Moram još malo (jedna od povlastica administratorske pozicije je da možeš pisati monologe na zaključanim temama
), ali šalu na stranu ovo pišem dobronamjerno i smatram da to treba reći, a pišem ovde jer se ovde to najviše čita.
Sinoć mi je skrenuta pažnja na nešto pa bih o tome i slični stvarima da kažem pokoju. Nije u redu dok je Džontra banovan da ga se proziva i podbada, tim prije što on nije tu da na to odgovori. On odrađuje svoj ban i sutra kad mu se ban skine može normalno da se vrati i nastavi da piše.
A sad da kažem opširnije o ovome.
Primjetio sam još jednu lošu stranu kod rasprava (ne samo vjerskih već i nacionalnih i drugih) a to je da rasprave kvare ljude. Ovo je najizraženije kod vjernika jer se od njih to nekako najmanje očekuje, pa ću ovom prilikom njih da kritikujem. Sjećam se kako su lavić i slični na početku nastupali a znam i da sam kasnije, vremenom, od njih mogao pročitati komentare (vezane za odnos prema sagovornicima) koji su me iznenadili. Vremenom se i kod vjernika, a zbog rasprava, počne pojavljivati cinizam, niski udarci, podbadanja, gledanje sa visine. Vjernici vremenom "duhovno padnu" ukoliko se uvuku u rasprave, rasprave inače iz svih ljudi često izvlače njihovu "Dark side of the Force" stranu. Ovo otvoreno priznajem da sam primjećivao i kod sebe, posebno nekad kada sam i ja učestvovao u takvim raspravama. Ovo sam primjetio kod više vjernika na ovom forumu, baš kod onih koji se raspravljaju ne samo sa ateistima već i sa drugim vjernicima. Kako neko ovde reče: ako nema ateista vjernici će se poklati međusobno. To je nažalost tačno. To dosta govori o tim samim vjernicima i o njihovom "duhovnom padu" do kojeg je došlo tokom vremena jer na početku je malo ko od njih bio takav, ili je samo bolje prikrivao, mada ipak mislim da nije toliko često u pitanju prikrivanje koliko je u pitanju to da ljude žučne prepirke stvarno iskvare. Tačno se vidi kakvi su neki vjernici sada a znam kakvi su bili prije. Ljudi inače osjete bijes kada nekoga ne mogu ubijediti u nešto svoje a u šta im je jako stalo da nekoga ubijede. Tada "kočnice" popuste i onda si svako svašta dopušta, a vjernici na sve to zaboravljaju kako se trebaju ponašati. Žao mi je ako lavić i Oficir s ruzom ovo neće pročitati jer nisam stekao utisak da izlaze izvan DiR oblasti, ali se ovo ne odnosi samo na njih.
Ova (ozbiljna!) kritika koju upućujem vjernicima je dobronamjerna jer kao što sam rekao isto ovo sam nekad primjećivao i u sebi ali sam iz toga nešto naučio i zvukao neke zaključke.
Vjernicima bih poručio da sebi postave jedno pitanje koje sam ja sebi u više navrata postavljao: da li više vremena dnevno provedu čitajući i proučavajući svete spise u koje vjeruju ili radeći bilo kakav svoj duhovni rad...ili više vremena provode ovde ili bilo gdje raspravljajući se i ubjeđujući druge vjernike ili ateiste u nešto svoje? Neka svako od vjernika sam sebi postavi ovo pitanje i neka sam na njega odgovori. A onda neka sam iz toga izvuče neke zaključke. Ja vam želim da izvučete mudre i duhovne zaključke ali znam da ćete izvući samo one zaključke koji su u skladu sa vašim trenutnim duhovnim nivoom, jer drugačije ne može ni biti.
Ono što mi je žao a na šta nemam uticaj je to što sam ne samo na ovom forumu već i inače primjetio da o hrišćanima i generalno o hrišćanstvu vlada dosta loše mišljenje i to "zahvaljujući" upravo tome što hriščanstvo često propagiraju i brane osobe koje to svojim duhovnim nivoom nisu u stanju da čestito i duhovno urade. Baš sada čitam i neke knjige u kojima ima o tome. A ista je stvar i sa islamom. Ne mogu previše kriviti ateiste kada zaključke o vjeri izvlače iz posmatranja, gledanja i čitanja takvih vjernika. Ali žao mi je što ne znaju da takvi vjernici nisu adekvatni prezentatori tih vjera. Uvijek su pravi predstavnici bili u manjini, često se ni ne ističu a još rjeđe ćete ih naći da se raspravljaju. Ali ne mogu previše kriviti ni vjernike jer oni pišu i djeluju u skladu sa svojim trenutnim duhovnim nivoom a neizbježno je da se u početnim fazama duhovnosti ona ne doživljava i ne shvata baš kako treba, to je neizbježna faza kod svih nas. Ono što je tu zapravo jedini problem je kad se na toj fazi ostane. Zato i jeste bitno da vjernici sebe pitaju da li više rade svoju duhovnu izgradnju ili se više raspravljaju po forumima. Treba da znaju da ako žele na najbolji način da prezentuju svoju vjeru onda moraju prije toga da puno rade na sebi i da dosta toga nauče ali i samostalno spoznaju i otkriju jer mnogo toga ne može da se čitajući "nabuba" već mora da se samostalno spozna, najvrijednija saznanja i jesu ta samostalna saznanja. Recimo ateisti vjernicima zamjeraju što vjernici nemaju nekih konkretnijih i opipljivijih dokaza o Bogu i duhovnosti, nekog ličnog i konkretnog dodira sa Bogom. Ovo zamjeranje je na mjestu, ako se mene pita. O ovome sam
već pisao na DiR-u ali nisam stekao utisak da je bilo efekta. Taj "dodir sa Bogom" i konkretna i jaka duhovna iskustva (od kojih neka spadaju u SF) su itekako moguća, ali nisu rezervisana za niže i početne duhovne nivoe pa nije ni čudno što ih mnogi nemaju. Isto kao što neka konkretna dostignuća u nauci i sportu nisu prisutna na početnim nivoima već tek kada se dublje i predanije uđe u to.
Kad sam upravo kod toga da kažem i ovo, vjernici često misle da već sve znaju što se ima znati o vjeri, duhovnosti i životu i misle da sad samo treba da o tome misionare a da pri tome nemaju više šta novo da rade na sebi, i samo treba da tako dočekaju smrt i eto ih u nekakvom raju. Misle da je dovoljno to što su se na primjer krstili, što slave vjerske slave i nekad odu i crkvu/džamiju i slično, da im ništa više ne treba. O ovome sam već pisao na DIR-u. Takođe vjernici pogrešno vjeruju da će se ljudima suditi na osnovu toga koliko su za života imali ispravnih a koliko pogrešnih vjerovanja pa im je jako stalo da ispravno vjeruju po svakom pitanju, pri tome inače misle da ispravno vjeruju po baš svakom pitanju i da treba u to da ubijede svakoga na koga naiđu jer će ga time "spasiti". Nije to tako. Ljudima će se suditi po tome kakvi su i koliko su sebe duhovno izgradili za života, a čovjek se ne izgrađuje samo kroz svete spise već kroz sve. S druge strane pogrešna vjerovanja po ovom i onom pitanju nisu previše bitna, osim ako kao takva nekoga sprečavaju u njegovom duhovnom razvoju. Sasvim je nebitno da li neko vjeruje ili ne vjeruje na primjer u reinkarnaciju, neće mu se suditi na osnovu toga, bitno je da on radi na svojoj duhovnoj izgradnji jer ako radi na tome onda će vremenom doći do ispravne spoznaje o tome ima li ili nema reinkarnacije, i ako otkrije da nije bio u pravu onda od toga ne treba praviti dramu i sebe kinjiti, treba samo sebi reći "nisam bio u prvu po tom pitanu ali sada znam kako stvari stoje, idemo dalje". Ko nije bio u situaciji da sebi kroz život ovo govori (pa i počesto) taj neka se zabrine. Neka se zabrine između ostalog zbog arogancije da je već kod stupanja u punoljetstvo i u narednih nekoliko godina već saznao i spoznao svu istinu i da on više nema tu šta da koriguje cijeli život. Napredovanje je uvijek u promjenama, u novim saznanjima, spoznajama, pogledima, iskustvima. Nemijenjanje je stagniranje. Ovaj dio se odnosi i na vjernike, i na ateiste, i na one koji mrze Bošnjake, i one koji mrze Srbe, i one koji imaju predrasude prema ženama, crncima i na sve ostalo.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, uzorni forumasi na ostatku foruma) i ukoliko idalje budete skakali za vratove na ovaj jedni drugima bice i novih upozorenja.
), ali i mira u svima nama samima.