Nikako da postavim jedan prikaz SDSa i Tadica od pre dve godine

Ko kaze da nema promjena

Citiraj:
Ustvari, riječ je ovdje o verbalnoj onaniji, koja je posljedica političkog kukavičluka i nespremnosti SDS-a da se suoči sa stvarnim problemima u koje je RS dovedena mafijaškom politikom vladajuće oligarhije. SDS itekako snosi odgovornost za stanje u kojem se RS nalazi, jer godinama nisu činili ništa da spriječe uništenje institucija i njihovu predaju u ruke tajkuna, gangstera i raznoraznog šljama, koji danas njima suvereno upravljaju. I kada je to postalo notorno, SDS nastavlja da se skriva iza isprazne retorike, nespremni da se pokrenu iz udobnih pozicija u koje su zasjeli.
Najgore od svega je što vrlo svjesno i sistematično opstruišu i ruše bilo kakav pokušaj izražavanja javnog nezadovoljstva građana postojećim stanjem u RS. Glavni kreator tih opstrukcija jeste upravo Ognjen Tadić.
Stavovi koje Tadić iznosi identični su pozicijama sa kojih nastupaju Ranka Mišić i Pantelija Ćurguz, osobe koje su po nalogu Režima uništile Sindikat i Boračku organizaciju.
Tadićevi stavovi po pitanju javnog i jasnog izražavanja građanskog nezadovoljstva djeluju kao da su pisani u centrali SNSD-a, jer, sjetićete se, iste takve mogli smo čuti iz Dodikove avlije, tokom pripreme i održavanja studenstkih demonstracija u Banjaluci, održanih početkom juna ove godine.
Iako Tadić tvrdi da je politika SDS-a “ujedini i stvaraj”, ponašanje ove stranke svjetlosnim godinama je daleko od te platforme, a agorafobija je i dalje najpreciznija odrednica njihovog ponašanja i djelovanja.
SDS, bar sudeći prema Tadićevim javnim izlivima agorafobije mozga, ne želi još uvijek da se pokrene, niti snažnije da djeluje. Za njih je sve još uvijek prerano, premda Dodik, njihov najveći protivnik, javno saopštava da je prekasno.
SDS do sada nije ništa i nikoga ujedinio, a više je na objedinjavanju opozicije učinio sam Dodik, svojim primitivnim istupima, nego kompletan SDS i PDP zajedno.
U stvari, SDS, a Tadić posebno, boje se da bi moguće demonstracije ukazale i na njihovo nečinjenje, šurovanje sa Režimom (Tadićevo posebno), i, što im je noćna mora, možda izrodile neke nove ličnosti, koje se ne bi sakrivale iza lažne priče o “legalnosti” SDS-ove “borbe protiv korupcije”, koja ne postoji čak ni na papiru.
Tadićevo pozerstvo je vulgarno, oni u SDS-u zaboravljaju šta su, koliko juče, ispaljivali u javnost.
By SV