http://www.6yka.com/novost/121884/draga ... i-me-igoreDragan Bursać: Ne loži me, Igore!
Piše: Dragan Bursać / Objavljeno: 17.03.2017. u 14:10h
Dragan Bursać: Ne loži me, Igore!
Kako god, sve su prilike da će Banjalučani, koliko u narednoj godini, moći tokom zimskih mjeseci osjetiti miomiris svojih rodnih sela. Banjaluka će biti jedan veliki šporet «Smederevac», iz koga će kuljati dim identičan onome na kućama predaka. Planine će i konačno biti brazilski depilirane, bujične vode će umiti ono malo humusa i plodnog tla i eto nama veselja, krša i kamena.
Prije nekog vremena, Igor Radojičić je rekao kako ima sjajnu ideju, kojom će jednom za svagda riješiti problem grijanja u Banjaluci. Grad na Vrbasu decenijama muku muči sa gradskom Toplanom, koja koristi mazut kao gorivo.
Svako normalno čeljade ponadalo se da je novi domaćin odlučio uvesti grad u 21. vijek. Neko, ko se pomalo razumije u iskoristivost energetskih izvora, iskreno je pomislio kako će Banjaluku grijati podzemne termalne vode, ili ložionice otpada, ili kombinacija ovog dvoga.
Dobrodošli u 17. vijek
Hehe, šereti, dabome da nema ništa od toga! Radojičić je svojim sugrađanima ponudio grijanje na sječku, kako se to popularno veli ovih dana. Što će reći - grijanje na drva. Što će opet reći da Banjaluka, sve sa svojim stanovništvom, nezustavljivo srlja u 17. vijek.
Ima li ikakvog opravdanja, objašnjenja i ekspertize u ovom spaljivanju drveta? Dabome da ima, i to je Radojičić u nekoj vrsti šmekerskog pisma u pokušaju, koje je objavio «Glas Srpske», pojasnio svim nevjernim Tomama, stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima i nekakvom mitskom naftnom lobiju, koji je po njegovim riječima «spreman na sve». Na šta je spreman naftni lobi, obzirom da ne znamo niti šta hoće, niti da li uopšte postoji, strpićemo se još. Nego, treba se okrenuti razvojnom projektu - Smederevac 2017. ili, kako posjeći šume.
Gradonačelnik Banjaluke u famoznom pismu veli kako je drvo najisplativiji energent, koji trenutno nema alternativu. Ovdje je dobro citirati Radojičića, e da bi se vidjele razmjere gluposti ili njega ili njegovog tima, ili ljudu koji su, kobiva, vršili dugoročne projekcije:
– Ima li dovoljno drvne sječke? Ima. U svim studijama dokazano je da samo u zapadnom dijelu Republike Srpske ima dovoljno drveta i drvenog otpada. Za sezonu je potrebno od 80.000 do 100.000 metara kubnih. Po podacima “Šuma RS”, na zapadnom području ima do 700.000 metara kubnih koji se mogu sakupiti najvećim dijelom iz šuma kojima gazduje javno preduzeće, ali i preko 140.000 iz neiskorišćenog drvnog otpada od privatnih lica, proizvođača ili vlasnika.
Ovo kaže Gradonačelnik Banjaluke.
Ko je svršio četiri razreda osnovne škole može izračunati kako će drveta biti dovoljno za narednih 8 do 10 godina, u najboljem slučaju. Zlobnici bi rekli - Taman da se odrade dva mandata i ćao đaci. Ali, realni ljudi bi se zapitali - Čekaj, majku mu, pa za 10 godina će biti uništen drvni fond Visoke Krajine, biće napravljena najveća ekonomska i ekološka katastrofa ikada na ovim prostorima, ostaćemo bez šume, koja je uz vodu, objektivno, naše najveće bogatstvo i šta onda??? Kade se malo primiri i dođe sebi, opet će se taj realista upitati - Koja je brzina pošumljavanja i regenaracije šumskog fonda? I dobiće samo jedan odgovor - Ne postoji nikakav program pošumljavanja!
Ko je ikada odmakao zapadno i jugozapadno od Banjaluke na teritoriji Republike Srpske, primijetio je «golu sječu», sistematsko i (polu)legalno uništavanje šumskih ekosistema. Manjača, odavno bez šume. Obronci Grmeča, posječeni. Klekovača, Šiša, Lunjevača, Srnetica.., sve se to mučki siječe bez bilo kakvog pošumljavanja. Kamioni i kamioni trupaca odlaze u nepoznato. A, to nepoznato su ili lokalne pilane ili inostranstvo. Tako nam se, po onoj staroj, izvoze jeftini balvani i daske, a uvozi preskup namještaj.
Može li gore od toga? Dabome da može!
Jer na svu ovu muku, pristiže ova briljantna ideja prvog čovjeka Banjaluke, koji bi pluća Krajine na izdisaju dokusurio svojom toplanom na drva. Na stranu, velim, što bi to bila ekološka katasrtofa epskih razmjera, nego bi i ono nešto novaca od prodaje građe otišlo u vjetar.
Ima li Igor neko drugo objašnjenje za ovaj zločin u najavi? Ima. On kaže kako su toplane u Srbiji dobile preporuku da pređu na drvni energent?! Znači li to da će i Banjaluka preći na grijanje na plutonijum ukoliko to učine toplane u Srbiji? Ovo pojašnjenje pada u vodu svih malograđanskih infantilija u kojima se grad na Vrbasu kupa, dok čeznutljivo gleda na onu stranu Drine.
Znatno niže cijene za iste pare
Ali u čitavoj ovoj priči u vezi sa uništavanjem prirode i vremeplovom za srednji vijek ima još jedna stavka. Radi se o novčaniku građana, koji će morati platiti čitavu ovu igranku.
Igor Radojičić na početku svog pisma veli, pazite sad: «Jedino rješenje je gradnja novog postrojenja na drvnu sječku, potpuna zamjena skupog, uvoznog mazuta jedinim domaćim energentom, znatno niže cijene.»
Obradovaće se svaki domaći gologuzan, pa će se ponadati da mu u čitavom ovom zlu sa sječom šuma i grijanjem na ogrijev neće baš posve izgorjeti ionako anoreksičan buđelar. Jer Radojičić kaže «znatno niže cijene».
Neće klinac!
Na kraju svog pisma, kao da ništa napisao nije, gradonačelnik nonšalantno zaključuje: «Prije svega, građanima, jer treba da dobiju pouzdano, 24-časovno grijanje u sezoni, po istoj cijeni.»
E, ovo su sad pare, ovo su ozbiljne stvari i nije, brate mili, posao građana da se interesuju, kako to da će “isto plaćati grijanje znatno niže cijene? Šta ima stanovništvo da razbija glavu oko toga? Ima gradonačelnik, imaju mu savjetnici, imaju nekakve konsultantske firme, biće na koncu i privatna Toplana, pa će oni da vide ko, kako, kada i gdje će se grijati «isto po znatno nižim cijenama».
Sarkazam na stranu, ali i ovdje je svakom osnovnoškolcu jasno da će nekome (a, taj neko nije narod) ići u džep ekstra dobit čitavih 8 godina koliko toplana na drvo bude rentabilna. Ili to, ili Igorovo pismo nema nikakve logike niti veze sa razumom, da se blago izrazim.
Volim miris rodnog sela
Kako god, sve su prilike da će Banjalučani, koliko u narednoj godini, moći tokom zimski mjeseci osjetiti miomiris svojih rodnih sela. Banjaluka će biti jedan veliki šporet «Smederevac», iz koga će kuljati dim identičan onome na kućama predaka. Planine će i konačno biti brazilski depilirane, bujične vode će umiti ono malo humusa i plodnog tla i eto nama veselja, krša i kamena.
Na stranu to što niti jedan srednjeevropski ili, gluho bilo, zapadnoevropski grad veličine Banjaluke ne koristi drvo kao ogrijev, niti bilo kome pada na pamet da posegne za ovim srednjevjekovnim metodama grijanja, na stranu zdrav razum, na stranu ekologija, na stranu rentabilnost, na stranu sve, naš progres u srednjevjekovlje, rodna sela i ostale zveke, niko neće zaustaviti.
Možda će potomci naši (ukoliko prežive i ostanu u ovim vukojebinama) pričati priču o stoljetnim šumama, koje su nestale u desetak godina. I možda će se djeci njihovoj sve to činiti kao bajka.
A, možda još nije kasno i možda ovo ludilo ipak možemo zaustaviti! I zato, ne loži me, Igore!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
