Ipak svagdje ima postenih ljudi
Citiraj:
Jovo Simeunović pronašao i vratio novac i dokumente Nevzeti Osmanbegović
Višestruko veći iznos od njegove penzije putem posrednika vratio vlasnici u Sarajevo
Prilikom posjete rodnom gradu i obilaska familije u Bijeljini, Nevzeta Osmanbegović (1933.) iz Sarajeva na ulici je izgubila dva novčanika u kojima je bilo nemalo panzionerskih para, pasoš, lična karta, čekovna knjižica i sve ono što obično u novčanik stane. Nije se imalo druge, nakon nekoliko dana u Sarajevo se vratila s namjerom da odmah počne pribavljati izgubljena dokumenta.
Na njenu neizmjernu sreću, dočekala ju je dopisnica iz Ugljevika kojom je Jovo Simeunović (1952.) obavještava da je pronašao novčanike i da ih želi vratiti.
- Išao sam 1. novembra iz bolnice u Bijeljini i na trotoaru vidio dva novčanika. Ljudi su prolazili, a ja sam odlučio uzeti ih i vidjeti kome pripadaju. Pregledao sam ih i ponio sa sobom. Nisam ni prijavio policiji, jer sam imao kontakt adresu - kaže Jovo Simeunović, raseljeno lice iz zaseoka Kukarci, selo Požarnica pored Tuzle, koji s ocem Urošem (1927.) živi u malom stanu u Ugljeviku.
Kaže da su svoju kuću u Kukarcima obnovili do pod krov, ali se dalje ne može. Naime, Jovo je doživio moždani udar, pa je morao u prijevremenu penziju koja iznosi 73 KM. Vratili bi se, kažu, ali nemaju gdje.
Bosna je sazdana od čuda, pa i ovog koje je učinilo da ovaj plemeniti čovjek višestruko veći iznos od njegove penzije, uz sve lične dokumente, putem posrednika iz Bijeljine vrati vlasnici.
Višestruko veći iznos od njegove penzije putem posrednika vratio vlasnici u Sarajevo
Prilikom posjete rodnom gradu i obilaska familije u Bijeljini, Nevzeta Osmanbegović (1933.) iz Sarajeva na ulici je izgubila dva novčanika u kojima je bilo nemalo panzionerskih para, pasoš, lična karta, čekovna knjižica i sve ono što obično u novčanik stane. Nije se imalo druge, nakon nekoliko dana u Sarajevo se vratila s namjerom da odmah počne pribavljati izgubljena dokumenta.
Na njenu neizmjernu sreću, dočekala ju je dopisnica iz Ugljevika kojom je Jovo Simeunović (1952.) obavještava da je pronašao novčanike i da ih želi vratiti.
- Išao sam 1. novembra iz bolnice u Bijeljini i na trotoaru vidio dva novčanika. Ljudi su prolazili, a ja sam odlučio uzeti ih i vidjeti kome pripadaju. Pregledao sam ih i ponio sa sobom. Nisam ni prijavio policiji, jer sam imao kontakt adresu - kaže Jovo Simeunović, raseljeno lice iz zaseoka Kukarci, selo Požarnica pored Tuzle, koji s ocem Urošem (1927.) živi u malom stanu u Ugljeviku.
Kaže da su svoju kuću u Kukarcima obnovili do pod krov, ali se dalje ne može. Naime, Jovo je doživio moždani udar, pa je morao u prijevremenu penziju koja iznosi 73 KM. Vratili bi se, kažu, ali nemaju gdje.
Bosna je sazdana od čuda, pa i ovog koje je učinilo da ovaj plemeniti čovjek višestruko veći iznos od njegove penzije, uz sve lične dokumente, putem posrednika iz Bijeljine vrati vlasnici.
Jovo svaka cast.
