Danas sam na fejsbuku naletio na jedan interesantan clanak djevojke koja vodi mtel magazin a bavila se i organizacijom Demofesta.
Sta vi mislite o fenomenu ljudi koji nemaju uslove ni za 1 dijete, pa naprave po 7,8,9....
Citiraj:
Šta definiše dobrog čovjeka? Mnogo je pojmova koji bi se našli na toj listi, ali pomaganje drugima je sigurno među prvima na toj listi. Neki bi pored toga dodali u zagradi (a da se time ne hvališ), ali mišljenja sam da je to najmanje bitno. Možda tvoja priča o dobrom djelu nekog inspiriše, pa zašto je ne bi podijelio?
Živimo u vremenu koje ne bi ni postojalo da nije pomoći dobrih ljudi, svakodnevno. Države su nam se pretvorile u reality show političara koji gleda narod dok spasava živote SMS-om, zove u otvorene humanitarne programe da nekom donira bubreg, fotografiše se za podršku rijetkim bolestima i sve tako u krug. Ne znam kako ste vi filtrirali svoje društvene mreže, ali meni se minimum jednom sedmično pojavi neki apel koji podrazumjeva sljedeću formulu:
višečlana porodica( 5 + djece) + siromaštvo + bolest + niko ne radi = ljudi, molim vas pomozite
Ne bih sebe etiketirala kao dobrog čovjeka, iako se stalno trudim da to budem, ali sigurno nisam loš. Ipak, kad razmišljam o porodicama koje žive po principu gore navedene formule, zaboravim i na dobre manire i na razumijevanje svijeta oko sebe koji se ne poklapa s mojim životnim načelima i na sve ono dobro što pokušavam da uzgojim u sebi, jer ne nalazim odgovor na pitanje: Zašto ste rađali toliko djece koja će sutra, baš kao i vi, biti sirotinja u 80% slučajeva?
Imam jedno dijete i otkad sam je dobila konstantno živim u nekom podsvjesnom strahu da u nekom trenutku neću moći nešto da joj obezbijedim. Strah je, za sada, nerealan, ali govori o tome da je dijete “skupa investicija” i da samo za obezbjeđivanje osnovnog treba priličan budžet. A kako rastu, tako i dječija potrošačka korpa raste. Pa se sve to množi s brojem djece koje imate. Naravno, ono drugo i svako sljedeće “nastrada” pa se s koljena na koljeno prenosi odjeća i igračke i knjige onog prvog, ali i tom prvom je to neko morao da kupi.
Ne možete me ubijediti, a nek niko ni ne pokušava, da 11oro djece nastane iz strasti koju otac i majka nisu mogli da iskontrolišu pa im se svako od tih jedanaestoro omaklo i Bože moj, neka djece. Jedanaest puta vam se omaklo, pa ste tek onda shvatili da je vrijeme za tužnu ljudsku priču za medije, kojima je takva priča jednako atraktivna kao crna hronika? Jer, to se bukvalno graniči s hronikom. Šta je radost te djece? Strah da li će sutra imati da jedu? Gledanje druge djece koja imaju bar dva obroka svaki dan? Nošenje iste odjeće bez obzira na godišnje doba? Slušanje svađa mame i tate, jer, govorim iz iskustva, u takvoj atmosferi sukobi i sve ono što supružnici ne vole jedno na drugom eskaliraju?
Ne nastaju sva djeca iz ljubavi, niti iz strasti. Nas tri smo nastajale na prelomnim tačkama braka mojih roditelja. Najmlađa od nas rodila se kad su oni skoro prestali da razgovaraju. Vjerovali ili ne, postoji i sex koji služi samo za zadovoljavanje animalnih potreba. I tu se često “omakne”. Da ne pričamo o seksu u alkoholisanom ili ne znam kom stanju.
Nemam problem da Lolinu odjeću podijelim s nekom bebom čiji roditelji nemaju, jer u ovoj zemlji je teško imati, zato što sve radi protiv običnog, malog čovjeka željnog posla. U bližoj okolini imam primjere ljudi koji opovrgavaju onu “ima posla ako neko stvarno želi da radi”, jer nema uvijek. Samo ne mogu razumjeti ljude koji rađaju djecu i očekuju da ih internet hrani za njih, jer na internetu sve traje kratko, pa će poslije tri dana centra pažnje, naći se u centru pažnje 22 oka koja će gledati samo u njih, a ne u pakete dobrih ljudi s početka priče.
Zato, kad neko kaže da bi tim porodicama prvo trebalo pokloniti kondome, nemojte te ljude gađati paradajzom, nego pokušajte da se stavite u ulogu te djece, ne roditelja. Oni ne zaslužuju ni da pokušate da ih razumijete. Jer oni rađaju neku novu sirotinju, ne razmišljajući o tome da bi bilo divno da rode neke dobre ljude.
Ako ste sposobni za reprodukciju, ne znači da ste sposobni i da budete roditelji.
Inspiracija i hrabrost za tekst došla je od predivne priče da može i drugačije, da možete imati i jedanestoro djece i da mediji mogu pisati o vama, bez da zavisite od tuđe milosti. Tekst možete pročitati
http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.h ... sad-ima-11
Živimo u vremenu koje ne bi ni postojalo da nije pomoći dobrih ljudi, svakodnevno. Države su nam se pretvorile u reality show političara koji gleda narod dok spasava živote SMS-om, zove u otvorene humanitarne programe da nekom donira bubreg, fotografiše se za podršku rijetkim bolestima i sve tako u krug. Ne znam kako ste vi filtrirali svoje društvene mreže, ali meni se minimum jednom sedmično pojavi neki apel koji podrazumjeva sljedeću formulu:
višečlana porodica( 5 + djece) + siromaštvo + bolest + niko ne radi = ljudi, molim vas pomozite
Ne bih sebe etiketirala kao dobrog čovjeka, iako se stalno trudim da to budem, ali sigurno nisam loš. Ipak, kad razmišljam o porodicama koje žive po principu gore navedene formule, zaboravim i na dobre manire i na razumijevanje svijeta oko sebe koji se ne poklapa s mojim životnim načelima i na sve ono dobro što pokušavam da uzgojim u sebi, jer ne nalazim odgovor na pitanje: Zašto ste rađali toliko djece koja će sutra, baš kao i vi, biti sirotinja u 80% slučajeva?
Imam jedno dijete i otkad sam je dobila konstantno živim u nekom podsvjesnom strahu da u nekom trenutku neću moći nešto da joj obezbijedim. Strah je, za sada, nerealan, ali govori o tome da je dijete “skupa investicija” i da samo za obezbjeđivanje osnovnog treba priličan budžet. A kako rastu, tako i dječija potrošačka korpa raste. Pa se sve to množi s brojem djece koje imate. Naravno, ono drugo i svako sljedeće “nastrada” pa se s koljena na koljeno prenosi odjeća i igračke i knjige onog prvog, ali i tom prvom je to neko morao da kupi.
Ne možete me ubijediti, a nek niko ni ne pokušava, da 11oro djece nastane iz strasti koju otac i majka nisu mogli da iskontrolišu pa im se svako od tih jedanaestoro omaklo i Bože moj, neka djece. Jedanaest puta vam se omaklo, pa ste tek onda shvatili da je vrijeme za tužnu ljudsku priču za medije, kojima je takva priča jednako atraktivna kao crna hronika? Jer, to se bukvalno graniči s hronikom. Šta je radost te djece? Strah da li će sutra imati da jedu? Gledanje druge djece koja imaju bar dva obroka svaki dan? Nošenje iste odjeće bez obzira na godišnje doba? Slušanje svađa mame i tate, jer, govorim iz iskustva, u takvoj atmosferi sukobi i sve ono što supružnici ne vole jedno na drugom eskaliraju?
Ne nastaju sva djeca iz ljubavi, niti iz strasti. Nas tri smo nastajale na prelomnim tačkama braka mojih roditelja. Najmlađa od nas rodila se kad su oni skoro prestali da razgovaraju. Vjerovali ili ne, postoji i sex koji služi samo za zadovoljavanje animalnih potreba. I tu se često “omakne”. Da ne pričamo o seksu u alkoholisanom ili ne znam kom stanju.
Nemam problem da Lolinu odjeću podijelim s nekom bebom čiji roditelji nemaju, jer u ovoj zemlji je teško imati, zato što sve radi protiv običnog, malog čovjeka željnog posla. U bližoj okolini imam primjere ljudi koji opovrgavaju onu “ima posla ako neko stvarno želi da radi”, jer nema uvijek. Samo ne mogu razumjeti ljude koji rađaju djecu i očekuju da ih internet hrani za njih, jer na internetu sve traje kratko, pa će poslije tri dana centra pažnje, naći se u centru pažnje 22 oka koja će gledati samo u njih, a ne u pakete dobrih ljudi s početka priče.
Zato, kad neko kaže da bi tim porodicama prvo trebalo pokloniti kondome, nemojte te ljude gađati paradajzom, nego pokušajte da se stavite u ulogu te djece, ne roditelja. Oni ne zaslužuju ni da pokušate da ih razumijete. Jer oni rađaju neku novu sirotinju, ne razmišljajući o tome da bi bilo divno da rode neke dobre ljude.
Ako ste sposobni za reprodukciju, ne znači da ste sposobni i da budete roditelji.
Inspiracija i hrabrost za tekst došla je od predivne priče da može i drugačije, da možete imati i jedanestoro djece i da mediji mogu pisati o vama, bez da zavisite od tuđe milosti. Tekst možete pročitati
http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.h ... sad-ima-11
