http://www.fokus.ba/vidi.php?rub=2&vijest=7790
Od 42 poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, njih tek desetak aktivno govori jedan strani jezik.
Devetnaest parlamentaraca u svojim biografijama "pohvalilo" se pasivnim znanjem najčešće više jezika, šestoro kaže kako jedan jezik zna aktivno, a drugi pasivno, a njih sedmoro ne govori nijedan strani jezik.
Jezička nepismenost ne samo parlamentaraca nego i ostalih domaćih političara, kaže Tanja Topić, politička analitičarka, uopšte ne čudi, uzme li se u obzir da veliki broj njih ne poznaje ni maternji jezik.
- Mnogi političari ne znaju ni svoj sopstveni jezik, pa tako nerijetko čujemo da nešto "more" ili "ne more" da se uradi. Od njih je iluzorno očekivati da govore strane jezike. Još tragičnije jeste to što u diplomatskim misijama koje šaljemo u svijet imamo ljude koji ne govore nijedan strani jezik - smatra Topićeva i dodaje da to stvara izuzetno lošu sliku o svim građanima BiH.
Pasivno poznavanje jezika, kaže ona, političarima je samo paravan za nepoznavanje jezika i nemogućnost da se njime služe.
- Često kažu kako razumiju neki jezik, ali ne mogu da ga govore. Pasivno poznavanje jezika, koje navode u svojim u biografijama, jeste tek toliko da ne bi potpuno razotkrili svoju jezičku nepismenost - kaže Topićeva.
Njihovo nepoznavanje stranih jezika, objašnjava, pokazuje da za bavljenje politikom u BiH nije potrebno šire obrazovanje i da je većina domaćih političara upućena na pomoć prevodilaca koje plaćaju poreski obveznici u BiH.
- Umjesto da svoj novac usmjeravamo na socijalno davanje, mi političarima plaćamo nepotrebno prevođenje. Riječ je o enormnim ciframa bespotrebnih troškova - tvrdi Topićeva.
Danijela Majstorović, profesorka engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, upozorava da takozvano pasivno poznavanje jezika, koje političari često navode u svojim biografijama, ne znači ništa, jer to nije upotrebljivo znanje jezika.
Smatra kako bahati odnos prema znanju pokazuju i mladi političari koji tvrde da im poznavanje barem jednog stranog jezika nije potrebno, jer će im prevodioci uvijek biti na usluzi.
- Problem nepotrebnog umnožavanja kadra, gdje uz svakog političara u komunikaciji sa strancima dolazi jedan prevodilac, odraz je partrijarhalne škole i privitimizma društva. To pokazuje da je u politici važno ko je kome brat ili komšija, a ne znanje kojim raspolaže - kaže Majstorovićeva.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
