Citiraj:
Srbija u raljama nametnutih razornih reformi "slobodnog tržišta"
U aktualnim spašavanjima najvećih svjetskih banaka financiranih iz džepova poreznih obveznika, nije potpuno jasno da li su banke nacionalizirane ili su države privatizirane kao nova vrsta investicijskih fondova.
Prije desetak godina, neoliberalne političke snage su preuzele vlast u Srbiji obećavši radikalnu transformaciju ekonomije.
Danas, duboko zatrpana tom transformacijom, Srbija tone zbog njenih još težih posljedica uzrokovanih aktualnom globalnom financijskom krizom.
Industrijska proizvodnja je pala 15% u odnosu na prosjek prošle godine, a nezaposlenost je i dalje velika.
Izaslanstvo Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF-a) je u Beogradu zbog pregovora oko srpskog državnog proračuna za 2010 godinu i dogovaranja načina na koji se najbolje nositi s ekonomskom krizom.
Dvije strane nisu udaljene po gledištima, obje predviđaju više od uobičajenih neoliberalnih recepata kao izlaz iz ekonomske krize uzrokovane najviše tim istim mjerama.
Vjerojatan ishod razgovora je daljnje popuštanje Srbije diktatima sa Zapada.
Gospodarstvo je već u potpunosti stavljeno u službu korporativnih interesa Sjedinjenih Američkih Država i Zapadne Europe, a središte zbivanja ekonomske transformacije Srbije je privatizacija.
Ekonomija Srbije se nekada uglavnom temeljila na dva oblika javnih poduzeća u društvenom vlasništvu, tvrtke u kojima su radnici samoupravljali i veća poduzeća u državnom vlasništvu.
Posljednje preostale tvrtke iz prve kategorije će se u potpunosti eliminirati do kraja ove godine, dok će borba s drugom kategorijom trajati nešto duže.
Ishod za one koji rade u poduzećima koja prolaze kroz privatizaciju je bio itekako predvidljiv.
Tvrtke privatizirane u skladu sa Zakonom o Privatizaciji iz 2001 godine su iskazale smanjenje zaposlenih od 45% tokom prve dvije godine privatnog vlasništva.
Ona poduzeća koja su privatizirana na temelju Zakona o Privatizaciji iz 2003 su iskazale smanjenje zaposlenih od samo 15% do kraja prve godine, ali ta očita razlika je samo dio opsežnog smanjivanja koje te tvrtke moraju proći prije prodaje kako bi postale što privlačnije investitorima.
Tekstilna industrija je osobito teško pogođena s ogromnim gubitkom radnih mjesta i padom performansi.
Agencija za privatizaciju otkriva da su "performanse privatiziranih poduzeća lošije od učinkovitosti sektora u cjelini", što je više nego zanimljivo.
Neizbježno, radni ljudi su ti koji na svojim leđeima nose najveći teret privatizacije.
Nezaposlenost u Srbiji je u stalnom porastu od 2000 godine kada je neoliberalna politička snaga došla na vlast i vrlo brzo podigla stopu nezaposlenosti na 32% u roku od četiri godine.
Nakon toga je uslijedio skroman ekonomski oporavak dijelom i zbog kratkoročnih priljeva novca od prodaje poduzeća kroz privatizaciju.
Nezaposlenost je pala na 16% do Travnja 2009 godine, ali to očito poboljšanje je bilo samo iluzorno, uglavnom zbog nedavnog usvajanja američkog modela za izračunavanje stope nezaposlenosti.
Po tom američkom modelu kojeg je Srbija usvojila, radnici koji ne traže aktivno i redovito posao se broje kao "obeshrabreni" i "izvan tržišta rada", pa stoga ne pripadaju redovima nezaposlenih.
Ako netko doda broju radnika koji su klasificirani kao "neaktivni", ali koji ispoljavaju i sposobnost i želju za rad, tada se stopa nezaposlenosti povećava na 25%.
U stvarnom smislu i realnim brojkama dakle nije bilo poboljšanja stope nezaposlenosti.
Za usporedbu, na svom vrhuncu 1933 godine, nezaposlenost tijekom Velike Depresije u SAD-u je dosegla 25%, podatak iz kojeg nije bio isključen značajan dio radnika.
Danas srpski radnici prolaze kroz vlastitu Veliku Depresiju, ali onu koja je nametnuta kroz prihvaćanje neoliberalnog modela ekonomije.
Za one koji su izgubili izvore prihoda za egzistenciju, ima malo nade.
Gotovo dvije trećine onih nezaposlenih koji nisu u kategoriji "obeshrabrenih" su bez posla godinu dana ili duže, ponekad i puno duže.
Oni su društveni otpaci.
"Plaća je često jedva dovoljno samo za najosnovnije potrebe, hranu i plaćanje računa", ističe Dejan Bizinger na svom blogu.
"Ne postoji apsolutno niti jedan način za njih da bi dobili kredit od banke za kupnju automobila, a kamoli za stan".
U centru za nezaposlene, jedna žena izjavljuje "naravno da ne mogu dobiti posao". Uvidjevši da nema nade, podnijela je zahtjev za smanjenu prijevremenu mirovinu. "Ja sam 50-godišnji inženjer s visokom stručnom spremom i jedino mjesto gdje mogu naći posao je neki fast-food restoran".
Razmislite kako bi se osjećali poniženi nakon 30 godina rada u uredu, započinjući novu karijeru pripravnika roštiljajući hamburgere u lokalnom dućanu.
Stanovnik Beograda britanskog porijekla navodi da Srbi plaču zbog nemogućnosti dobijanja kredita koji bi im omogućili da se presele iz kuća njihovih roditelja prije nego što napune 40 godina starosti, te iz istog razloga očajavaju za nekom vrstom financijske odgovornosti kroz koju bi dobrovoljno postali robovi svojim poduzećima poslije živeći u strahu od gubitka posla.
"Slobodno tržište" je konačno došlo i do Srbije, sa svim onim posljedicama koje se podrazumijevaju pod tim terminom.
No nije baš sve tako strašno.
On koji su dobro pozicionirani imaju priliku za zarađivanje novca, a to je klasa kojoj Vlada Srbije želi služiti.
Specifično, to su zapadni korporativni interesi koji su zlo.
Kao što je Srpska Trgovačka Komora izvješćuje, "ključni cilj procesa privatizacije je privlačenje stranih ulaganja".
Za postizanje tog cilja, Zakon o Stranim Ulaganjima nudi široki izbor velikih poticaja.
Porezna stopa na dobit je vrlo niska, samo 10%.
Osim toga, kompanije su potpuno oslobođene od plaćanja bilo kakvog poreza u razdoblju od deset godina od prve godine u kojoj počnu stvarati profit, sve dok ulože najmanje 11 milijuna dolara i zaposle najmanje 100 ljudi.
Ovo je lako preskočiva prepreka za bilo kojeg investitora koji kupuje srednje ili veliko poduzeće.
Pa ipak, čak i poduzećima koja nisu u stanju ispuniti ove uvjete se nude razne druge porezne olakšice, tako da su u stvarnom smislu korporativne porezne stope znatno ispod 10%.
Zakon o Stranim Ulaganjima također pruža garancije protiv nacionalizacije, uklanja ograničenja za strane investicije i pruža oslobođenje od carine.
Osim toga, kompaniji koja angažira novog zaposlenika je dozvoljeno smanjenje poreza od 100% plaće te osobe za razdoblje od dvije godine.
Kako bi zadovoljila zahtjeve zapadnih korporativnih investitora, Srbija je također pokrenula program pod nazivom "Giljotina Propisa" koji ima za cilj brzo eliminirati jednu trećinu srpskih propisa kojima se uređuje poslovanje.
Vjerojatno je da su mnogi od propisa koji će završiti pod sjekirom pružali neku zaštitnu funkciju za stanovništvo.
Prilikom započinjanja projekta "Giljotina", Ministarstvo Ekonomije Srbije je pozvalo strane investitore da ponude svoje preporuke o tome što bi htjeli vidjeti ostvareno.
Jasniji signal nije mogao biti ponuđen za ostvarivanje pravih ciljeva projekta.
Američki korporativni krugovi nisu sramežljivi kada se osiguravaju u pogledu ispunjavanja svojih potreba.
Njihova prisutnost je utkana u cijelom srpskom ekonomskom i političkom sustavu, puno dublje i tamnije od vidljivih manifestacija širenja zapadnih tvrtki i trgovačkih lanaca postavljanjem blještavih reklamnih panoa.
Predstavljajući interese američkog korporativnog svijeta, Američka Agencija za Međunarodni Razvoj (USAID) je implementirala brojne programe za Srbiju osmišljene upravo za promicanje tih interesa.
Između ostalog, iz USAID-a kažu da su njihovi napori namijenjeni pomaganju ostvarenja "dubokih strukturnih reformi".
Jedan od USAID-ovih programa koji je osmišljen za ostvarenje tog cilja je "Bankruptcy and Enforcement Strengthening (BES) - Program Jačanja Stečajnog i Izvršnog Sistema" što pomaže Odjelu za Bankrote Srpske Agencije za Privatizaciju u "privatizaciji državnih i društvenih poduzeća putem stečaja, reorganizacije i / ili likvidacijom na efikasnije i učinkovitije načine".
Da time za zapadne investitore pojeftinjuje cijena kupnje tih poduzeća ne treba niti spominjati.
BES Programom upravlja privatni kontraktor Booz Allen and Hamilton koji isto tako navodi da se time "u Srbiju privlače globalne IT (informatička tehnologija) kompanije".
Jedan od stupova USAID-ovih napora i nastojanja je program "Serbia Economic Growth Activity (SEGA) - Projekat Podrške Ekonomskom Razvoju Srbije" kroz kojeg agencija USAID "savjetuje" Vladu Srbije "na formuliranje i provedbu zakona, politike i procedura koji se odnose na financijski, fiskalni i makroekonomski razvoja".
Program SEGA je igrao najvažniju ulogu u kreaciji poreza na dodanu vrijednost u Srbiji, najregresivnijeg oblika oporezivanja koji postoji.
Porez na dodanu vrijednost trenutno iznosi nevjerojatnih 18%, a MMF pritišće za njegovo daljnje povećanje.
Među "ključnim postignutim uspješnim rezultatima" programa SEGA do sada je sudjelovanje u uvođenju privatnih mirovinskih fondova koji su zamišljeni kao eventualna zamjena za srpski javni mirovinski program.
Ta organizacija je trenutno aktivna u "olakšavanju sljedeće faze mirovinske reforme".
Nakon što je pomogao osnivanju dobrovoljnih privatnih mirovinskih fondova, program SEGA trenutno "analizira izvedivost uvođenja obveznih privatnih mirovinskih fondova".
Ishod te analize je u potpunosti predvidljiv, ukidanje javnog mirovinskog fonda i ostavljanje umirovljenika nježnom milosrđu na tržištu.
Druga komponenta USAID-ovih napora u Srbiji je "Municipal Economic Growth Activity(MEGA) - Projekat za Podsticaj Ekonomskom Razvoju Opština" koji vidi svoju ulogu u "olakšavanju rasta privatnog sektora" putem različitih sredstava, uključujući i zagovarajuću politiku i prateće zakonodavno djelovanje.
Ta "podrška" ide tako daleko da izravno sudjeluje u izradi zakona Srbije.
Najvažnije dostignuće programa MEGA je osnivanje "National Alliance for Local Economic Development (NALED) - Nacionalnog Saveza za Lokalni Gospodarski Razvoj" kroz koji se okupljaju lideri i iz lokalne samouprave i iz poduzetničkog sektora oko pitanja od zajedničkih interesa.
Interesi koji su, to vjerojatno ne govore, neprijateljski za radnu populaciju.
NALED je pokrenuo ono što naziva "Business Friendly Certification - Certifikacija Prijateljska Poslovanju" koja se dodjeljuje onim jedinicama lokalne samouprave koje dokažu dovoljnu podređenost zahtjevima USAID-a.
NALED organizira "poslovne susrete" jednom mjesečno za promicanje "otvorenog dijaloga između poduzeća i Vlade" čime se unapređuje utjecaj poslovnog svijeta na vladinu politiku.
U Srpnju 2009 godine, NALED je potpisao memorandum o certificiranom poimanju Beograda kao "prijateljskog okruženja za biznis".
U skladu s tim ugovorom, USAID-ov program MEGA će trenirati sve zaposlenike iz gradskih i općinskih organa vlasti "kako pružiti relevantne informacije o razvojnim mogućnostima potencijalnim investitorima".
MEGA će također raditi s Gradom na izradi akcijskog plana i definiranja prioriteta i projekata.
MEGA je ta koja će igrati primarnu ulogu u tim nastojanjima.
Beograd se čvrsto orijentirao prema poslovnim investitora.
Igor Pavličić, Gradonačelnik Novog Sada, drugog po veličini grad u Srbiji primjećuje: "Od kada smo se pridružili USAID-ovom MEGA programu, razvijene su mnoge stručne analize oko toga kako racionalizirati troškove gradskog proračuna. Stručnjaci iz MEGA programa su nas savjetovali o tome kako koristiti proračunska sredstva za kapitalna ulaganja u infrastrukturu. Od sada, komunalna poduzeća će se morati pobrinuti za svoje proračune i poprimiti tržištu orijentiran pristup".
Takve izjave su začuđujuće, tko vodi gradsko poslovanje, gradonačelnik ili USAID?
Gledajući u budućnost, grad je također razvio strategiju ekonomskog razvitka u kojem je prisutno ogromno sudjelovanje USAID-a.
U Nišu, Gradska Skupština je donijela odluku o ponudi zemljišta za industrijsku izgradnju.
Djelatnici MEGA-e su zapravo napisali nacrt zakona kojeg je grad poslušno odobrio uz podršku gradonačelnika koji je izvijestio da će Grad "ponuditi niz poticaja novim investitorima".
Ovaj je projekt pokrenut od strane MEGA-e, a voditelj projekta je zaposlenik te organizacije. "Vodstvo Grada je pokazalo veliku fleksibilnost u pregovorima s potencijalnim investitorima", komentirao je voditelj projekta.
Ranije ove godine, predstavnici gradova Loznica, Zrenjanin i Kragujevac su postavili prezentacije na Sajmu industrije i tehnologije u Hanoveru.
"Naš nastup na ovom sajmu je zapravo osvojio nagradu u konkurenciji takozvanog "investirajte u Srbiju"", istakao je član grupe iz Loznice.
Svi troškovi putovanja bili su pokriveni od strane USAID-a kroz svoj MEGA program.
Izložba grupe je također podržana od strane USAID-ovih savjetnika koji su izaslanicima gradova dali upute o tome kako se promovirati, što podsjeća na tretiranje gradskih i općinskih djelatnika kao djece kojoj su potrebne smjernice.
Naravno da su oni dobro naučili svoje lekcije.
Kao što je jedan od članova izaslanstva primijetio, "Naši konkurenti su Indija, Kina i Pakistan zbog jeftine radne snage na tržištu i velikih potencijala".
Kako su USAID-ovi ciljevi u direktnoj suprotnosti s onima bilo koje racionalne radne osobe, propaganda je najbitniji sastavni dio napora agencije USAID.
Agencija i tamo može pomoći, pružajući "financiranje i tehničku pomoć Nevladinim Udrugama u cijeloj Srbiji kako bi ove mogle mobilizirati građane u podršci i razumijevanju za potrebne reforme".
Te se reforme smatraju "nužnim", ali za koga? Samo za klasu koja se za njih zalaže jer će time zaraditi.
Još jedna organizacija aktivno uključena u državno poslovanje Srbije je "American Chamber of Commerce - Američka Gospodarska Komora" koja nastoji promicati poslovne interese Sjedinjenih Američkih Država.
Podrška ove organizacije procesu reformi ide tako daleko da pomaže pisati srpske zakone i da joj se zakoni moraju podnijeti zbog odobravanja i suglasnosti.
U zadnje vrijeme, primjerice, predstavnici Američke Gospodarske Komore su se sastali s Natašom Kovačević, Pomoćnikom Ministra Odjela Poreznog Sustava u Ministarstvu Financija.
Sastanak je održan kao odgovor na popis preporuka za takozvana "poboljšanja" u Korporativnom Zakonu o Porezu koje je Američka Gospodarska Komore podnijela agenciji.
Kovačević je informirala članove odbora u posjeti da će "većina preporuka biti uključena u nacrt novog zakona" čije usvajanje je planirano u tandemu s proračunom za 2010 godinu.
Nataša Kovačević je onda pozvala predstavnike Američke Gospodarske Komore da prisustvuju sastanku čim novi nacrt zakona bude izrađen, ali prije nego što bude poslan u Vladu, tako da American Chamber of Commerce može pregovarati oko daljnjih izmjena i dopuna.
"Foreign Investors Council (FIC) - Vijeće Stranih Investitora" zastupa interese zapadnih korporacija u Srbiji.
Njegova svrha je "pružiti Srbiji pomoć u potpunom prihvaćanju i njegovanju tržišnog gospodarstva i uvođenju sustava europskih vrijednosti i standarda".
U cilju "poboljšanja investicijske i poslovne klime u razvoju Srbije", Vijeće Stranih Investitora čini "konkretne prijedloge potrebnih reformi".
Drugim riječima, miješa se u srpsku regulatornu i zakonodavnu politiku isto kao i Američka Gospodarska Komora.
Svake godine Vijeće Stranih Investitora proizvodi Bijele Knjige koja uključuju "prijedloge za poboljšanje poslovnog okruženja u Srbiji".
Cilj Bijelih Knjiga je "naglasiti željene promjene kako bi se poboljšali uvjeti za poslovanje i za pružanje konkretnih prijedloga Vladi Srbije o tome kako ih poboljšati".
Kao što FIC iznosi, organizacija je "uvijek radila u uskoj suradnji s relevantnim organima vlasti".
Niti jedna od FIC-ovih "korisnih" sugestija nije iznenađujuća.
Ona pozivaju na sve veću privatizaciju i sve više i više "tržišnog natjecanja" koja daje prednost zapadnim investitorima.
FIC sugerira da "je potrebno dodatno smanjenje troškova rada".
Očigledno, već niske plaće u Srbiji se smatraju još uvijek previsokim da bi odgovarale svim investitorima.
Trebalo bi osim toga još više smanjenjiti stope poreza na dohodak i povećati iznose izuzeća od oporezivanja, i smanjenjiti doprinose za socijalno osiguranje.
Na preko 70 stranica, preporuke su previše brojne da bi ih ovdje nabrajali, ali je dovoljno reći da nema kamena koji nije pomaknut na ovom popisu želja.
Ovo ne možemo izostaviti, i Svjetska Banka ima svoj vlastiti skup recepata koje daje Vladi Srbije za rješavanje svoje fiskalne krize.
Ministarstvo Financija je zatražilo od Svjetske Banke da da savjete za ograničavanje troškova, zahtjev kojeg je Svjetska Banka itekako sretno zaprimila u skladu sa svojom tvrdnjom da je srpski "javni sektor već ogroman".
Svjetska Banka priznaje da je Srbija već obavila rezanja u javnim službama, ali smatra da još više može biti učinjeno.
Trenutno su mirovine zamrznute za razdoblje od dvije godine, akcija koju Svjetka Banka smatra "poželjnom", ali bi vlada Srbija "ujedno trebala razmotriti i druge metode za smanjenje beneficija na konstantnoj osnovi".
Mirovine su sada "previše visoke", žali se Svjetska Banke objašnjavajući da "mirovine u Srbiji iznose gotovo 60% neto prosječne plaće".
Nešto se mora učiniti s takvim stanjem stvari.
Nakon svega, osoba može preživjeti s takvim iznosom. Rješenje? "Zamrzavanje penzija i zatim indeksiranje po inflaciji".
Ali treba biti oprezan i ne pretjerati, da se ne uzrokuje usporavanje popularnosti.
Tijekom dugoročnog preioda, međutim, indeksacija temeljena isključivo na inflaciji će smanjiti mirovine na razinu društveno neprihvatljivih razina.
Od radnika će biti zatraženo da doprinesu s 22% plaće tijekom radnog vijeka kako bi održali mirovinu na 9%. Što učiniti, onda?
Srbija bi trebala prijeći na mješanu inflaciju i sustav plaća temeljen na konstantnom, ali ne i katastrofalnom padu.
Druga poželjna reforma je smanjenje mirovina za prijevremene penzionere, čak i ako oni zadovoljavaju kriterije godina doprinosa.
Podizanje dobi umirovljenja žena će biti još jedan napredak, stajalište je Svjetske Banke.
Cilj mirovinske reforme, tvrdi Svjetska Banka, je pretvoriti mirovinski sustav u "sistem koji umjesto manjka generira višak kroz vrlo niske isplate beneficija.
Koji je smisao takvog mirovinskog sustava?
Jednostavno, nestati. A što će ga zamijeniti? "Vlada će također trebati poduzeti mjere za daljnji razvoj privatnog mirovinskog sektora".
Zdravstveni sustav je još jedan arena zrela za reformu.
Svjetska banka predlaže da se "napori za postizanje prave mjere [prijevod-smanjenje] objekata i osoblja u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama trebaju nastaviti".
Broj boloesničkih kreveta u zdravstvenim objektima se može smanjiti.
Fond Zdravstvenog Osiguranja "sada ima znatan broj terapeuta na svom platnom spisku".
Ovaj sektor bi trebao biti "preuzet od strane privatnog sektora".
Općinski zdravstveni centri "mogu smanjiti broj zaposlenih ljudi bez smanjenja broja pruženih konzultacija".
Postojeće osoblje bi trebalo raditi teže i duže, i smanjiti količinu vremena provedenog sa svakim pacijentom.
Sustav obrazovanja bi kako Svjetska banka predlaže trebao imati koristi od "racionalizacije školske mreže, naročito na primarnoj razini".
Problem je prema Svjetskoj Banci taj što "Srbija ima previše profesora. Kao rezultat toga, mnogi su razredi neefikasno mali".
Prosječna veličina razreda, odnosno broj učenika u osnovnoj školi je 19, a u srednjoj školi 26 učenika.
Preporuke za racionalizaciju obrazovnog sustava bi rezultirale rasprostranjenim zatvaranjem škola, ukidanjem prijevoza za studente koji žive u slabo naseljenim područjima, i znatnim smanjenjem osoblja.
Oni nastavnici koji će preživjeli masovna otpuštanja će se suočiti s mogućim smanjenjem životnog standarda.
U principu, Svjetska banka spremno savjetuje, "niske plaće bi mogle biti izvor buduće uštede, i nema dokaza da bi prijedlog za smanjenje plaća mogao uzrokovati probleme zapošljavanja i zadržavanja osoblja na tim radnim mjestima.
Prema važećim propisima u Srbiji, trenutno je maksimalna veličina razreda 30 učenika.
Svjetska Banka predlaže izmjene propisa tako da ovaj broj umjesto maksimuma postane minimalni broj učenika u razredu.
Kako bi utišala tvrdnje da se u razredima manje veličine bolje uči, Svjetska banka ističe da srpski učenici postižu niži broj bodova na testiranjima od njihovih kolega u drugim zemljama regije.
Teško je zamisliti prostor za poboljšanje obrazovanja u takvom novom scenariju, ali bez obzira na to, taj program je u tijeku.
Ministarstvo Prosvjete je već pokrenulo trogodišnji plan za obavljanje nekih od ovih mjera, uključujući zatvaranje škola i masovna otpuštanja zaposlenika.
Kako bi udovoljila žalbama MMF-a i zadovoljila uvjete kreditiranja, Srbija je poslala pismo namjere toj instituciji u Travnju 2009 godine, u kojem je dugačka lista obećanja.
Srbija se obvezala na zamrzavanje mirovina i plaća radnika u javnom sektoru za razdoblje od dvije godine, te rezanje proračuna u svim ministarstvima za 26%.
Još važnije sa stajališta Međunarodnog Monetarnog Fonda, Srbiji je naznačeno da će državno vlasništvo nad bankama "biti ukinuto čim tržišni uvjeti to dopuste" i da se mora nastaviti sa restrukturiranjem poduzeća u državnom vlasništvu, povećati sudjelovanje privatnog sektora i poboljšati klima za privlačenje novih investicija.
Misija MMF-a koja je posjetila Beograd u Rujnu 2009 godine, napomenula je s odobravanjem da će vlada Srbija u konzultaciji sa Svjetskom Bankom nastaviti sa reformama zdravstvu, obrazovanju i mirovinskom sustavu.
No iz MMF-a hoće vidjeti ubrzanje u procesu reformacija.
"Sada je vrijeme za prelazak s neposredne borbe protiv financijske krize na politiku usmjerenu na srednjeročno razdoblje, uključujući još veću privatizaciju.
Kao što je Misija MMF-a u Beogradu izvijestila, "Pozdravljamo obnavljanje napora za ubrzanje privatizacije ili stečaja poduzeća u društvenom vlasništvu, ali urgiramo za završetak procesa reformacija što je prije moguće".
Mnoge od ranije privatiziranih tvrtki su prodane za jako male pare, zatvorene i oduzeta im je imovina, ostavljajući bivše radnike bez ikakvih sredstava za život.
Više ovakvih stvari je poželjno, kao što sugerira MMF-ova nuklearna opcija: Što je moguće brža privatizacija, a tamo gdje se tvrtka ne može prodati, treba je zatvoriti i onda prodati svu imovinu.
"Stečajni postupak treba ojačati, državni i javni organi vlasti trebaju inicirati stečajeve bez odlaganja".
Tvrtke koje se ne mogu prodati treba vrlo brzolikvidirati i osloboditi produktivne imovine.
Ovo je savršen recept za izazivanje ogromnog porasta nezaposlenosti i masovne bijede.
Za MMF, ekonomska kriza je naišla slučajno.
"Tekući problemi predstavljaju priliku da se pozabavimo dugo odgađanim strukturnih reformama".
Dok globalna financijska kriza neće osobito pogodovati za guranje programa privatizacije, to ne bi trebalo odvratiti vlasti od obavljanja strukturnih reformi.
"Ovo bi mogli biti doista pogodni trenuci za rješavanje dugoročnih, teških političkih pitanja".
Prava je sramota da Srpska Vlada ne samo što sluša takve prijedloge, već ih provodi i u djela.
Vlada Srbije nije briga za vlastite građane.
Građanske stranke na vlasti predstavljaju samo uske interese za same sebe i Zapadne pridošlice.
Radnici sve više reagiraju na zloporabe sustava kroz štrajkove i prosvjede.
Unatoč jaka motivaciji među radnicima, te akcije imaju tendenciju prema neuspjehu s obzirom na izostanka podrške Sindikata.
Doista, sindikati su nedavno potpisali sporazum s Vladom o masovnom otpuštanju državnih uposlenika.
Nažalost, nijedna mjera se vjerovatno neće uspješno usprotiviti grabežljivim snagama Zapada u Srbiji u doglednoj budućnosti.
Snaga pojedinaca nad radnicima je u sadašnjem trenutku previše moćna, a Srbija zauzima previše važan geografski položaj na Balkanu, onaj kojeg se Zapadne korporacije vjerojatno neće lako odreći.
Smještena centralno uz rijeku Dunav, kroz Srbiju prolaze glavne ceste u regiji, željeznice i riječni plovni putevi.
Lokacija zemlje i nacije je ključna za integraciju cijelog Balkana po neoliberalnom modelu i prijevoz roba iz ove zemlje niskih plaća prema Zapadu.
Također je važna i trgovačka povezanost između Europe i Bliskog Istoka.
Projektom Koridor X se planiraju proširiti transportne mogućnosti Srbije, što će po izvješću Svjetske Banke "omogućiti Srbiji zaradu na svom geografskom položaju kao ključne tranzitne zemlje Pan-Europske mreže".
Biti će to duga i zastrašujuća zadaća za srpsku radničku klasu, pretvaranje gubitaka u sopstvene dobitke.
Sada je prošao već dovoljan broj godina nakon kojih je sve ovo, već viđeno kod susjeda, u Hrvatskoj moralo uroditi plodom.
Ono što nije mogao vidjeti samo slijepac, mjere MMF-a, Svjetske Banke i ostalih organizacija i institucija od kojih je najvažnija do u samu srž upletena, Američka Agencija za Međunarodni Razvoj (USAID), dovele su Hrvatsku na rub propasti katastrofalnim rezultatima i u ekonomskom i u političkom pogledu.
Osim toga, Hrvatska je i moralno slomljena kroz korupciju svega što u njoj i na njoj raste.
Međutim učiti na tuđim greškama i zaviriti u iskustva prvih susjeda, Vladi Srbije nije ni na kraj pameti.
Trenutno je do vrata zaokupljena slušanjem savjeta i ispunjavanjem zahtjeva onih institucija koje su cijeli svijet u globalu, bez izuzetaka, nitko isključen, u 2008-2009 godini dovele do bankrota.
Tekst se odnosi na Srbiju ali se vrlo lako može preslikati i na bilo koju drugu bananu državu. U BiH je stanje mislim čak i gore. Ovo je ništa drugo nego uvođenje modernog robovlasničkog sistema u neoliberalizmu! Izgleda bolje sutra će tek dočekati moji unuci a možda tek njihova djeca.
Jedino ako narodu ne prekipi pa ne dođe do nove revolucije poput one na Kubi. Tamo su se Ameri isto ovako ponašali dok nekome nije prekipilo. Kod nas je narod previše pasivan, očito umoran od svih nedaća koje su snašle ove prostore. Dokle god narod šuti i trpi ovi vazali na vlasti skupa sa svojim gazdama će nam jahati na grbači! Baš kao i početkom 19.vijeka u zemljama na Zapadu. Ali od tada do danas je prošlo više od 150 godina. Da li to znači da ćemo čekati još 150 godina da pravi kapitalizam zaživi na ovim prostorima i da dođe do povećanja standarda kakav danas uživaju stanovnici Zapadnih zemalja?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
па аналогно томе и ове овуда политичке творевине убрзано тону. 
