 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2006, 17:02
Postovi: 8177
Lokacija: RS-BANJA LUKA
Citiraj:

BANJALUKA, 27.07.2009.

PRESS RS
Skandal u Fudbalskom savezu BiH
Dudakovićev Tigar drma bh. fudbalom

Hamdija Abdić, zvani Tigar, mora pod hitno da bude isteran iz Izvršnog odbora FS BiH. Njemu je mesto u Hagu, a ne fudbalu, ističu iz FS RS


Hamdija Abdić Tigar

Ne može mu niko ništa... Hamdija Abdić Tigar

Hamdija Abdić, zvani Tigar, mora pod hitno da bude isteran iz Izvršnog odbora FS BiH, jer je on jedan od glavnih junaka u video-materijalu na kojem je snimljeno brutalno ubistvo zarobljenika, po naređenju bivšeg ratnog komandanta Petog korpusa ABiH Atifa Dudakovića, u julu 1994. godine kod Bihaća!

Zahtev FS BiH da smeni Tigra uputili su fudbalski radnici iz Republike Srpske. Oni ističu da je Abdiću mesto u Hagu, a ne na visokoj funkciji u zajedničkom fudbalskom savezu!

„Glavni glumac", kako ga je Dudaković nazvao u jednom kadru pomenutog zločinačkog filma, danas je jedan od najuticajnijih funkcionera bh. fudbala i čovek koji se, kako kažu upućeni u dešavanja u bh. kući fudbala, pita za svaki krupniji potez. Upravo je, tvrde oni, Abdić bio jedan od ključnih „igrača" za angažovanje Miroslava Blaževića za selektora BiH, ali i u rešavanju mnogih drugih bitnih pitanja o kojima se u FSBiH odlučivalo poslednjih godina.

Tigar je nedodirljiv

Da sve bude gore, navode sagovornici Pressa RS, Abdić je pre dve godine, zajedno sa Emirom Pivićem, osuđen na dve godine zatvora zbog krivičnih dela nasilništva, reketiranja i nanošenja teških telesnih povreda. Međutim, on još uvek nije odslužio dvogodišnju kaznu, iako je pravosnažno osuđen još u martu 2007. godine!

Prema saznanjima Pressa RS, već je bilo nekoliko pokušaja da na dnevni red najviših organa dođe glasanje o smeni Hamdije Abdića, ali svaki put je „negde zastalo". Jedan od visokih funkcionera FS BiH, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da Tigar ima „jaka leđa" u FSBiH i da ni ovaj put, uprkos svemu, ne veruje da će do njegove smene doći pre isteka mandata.

- Bilo je pokušaja, ali kad god je trebalo da se stvarno nešto uradi, svi bi se povlačili, govoreći: „Nemoj, šta će ti to", „Pusti to" i slično. Očigledno je da Abdić ima prevelik uticaj i dobru zaštitu - kaže naš sagovornik.


Hamdija Abdić Tigar i general Dudaković

„Glavni glumac" u filmu... Tigar i general Dudaković

On dodaje da predstavnici FS RS nisu ni pokušavali da nastupe jedinstveno i zatraže udaljavanje Abdića iz bh. fudbala, a da su bošnjački predstavnici podeljeni, pa ga jedni brane, a drugi žele njegovu „glavu", odnosno njegovu funkciju.

- Tigar se očigledno odlično snalazi i zbog toga je i danas tu gde jeste - kaže naš sagovornik.

Član Izvršnog odbora Fudbalskog saveza RS Slobodan Tešić kaže da Abdić nije ni prvi ni jedini primer nakaradne politike u FS BiH.

- Strukture FSBiH, odnosno delovi koji dolaze iz Federacije, u većem delu su sastavljeni od takvih „tigrova". To su „repovi" koje FSBiH odavno vuče za sobom. To nije slučaj samo kada je u pitanju fudbal, nego i svi segmenti života - kaže Tešić.


Bogdan Čeko

Čeko: Abdić će biti smenjen!

Član Predsedništva Fudbalskog saveza BiH Bogdan Čeko kaže da će posle objavljivanja snimaka iz jula 1994. godine najverovatnije doći i do smene Hamdije Abdića Tigra.

- Uveren sam da to neće ni pokretati niko iz FS RS, nego upravo predstavnici Fudbalskog saveza FBiH. To je pre svega njihov problem i prvi koji bi trebalo da reaguje je predsednik FSBiH Sulejman Čolaković. Činjenica je da Abdić sedi na sednicama. Šta mislite kako bi bilo da je danas u Izvršnom odboru neko od naših ratnih lidera? Da sad ne navodim primere koga bismo sve mogli da delegiramo - kaže potpredsednik FSBiH.

Nakaradna država

Ako gledamo malo šire, dodaje on, BiH je napravljena da ne uspe, pa ne može ni imati drugačije kadrove.

- Da međunarodna zajednica ovde želi da napravi državu, vodili bi računa o takvim stvarima. Ne bi se dešavalo da u Izvršnom odboru sede „tigrovi". Predstavnici RS moraju da zauzmu jedinstven stav po ovom pitanju, a meni je danas drago što mi u svojim redovima nemamo takve ljude kao što je Abdić - ističe Tešić.

On kaže da se treba setiti i bivšeg predsednika FSBiH Jusufa Pušine, koji je kao i Abdić bio pre za Hag nego za funkciju u fudbalskom savezu.

Član Izvršnog odbora FS BiH Ranko Cvijić nije želeo da komentariše snimke njegovog saradnika i kolege iz odborničke klupe FSBiH, ali je naglasio da takvim stvarima moraju da se pozabave svi, a pre svega i FS BiH I FS RS.

- Naravno da nije u redu da takav čovek danas sedi u Izvršnom odboru. Ipak, ne mogu da to komentarišem i da dajem izjave ni u ime FSRS ni u ime FSBiH. Verujem da će oni da urade svoj posao - kaže Cvijić.

N. DESPOT

_________________
Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 22:36 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Sep 2006, 14:55
Postovi: 79
Lokacija: Rosulje
Dudaković je običan nadmeni moron koji misli da može svašta reći u kameru. Kaže mi kolega koji je prisustvovao ZVK (Zajednička Vojna Komisija) tamo negdje 1998.godine kad on Novici Simiću kaže "Ja da sam imao ono šta ste vi imali, ja bi vas satjerao u Jadransko more". :angry4: Nepismeni kreten (obrati pažnju na red riječi u njegovim rečenicama) koga spašava jedino činjenica što je u mnoge njegove prljave rabote u ljeto 1995 bila umješana i američka bezbjednosna kompanija MPRI. Nikad njemu nažalost neće suditi u ovom političkom okruženju, međutim sve se mijenja i nikad se dva puta ne može skočiti u istu rijeku.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 28 Jul 2009, 23:31 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Sep 2006, 14:55
Postovi: 79
Lokacija: Rosulje
filozof sa vrbasa je napisao:
Pa to je ono što je iznad nas, mi hoćemo da Dudaković odgovara za ratne zločine, ali stvari nisu tako jednostave, pa bi on mogao da propjeva i ono što nas više zanima ali nemamo konkretna saznanja. Kako je i na koji način ovde Amerika ratovala?

Ovaj Lutwarkov tekst "Give War a Chance" iz 1999 je epitom Američkog viđenja rata i to ne samo ovdje, već inače. Oni su pragmatici koji su uvijek spremni zažmiriti na kršenje ljudskih prava da bi se postigla stabilnost. Dudaković i MPRI su bili samo alatka preko koje je trebalo "očistiti" od Srba prostore Krajine i BiH kako bi se stvorili preduslovi za Dejton. Ali ne naravno zato što Ameri ne vole Srbe, već naprosto zato što smo TADA stajali na putu njihovim interesima. Prošlo je 14 godina i taj pragmatizam sada govori nešto drugo, a to je ono o čemu Henri Kisindžer govori kad kaže kako kad nešto (kao BiH) tako dugo ne funkcioniše onda nešto treba popravljati. Ne sjećam se gdje sam čitao članak, čini mi se bi prije mjesec-dva u Njujork Tajmsu...kad ga nađem postaću link, cause article is very telling. Dijalektika je čudo jedno.
Foreign Affairs
July/August 1999

Give War a Chance

By Edward N. Luttwak



Premature Peacemaking

An unpleasant truth often overlooked is that although war is a great evil, it does have a great virtue: it can resolve political conflicts and lead to peace. This can happen when all belligerents become exhausted or when one wins decisively. Either way the key is that the fighting must continue until a resolution is reached. War brings peace only after passing a culminating phase of violence. Hopes of military success must fade for accommodation to become more attractive than further combat.

Since the establishment of the United Nations and the enshrinement of great–power politics in its Security Council, however, wars among lesser powers have rarely been allowed to run their natural course. Instead, they have typically been interrupted early on, before they could burn themselves out and establish the preconditions for a lasting settlement. Cease–fires and armistices have frequently been imposed under the aegis of the Security Council in order to halt fighting. NATO’s intervention in the Kosovo crisis follows this pattern.

But a cease–fire tends to arrest war–induced exhaustion and lets belligerents reconstitute and rearm their forces. It intensifies and prolongs the struggle once the cease–fire ends—and it does usually end. This was true of the Arab–Israeli war of 1948–49, which might have come to closure in a matter of weeks if two cease–fires ordained by the Security Council had not let the combatants recuperate. It has recently been true in the Balkans. Imposed cease–fires frequently interrupted the fighting between Serbs and Croats in Krajina, between the forces of the rump Yugoslav federation and the Croat army, and between the Serbs, Croats, and Muslims in Bosnia. Each time, the opponents used the pause to recruit, train, and equip additional forces for further combat, prolonging the war and widening the scope of its killing and destruction. Imposed armistices, meanwhile—again, unless followed by negotiated peace accords—artificially freeze conflict and perpetuate a state of war indefinitely by shielding the weaker side from the consequences of refusing to make concessions for peace.

The Cold War provided compelling justification for such behavior by the two superpowers, which sometimes collaborated in coercing less–powerful belligerents to avoid being drawn into their conflicts and clashing directly. Although imposed cease–fires ultimately did increase the total quantity of warfare among the lesser powers, and armistices did perpetuate states of war, both outcomes were clearly lesser evils (from a global point of view) than the possibility of nuclear war. But today, neither Americans nor Russians are inclined to intervene competitively in the wars of lesser powers, so the unfortunate consequences of interrupting war persist while no greater danger is averted. It might be best for all parties to let minor wars burn themselves out.



The Problems of Peacekeepers

Today cease–fires and armistices are imposed on lesser powers by multilateral agreement—not to avoid great–power competition but for essentially disinterested and indeed frivolous motives, such as television audiences’ revulsion at harrowing scenes of war. But this, perversely, can systematically prevent the transformation of war into peace. The Dayton accords are typical of the genre: they have condemned Bosnia to remain divided into three rival armed camps, with combat suspended momentarily but a state of hostility prolonged indefinitely. Since no side is threatened by defeat and loss, none has a sufficient incentive to negotiate a lasting settlement; because no path to peace is even visible, the dominant priority is to prepare for future war rather than to reconstruct devastated economies and ravaged societies. Uninterrupted war would certainly have caused further suffering and led to an unjust outcome from one perspective or another, but it would also have led to a more stable situation that would have let the postwar era truly begin. Peace takes hold only when war is truly over.

A variety of multilateral organizations now make it their business to intervene in other peoples’ wars. The defining characteristic of these entities is that they insert themselves in war situations while refusing to engage in combat. In the long run this only adds to the damage. If the United Nations helped the strong defeat the weak faster and more decisively, it would actually enhance the peacemaking potential of war. But the first priority of U.N. peacekeeping contingents is to avoid casualties among their own personnel. Unit commanders therefore habitually appease the locally stronger force, accepting its dictates and tolerating its abuses. This appeasement is not strategically purposeful, as siding with the stronger power overall would be; rather, it merely reflects the determination of each U.N. unit to avoid confrontation. The final result is to prevent the emergence of a coherent outcome, which requires an imbalance of strength sufficient to end the fighting.

Peacekeepers chary of violence are also unable to effectively protect civilians who are caught up in the fighting or deliberately attacked. At best, U.N. peacekeeping forces have been passive spectators to outrages and massacres, as in Bosnia and Rwanda; at worst, they collaborate with it, as Dutch U.N. troops did in the fall of Srebenica by helping the Bosnian Serbs separate the men of military age from the rest of the population.

The very presence of U.N. forces, meanwhile, inhibits the normal remedy of endangered civilians, which is to escape from the combat zone. Deluded into thinking that they will be protected, civilians in danger remain in place until it is too late to flee. During the 1992–94 siege of Sarajevo, appeasement interacted with the pretense of protection in an especially perverse manner: U.N. personnel inspected outgoing flights to prevent the escape of Sarajevo civilians in obedience to a cease–fire agreement negotiated with the locally dominant Bosnian Serbs—who habitually violated that deal. The more sensible, realistic response to a raging war would have been for the Muslims to either flee the city or drive the Serbs out.

Institutions such as the European Union, the Western European Union, and the Organization for Security and Cooperation in Europe lack even the U.N.’s rudimentary command structure and personnel, yet they too now seek to intervene in warlike situations, with predictable consequences. Bereft of forces even theoretically capable of combat, they satisfy the interventionist urges of member states (or their own institutional ambitions) by sending unarmed or lightly armed “observer” missions, which have the same problems as U.N. peacekeeping missions, only more so.

Military organizations such as NATO or the West African Peacekeeping Force (ECOMOG, recently at work in Sierra Leone) are capable of stopping warfare. Their interventions still have the destructive consequence of prolonging the state of war, but they can at least protect civilians from its consequences. Even that often fails to happen, however, because multinational military commands engaged in disinterested interventions tend to avoid any risk of combat, thereby limiting their effectiveness. U.S. troops in Bosnia, for example, repeatedly failed to arrest known war criminals passing through their checkpoints lest this provoke confrontation.

Multinational commands, moreover, find it difficult to control the quality and conduct of member states’ troops, which can reduce the performance of all forces involved to the lowest common denominator. This was true of otherwise fine British troops in Bosnia and of the Nigerian marines in Sierra Leone. The phenomenon of troop degradation can rarely be detected by external observers, although its consequences are abundantly visible in the litter of dead, mutilated, raped, and tortured victims that attends such interventions. The true state of affairs is illuminated by the rare exception, such as the vigorous Danish tank battalion in Bosnia that replied to any attack on it by firing back in full force, quickly stopping the fighting.



The First “Post–Heroic” War

All prior examples of disinterested warfare and its crippling limitations, however, have been cast into shadow by NATO’s current intervention against Serbia for the sake of Kosovo. The alliance has relied on airpower alone to minimize the risk of NATO casualties, bombing targets in Serbia, Montenegro, and Kosovo for weeks without losing a single pilot. This seemingly miraculous immunity from Yugoslav anti–aircraft guns and missiles was achieved by multiple layers of precautions. First, for all the noise and imagery suggestive of a massive operation, very few strike sorties were actually flown during the first few weeks. That reduced the risks to pilots and aircraft but of course also limited the scope of the bombing to a mere fraction of NATO’s potential. Second, the air campaign targeted air–defense systems first and foremost, minimizing present and future allied casualties, though at the price of very limited destruction and the loss of any shock effect. Third, NATO avoided most anti–aircraft weapons by releasing munitions not from optimal altitudes but from an ultra–safe 15,000 feet or more. Fourth, the alliance greatly restricted its operations in less–than–perfect weather conditions. NATO officials complained that dense clouds were impeding the bombing campaign, often limiting nightly operations to a few cruise–missile strikes against fixed targets of known location. In truth, what the cloud ceiling prohibited was not all bombing—low–altitude attacks could easily have taken place—but rather perfectly safe bombing.

On the ground far beneath the high–flying planes, small groups of Serb soldiers and police in armored vehicles were terrorizing hundreds of thousands of Albanian Kosovars. NATO has a panoply of aircraft designed for finding and destroying such vehicles. All its major powers have anti–tank helicopters, some equipped to operate without base support. But no country offered to send them into Kosovo when the ethnic cleansing began—after all, they might have been shot down. When U.S. Apache helicopters based in Germany were finally ordered to Albania, in spite of the vast expenditure devoted to their instantaneous “readiness” over the years, they required more than three weeks of “predeployment preparations” to make the journey. Six weeks into the war, the Apaches had yet to fly their first mission, although two had already crashed during training. More than mere bureaucratic foot–dragging was responsible for this inordinate delay: the U.S. Army insisted that the Apaches could not operate on their own, but would need the support of heavy rocket barrages to suppress Serb anti–aircraft weapons. This created a much larger logistical load than the Apaches alone, and an additional, evidently welcome delay.

Even before the Apache saga began, NATO already had aircraft deployed on Italian bases that could have done the job just as well: U.S. a–10 “Warthogs” built around their powerful 30 mm antitank guns and British Royal Air Force Harriers ideal for low–altitude bombing at close range. Neither was employed, again because it could not be done in perfect safety. In the calculus of the NATO democracies, the immediate possibility of saving thousands of Albanians from massacre and hundreds of thousands from deportation was obviously not worth the lives of a few pilots. That may reflect unavoidable political reality, but it demonstrates how even a large–scale disinterested intervention can fail to achieve its ostensibly humanitarian aim. It is worth wondering whether the Kosovars would have been better off had NATO simply done nothing.



Refugee Nations

The most disinterested of all interventions in war—and the most destructive—are humanitarian relief activities. The largest and most protracted is the United Nations Relief and Works Agency (UNRWA). It was built on the model of its predecessor, the United Nations Relief and Rehabilitation Agency (UNRRA), which operated displaced–persons’ camps in Europe immediately after World War II. The UNRWA was established immediately after the 1948–49 Arab–Israeli war to feed, shelter, educate, and provide health services for Arab refugees who had fled Israeli zones in the former territory of Palestine.

By keeping refugees alive in spartan conditions that encouraged their rapid emigration or local resettlement, the UNRRA’s camps in Europe had assuaged postwar resentments and helped disperse revanchist concentrations of national groups. But UNRWA camps in Lebanon, Syria, Jordan, the West Bank, and the Gaza Strip provided on the whole a higher standard of living than most Arab villagers had previously enjoyed, with a more varied diet, organized schooling, superior medical care, and no backbreaking labor in stony fields. They had, therefore, the opposite effect, becoming desirable homes rather than eagerly abandoned transit camps. With the encouragement of several Arab countries, the UNRWA turned escaping civilians into lifelong refugees who gave birth to refugee children, who have in turn had refugee children of their own.

During its half–century of operation, the UNRWA has thus perpetuated a Palestinian refugee nation, preserving its resentments in as fresh a condition as they were in 1948 and keeping the first bloom of revanchist emotion intact. By its very existence, the UNRWA dissuades integration into local society and inhibits emigration. The concentration of Palestinians in the camps, moreover, has facilitated the voluntary or forced enlistment of refugee youths by armed organizations that fight both Israel and each other. The UNRWA has contributed to a half–century of Arab–Israeli violence and still retards the advent of peace.

If each European war had been attended by its own postwar unRwa, today’s Europe would be filled with giant camps for millions of descendants of uprooted Gallo–Romans, abandoned Vandals, defeated Burgundians, and misplaced Visigoths—not to speak of more recent refugee nations such as post–1945 Sudeten Germans (three million of whom were expelled from Czechoslovakia in 1945). Such a Europe would have remained a mosaic of warring tribes, undigested and unreconciled in their separate feeding camps. It might have assuaged consciences to help each one at each remove, but it would have led to permanent instability and violence.

The UNRWA has counterparts elsewhere, such as the Cambodian camps along the Thai border, which incidentally provided safe havens for the mass–murdering Khmer Rouge. But because the United Nations is limited by stingy national contributions, these camps’ sabotage of peace is at least localized.

That is not true of the proliferating, feverishly competitive nongovernmental organizations (NGOs) that now aid war refugees. Like any other institution, these NGOs are interested in perpetuating themselves, which means that their first priority is to attract charitable contributions by being seen to be active in high–visibility situations. Only the most dramatic natural disasters attract any significant mass–media attention, and then only briefly; soon after an earthquake or flood, the cameras depart. War refugees, by contrast, can win sustained press coverage if kept concentrated in reasonably accessible camps. Regular warfare among well–developed countries is rare and offers few opportunities for such NGOs, so they focus their efforts on aiding refugees in the poorest parts of the world. This ensures that the food, shelter, and health care offered—although abysmal by Western standards—exceeds what is locally available to non–refugees. The consequences are entirely predictable. Among many examples, the huge refugee camps along the Democratic Republic of Congo’s border with Rwanda stand out. They sustain a Hutu nation that would otherwise have been dispersed, making the consolidation of Rwanda impossible and providing a base for radicals to launch more Tutsi–killing raids across the border. Humanitarian intervention has worsened the chances of a stable, long–term resolution of the tensions in Rwanda.

To keep refugee nations intact and preserve their resentments forever is bad enough, but inserting material aid into ongoing conflicts is even worse. Many NGOs that operate in an odor of sanctity routinely supply active combatants. Defenseless, they cannot exclude armed warriors from their feeding stations, clinics, and shelters. Since refugees are presumptively on the losing side, the warriors among them are usually in retreat. By intervening to help, NGOs systematically impede the progress of their enemies toward a decisive victory that could end the war. Sometimes NGOs, impartial to a fault, even help both sides, thus preventing mutual exhaustion and a resulting settlement. And in some extreme cases, such as Somalia, NGOs even pay protection money to local war bands, which use those funds to buy arms. Those NGOs are therefore helping prolong the warfare whose consequences they ostensibly seek to mitigate.



Make War to Make Peace

Too many wars nowadays become endemic conflicts that never end because the transformative effects of both decisive victory and exhaustion are blocked by outside intervention. Unlike the ancient problem of war, however, the compounding of its evils by disinterested interventions is a new malpractice that could be curtailed. Policy elites should actively resist the emotional impulse to intervene in other peoples’ wars—not because they are indifferent to human suffering but precisely because they care about it and want to facilitate the advent of peace. The United States should dissuade multilateral interventions instead of leading them. New rules should be established for U.N. refugee relief activities to ensure that immediate succor is swiftly followed by repatriation, local absorption, or emigration, ruling out the establishment of permanent refugee camps. And although it may not be possible to constrain interventionist NGOs, they should at least be neither officially encouraged nor funded. Underlying these seemingly perverse measures would be a true appreciation of war’s paradoxical logic and a commitment to let it serve its sole useful function: to bring peace.



Edward N. Luttwak is Senior Fellow at the Center for Strategic and International Studies.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 83 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs