Pogledah sinoc dokumentarac o Marini na Kratkofilu.

Iskopah temu jer moram izbaciti bijes zbog onoga sto sam vidio sinoc.

Sranje, sranje, sranje! Ne sjecam se kada sam popizdio toliko gledajuci neki film ili uopste kada sam toliko popizdio zbog neke "umjetnosti".
Ono nije umjetnost. To kao prvo. Marina je dokaz koliko je umjetnost otisla u kurac i najbolje opisuje termin "moderna umjetnost".

Neko je pomenuo iskrenost u performansu Artist is present. Kakve tu iskrenosti ima? Iskrenost se vidjela samo onda kada je preko puta nje sjeo onaj hajvan sa kojim je bila u proslosti dugo. Tada je i zaplakala i sta sve ne. A kao prodaje se prica da ona dozivljava direktan kontakt sa osobom preko puta i da svima pruza istu kolicinu paznje i iskrenosti. Kurac! Sjedi tamo samo da bi dokazala nesto (sebi ili drugima, nije ni bitno) i da bi ostvarila neki svoj licni cilj. Kada je preko puta nje dosla cura koja se htjela skinuti gola i sjesti obezbjedjenje ju je otjeralo. Mislim koji kurac, furas kao neku iskrenost, kontakt, a ne dopustas to isto publici koja je tu i zbog koje si ti tu? Drug mi rece da su to mozda pravila muzeja. Prvo, u isto to vrijeme je njena izlozba gdje ljudi sjede goli po muzeju. A drugo, ako je vec problem sa pravilima, sto nije sve ovo odradila na nekoj livadi ili u sumi pa da tamo vidimo tu iskrenost.
Kurac! Tada ne bi doslo ni 5 ljudi, ali ovako, samo zato sto je u pitanju jebeni muzej u jebenom Njujorku dodje 750.000 ljudi!!!
Jos oni trce, oni kampuju pred muzejom da bi vidjeli ono sranje. Dodju tamo i placu! Doci ce tamo i sjesti preko puta stranca i izrazice emocije a najvjerovatnije u svom privatnom zivotu ne mogu uraditi to isto.

Pretencizno sranje! Umjesto definicije za ovaj termin treba staviti opis ovog performansa i Marininu sliku. Fuj!

O čemu se uopšte ovdje radi? Negdje sam naletio na ovo.. što više gledam, to više ne shvatam.

Ko njoj plaća za ove stvari, koja je poenta, bar malo nam približite?

[–]montanachill 16 points 27 days ago

Hi Marina, First I just wanted to say how impressive I think your work is. I had been walking through MOMA with my dad when I saw you sitting in front of a young woman and was mesmerized by your control and sense of calm. I remember hearing about a performance you did in which you sat in front of a large table filled with various items, including a loaded handgun, which anybody could use. One person actually ended up pointing the gun at you, yet you sat still.
All of your pieces seem to be equally physically/emotionally exhausting. My question to you is how do you retain such control and calm under such duress?


[–]abramovicinstituteMarina Abramovic[S] 29 points 27 days ago
I train all my life to do that. The most important is to in life create the very strong discipline and whatever you decide to do, never give up. That makes me focus. And also, it is very important in your life to sense a purpose. Once you find a sense of purpose, you can do anything.

Looking back, that painting lesson was so important. I realized that process means more than the result and that art can be temporary.

A few years later, I was painting clouds when I saw 12 military planes fly across the blue sky, leaving trails behind them. I went to the military headquarters nearby and asked if they could have 12 planes create similar lines in the sky so I could add them to my painting. They called my father and told him I was insane.