banjalukaforum.com

BiH / Heroj iz Bijeljine: Petogodišnji Aleksa prikuplja stari papir da bi preživio
14. 01. 2018. u 21:34:00 Radiosarajevo.ba
Shares:
100
share

tweet

viber
Siromaštvo, bolest i smrt majke, borba za preživljavanje - teško je breme koje na nejakim leđima nosi mali Aleksa Bogdanović. Petogodišnji dječak iz Bijeljine sa bakom i 15-godišnjom gluhonijemom rodicom prikuplja stari papir da bi preživio.

Aleksa je imao samo dvije godine kada mu je teška bolest i smrt, iz zagrljaja otrgnula ono što je najdraže - majku, prenosi BN.

"Umrla je. Bila je bolesna. Kod bolnice, gdje ja kupim kartone, tu je moja mama sa kolicima", priča petogodišnji Aleksa pokazujući sliku svoje majke u bolničkim kolicima.

Kada je dječak ostao bez majke, njegov otac je bio u zatvoru, a poslije ga je napustio.

"Sad ću otići kod mame, na groblje u Sijekovac. Poljubim je i stavim cvijeće, ružu", priča dječak koji umjesto da utone u bezbrižnu dječiju igru, njega more teške brige.

Ostavljen je baki. Koru hljeba zarade prikupljajući stari papir i karton. Za 100 kg dobiju samo 15 KM.

"Aleksa je od dana kada mu je majka umrla, sa mnom, jer s ocem nije ni bio. Ide skuplja sa mnom ovaj karton, porani u pet sati na pijacu. Bori se onako mali da radi. Dokle ćemo ovako ja stvarno ne znam", priča suznih očiju Aleksina baka Raza Aziri Bogdanović.

Žive u iznamljenoj trošnoj baraci, sa 100 maraka kirije i stalnom prijetnjom da će biti izbačeni na ulicu.


"Ne tražim neki novac, nego da mi djeca imaju šta jesti, da se ugriju, a najgore mi je gdje će djeca da se smjeste. Stanovi su 150, 200 maraka mjesečno, odakle ću ja to plaćati. To mi najteže pada".

Dobiju socijalnu pomoć od 240 maraka za dječaka i njegovu rodicu gluhonijemu 15-godišnju djevojčicu. Dobri ljudi pomognu koliko mogu ali teško je.

"Da mi nema komšija koji mi pomognu, umrli bi od gladi. Žao mi je, jer ako ode briše se sve i neću nikada znati gdje je on. Znate kako je dijete vezano, on kada vidi, on prileti, ljubi, grli, kaže evo moje tete. Željan ljubavi roditeljske, on svakome trči. Šta bi vam rekla, tužno je njegovo djetinjstvo dok ovako živi", priča baka Raza i kroz plač kaže da bi joj srce bi joj prepuklo od tuge kada bi joj uzeli unuka i odveli u Dom za djecu bez roditeljskog staranja.