Lolly mangup je napisao:
Problem je svima sad jer je doslo do velike izgradnje, i zgrada ima na svakom cosku. Investitori ne mogu prodati sve stanove pa te ostale iznajmljuju. U toj velikoj ponudi cijene su pale a i usljed osjetne finansijske krize.
I onda moj namjesten stan je nekom star kao i namjestaj, jer za iste pare imas novu gradnju i vjerovatno i novije stvari jer ja stan iznajmljujem 15 g. Stvari se habaju logicno, dosta toga zamijenim, sredim, estetski osvjezim ali nije isplativo da mijenam cjelokupan namjestaj svake godine.
Uz to sve, manje si konkurentan.
Ama kako? Tri mjeseca sam aktivno svakodnevno tražila nenamješten ili minimalno namješten stan.
Jedan na Mejdanu 800 KM, na Starčevici 1200. To su najstrašniji primjeri.
3 stana u Centar/Nova Varoš krugu po 450 KM bez ikakvih režija. Greškom pogledamo jedan namješten kod Slavice i to je bio jedini koji je mogao vrijediti toliko, 75 m2, potpuno namjeśten ( ukusno) i ljudi voljni da se dogovore oko svake sitnice.
Jednog sa pika sam ganjala od septembra 2013 da bih na kraju pogledala stan u junu 2014. Ispregrađivana čudovišnost, zid ide preko prozora, tzv. niša je neki prostor 1x1 u koji treba da stane šporet, jer u kuhinji nema mjesta, kao ni za mašinu u kupatilu.

Ali kad je na kraju dodao da kuhinja košta nekih hiljada maraka i ako ćemo je koristiti moramo je otkupiti od njega, e tad sam se zapitala da li sam u skrivenoj kameri.
U Rosuljama je bio hit, voljni da spuste cijenu koliko god hoćemo, samo da plaćamo režije, daju i garažu i prva drva (iako je stan u zgradi), a prastari brodski pod pojeli miševi i kad uđeš u stan kao da si propao 2 metra, jednosoban stan pregrađen na najčudniji način koji sam ikad vidjela.
Izmedju Venecije i stadiona sam naletjela na nekoliko praznih od 500, 550 i 700 KM (pošto je renoviran).
Sve u svemu zapanjila me nefleksibilnost ljudi i precijenjivanje imovine.