Čiča iz Rogače je napisao:
Država (entitet) mora da bude regulator odnosa između proizvođača i prerađivača.Dakle ,da pomogne i jednim i drugim da budu obostrano jak oslonac.Konkretno,primjera radi....kompaniji Marbo pronaći kooperante za proizvodnju osnovne sirovine,krompira.U takvoj vrsti ugovorene proizvodnje kupac a i proizvođač unaprijed znaju o kojoj se otkupnoj cijeni radi.Poljoprivrednik može planirati i zasnovati proizvodnju koja neće zavisiti od uvoza iste robe niti od podsticaja koji su po pravilu premali.
Naveo sam Marbo samo za primjer a u Republici Srpskoj postoji još mnogo firmi koje bi rado sklapale ugovore sa seljacima da za to postoje uslovi.Na žalost,ne postoje uslovi jer su poljoprivrednici u velikoj većini slučajeva maloposjednici a država (entitet),evo već preko 20 godina ništa ne radi po tom pitanju.Primjera radi,opet....Bimal Brčko sklapa ugovore i daje repromaterijal za proizvodnju uljarica po unaprijed ugovorenoj cijeni.Maloposjednici nisu u ciljnoj grupi kompanije pa se ugovori prave sa tajkunima koje je stvorio sistem unazad dvije decenije.I sad imate situaciju da se preko medija kmeči na sva usta kako nam sela ostaju pusta a niko se ne osvrće na činjenicu da je na selu nemoguće poslovati pozitivno obrađujući desetak hektara zemlje.Džaba od zadruge i klastera,oni služe da se lakše plasira proizvedena roba ali je problem u tome što se i pored plasmana robe proizvedene sa malog posjeda ne može živjeti životom dostojnog čovjeka.
Poređenja radi,u Srbiji redom propadaju poljoprivredna gazdinstva koja obrađuju ispod 30 hektara.Ne pomažu im tu nikakvi klasteri ni zadruge.
b1: Slažem se.
b2: Marbo je kupljen od strane Pepsico korporacije. Vjerujem da oni mogu i sami uspostaviti, odnosno preuzeli su postojeću kooperantsku mrežu, ali poenta i primjer je na mjestu.
b3: Ako je malim proizvođačima teško da se nadmeću sa "tajkunskim" firmama, zašto se onda ne bi udružili kroz zadruge i klastere? Šta je alternativa opet? Kukanje i napuštanje imanja i proizvodnje? Da li je i primjer Prijedorčanke tajkunski? Da li su primjeri vinarije Jungić, Vukoje, Pađeni mljekare isto tajkunski?
-----------
Što se tiče veličine posjeda. Ne znam šta tu očekivati od države. Seljak/proizvođač može tražiti od države da uzme određene posjede u zakup da bi proširio proizvodnju i povećao zemljišni fond. I bez države to mogu uraditi. Mogu uzimati u najam, pa i besplatno od onih koji su napustili selo i ne obrađuju zemlju. Moj djed i otac su godinama unazad budzašto davali zemlju u najam, samo da ne bi bio parlog.
Što se tiče Srbije, tu mogu reći da onoliko koliko sam upoznat, jeste da Delta Agrar i MK Agrar dominiraju i onoliko koliko mogu oni koji su oslonjeni na njih (ti bi rekao tajkunske kompanije, ahaa).
Da se vratim na zadruge i klastere čiji značaj osporavaš.
Zadrugarstvo kod nas uglavnom asocira na poljoprivredne zadruge i zadružne trgovine. Nešto što je zastarjelo, prevaziđeno, ostalo u Titinom vremenu. Ali ako se malo pogleda po svijetu, može se vidjeti sljedeće. Zadrugarstvo u Kanadi, Japanu, Njemačkoj, Holandiji, Danskoj, Francuskoj, Španiji, Italiji pokazuje da ono ima itekako značajan položaj. Tu se ne radi samo o poljoprivrednim zadrugama, već i o prerađivačkoj industriji, istraživanju i razvoju, bankarstvu, osiguranju, trgovini, edukaciji itd. Na sjeveru Španije, zadružna korporacija Mondragon pravi promet od nekoliko milijardi eura godišnje i samozapošljava 80.000+ ljudi. Ali tu je čitav sistem skoro zatvoren. Na sjeveru Italije u oblasti Emilija Romanje, 1/3 BDP-a regije dolazi iz zadrugarstva. Prosječna netto plata veća od EU prosjeka. Zakonodavstvo i poreska politika je prilagođena (dio od ostvarene dobiti koji se reinvestira u zadruge oslobađa se poreza i sl.) Neko bi rekao da su to razvijenije zemlje od nas i da zato i mogu imati takve rezultate/uslove za zadruge, a možda su upravo zbog takvog pristupa u takvoj poziciji.
A evo i primjera iz naše blizine. Iz BiH. Zadruga Klekovača.
Citiraj:
Poljoprivredna zadruga 'Klekovača' nazvana po istoimenoj planini, nastala je 2015. godine, kada je 6 mladih ljudi prepoznalo potencijal poljoprivredne proizvodnje na području opštine Petrovac. Zadruga svoje proizvode trenutno plasira u supermarkete na području banjalučke regije, a planiraju i širiti svoju proizvodnju. Sve to u skladu sa principima organske poljoprivrede.
Citiraj:
Na samom početku stanovništvo i poljoprivrednici u opštini Drinić su sa nepovjerenjem i podsmijavanjem gledali na osnivanje Zadruge, te u prve dvije godine nije bilo pomaka ka boljem. Kako smo mi rasli i ispunjavali data obećanja, pomagali na privatnom nivou domaćinstva, te sve više proizvodili, tako su se i njihova mišljenja mijenjala. Danas, broj naših kooperanata dovoljno govori o trenutnom stanju i ozbiljnosti našeg poduhvata.
Broj trenutnih kooperanata je svakako nabolji pokazatelj koliko su se u zadruzi ozbiljno posvetili radu. Naime, sa početne brojke od 4 kooperanta koliko ih je zadruga imala prilikom osnivanja, došli su do čak 50. Oni trenutno obrađuju oko 550 hektara površine te na njima uzgajaju stare i autohtone sorte žitarica.
Kulture koje uzgajamo su autohtone, stare populacije heljde, raži, spelte, kukuruza žutog i bijelog, lana i pšenice. To su žitarice i uljarice kojih smo dovoljno proizveli da bismo ih pustili u prodaju, na tržište BiH. Paralaleno s tim, imamo manje parcele pod ječmom, zobi, bobom, organskom sojom i pokušavamo da uzgojimo crni kukuruz, porijeklom sa Anda.
https://www.agroklub.ba/eko-proizvodnja ... ata/49860/