kutak je napisao:
A, i ne mislim na to. Cesto pricam na ovu temu i ljudi misle da se na globalnom planu nece nista promijeniti, a i ako se promijeni, da na nas nece uticati.
Predugo bi bilo da sad kucamo o pokretackim motivima, profesionalnim i životnim samoostvarivanjem itd, svemu onome sto čovjeka tjera da djeluje i stvara, i nepostojanju rezultata tih aktivnosti sto bi pojedincu dalo potvrdu da zivot ima smisla (postojanje rezultata). Otuda psihoze i neuroze kao proizvod ove ek situacije, otuda migracije, iseljavanja, trbuhom za kruhom, na kraju, otuda i osuda svake vladajuce politike ovde i u regionu. No ta globalna ovisnost o sistemu koji se bazira na pljacki tudjih prirodnih i ljudskih resursa, upakovanu u formulacije poput rasta, stabilnosti, kupovne moći..predstavlja samo dio procesa koji nadilazi kratki ljudski zivot, i koji je pokrenut nekoliko vijekova unazad, i koji ce jos potrajati, iako je devedesetih (bar u "civilizovanom" svijetu) izgledalo da je došao bolji i humaniji period za cijelo čovječanstvo (cak je i jebeni F.F. pisao o "kraju istorije" no brzo se predomislio)
Neoimperijalizam i neoliberalizam su zapravo najgori sistemi koji su ikada zadesili planetu, "slobodno tržište rada, trgovine, kaputala" zapravo je jednosmjerno i vazi samo za moćne, dvosmjerno je onoliko koliko to oni zele, a za nas se uz instrumente "ljudskih prava i demokratizacije" odnosi sva ona "slobodna trgovina" za njihove proizvode i usluge, dok nasi proizvodi i usluge bas i nemaju tu slobodu. U tom haosu, jedan ljudski zivot je prekratak da bi se covjek trebao osloniti na ulogu male i bespomocne drzave, i njenu pomoc,sa ili bez korumpiranom vlasti.
Promjena sistema svjetske politike, prevashodno znaci vracanje određene doze pravednosti i postenja u samu politiku (sto bi se reklo obraza i čojstva) no to se generalno nece skoro desiti, ili bar neće dok trenutno najdominantnija sila ne slomi ozbiljno zube na rastucim silama. Evo, sve navedeno ima najmanje veze sa samim idejama, preduzetništvom, kvalifikacijama, komparativnim prednostima i drugim ek faktorima, a jako je bitno. A opet, na mikroekonomskom planu nama niko ne brani da i pod takvim uslovima funkcionišemo bolje nego sad kao pojedinci, no kao sistem moze nas se veoma lako gusiti i uništavati.
Ako ti zvuci komplikovano, htio sam reci da je period "naseg nestanka" na koji se referises, dug mozda 100, 150, a mozda 200 godina i iz perspektive trajanja naših zivota moze biti samo pokusaj projekcije budućnosti. No ne nasloniti se u ovakvim razmišljanjima na ozbiljnu demografsku analizu UN, cija je potvrda vidljiva svakodnevno svuda oko nas, predstavlja cisti luksuz. To je jedna sinteza i jedan holisticki pogled, naravno da se ne mogu apriorno ni potvrditi ni odbaciti, no da je prilicno crno vidi svako iole inteligentan
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
