BANJA LUKA - Majko, ubi me Nešo, posljednje je što je u telefonskom razgovoru Slađana Vujanić (17) iz sela Obrovac kazala majci Ljiljani, prije nego što je Nenad Malić (30) iz istog sela jučer u nju iz automatske puške ispucao nekoliko smrtonosnih hitaca, donose Nezavisne novine.
Nejasne okolnosti
Nakon što je nešto poslije ponoći ubio djevojku, Malić je pucao sebi u grudi. U teškom stanju prevezen je u banjalučki Klinički centar, gdje je operiran. Liječnci još ne mogu sa sigurnošću govoriti kakav će biti ishod liječenja.
"Mladić je ranjen u predjelu grudi i trenutno se nalazi na aparatima za umjetno disanje. Smješten je u šok-sobu, gdje pratimo njegovo stanje", rekli su u KC Banjaluka.
Slađana Vujanić, učenica trećeg razreda Srednje tekstilne škole u Banjaluci, ubijena je u iznajmljenoj dvorišnoj kućici u Bronzanom Majdanu kod Banjaluke. Mještani Bronzanog Majdana kažu da je tu stanovala kako bi joj škola koliko-toliko bila bliže.
Dok istraga pokušava da otkrije točne okolnosti zbog kojih je Malić povukao obarač, mještani tvrde da je tragediju izazvala neuzvraćena ljubav. Skrhani tugom i bolom, Slađanini i Nenadovi rođaci i komšije ispričali su da su njih dvoje bili u vezi oko dva mjeseca, prije nego što su mjesec dana unazad raskinuli.
'Ubi me Nešo'
Nenad je, pričaju mještani, u ponedjeljak uvečer došao biciklom u Bronzani Majdan kod sestre Ljiljane Mikić, koja živi nedaleko od kućice u kojoj je stanovala Slađana. Nešto prije ponoći otišao je iz sestrine kuće uputivši se ka dvorišnoj kući u kojoj je živjela Slađana. Bicikl je ostavio na putu iznad kuće i uzeo automatsku pušku, koju je najvjerojatnije ranije sakrio u grmlju pored puta.
Mještani kažu da je zatim provalio vrata kuće u kojoj je bila Slađana. Nitko, međutim, ne zna što se točno dešavalo u kući. Pričaju, međutim, da je Slađana nekoliko minuta iza ponoći pokušala pobjeći iz kuće. Dok je trčala prema vratima, nazvala je mobilnim telefonom majku i u panici joj viknula: "Majko, ubi me Nešo".
Kad je istrčala iz kuće i zatvorila vrata začuli su se pucnji. Nenad je ispucao nekoliko hitaca iz puške kroz zatvorena vrata. Dva metka su pogodila Slađanu, koja je na licu mjesta ostala mrtva. Samo nekoliko trenutaka poslije Nenad je u kući pucao u sebe.
Momir Vukelić iz Bronzanog Majdana, koji je dao Slađani dvorišnu kućicu na korištenje, kaže da ga je nešto iza ponoći nazvala njena majka Ljiljana. U panici mu je, priča, saopštila da ju je kćerka pozvala telefonom i rekla joj da je ubi Nešo.
"Rekla mi je da je čak i čula pucnjavu. Otrčao sam do kućice, koja se nalazi nedaleko od moje, i vidio Slađanu mrtvu ispred ulaza", ističe Vukelić. Nenadova sestra Ljiljana kaže da je njen brat kobne noći bio kod nje i da nije mogla ni slutiti što će učiniti.
"Nenad i Slađana su se zabavljali kratko. On nije ništa ružno govorio o njoj, niti joj je prijetio. Došao je uvečer kod nas, donio djeci čokoladu i igrao se s njima. Smijao se i šalio. Slađanu nije spominjao. Otišao je kući prije ponoći", prisjeća se Nenadova sestra Ljiljana.
I ona je ubrzo začula pucnjavu. Otišla je s djeverom do kuće i zatekla Slađanu mrtvu ispred kuće. Mikićeva kaže da nije ulazila u kuću, već da se vratila nazad i pozvala policiju, koja je pronašla njenog teško ranjenog brata kako leži na krevetu u Slađaninoj kući.
Malići strahuju od osvete
Poslije ubojstva maloljetne Slađane obitelj Malić strahuje da će im se porodica Vujanić osvetiti. Zbog toga Nenadova sestra Ljiljana jučer nije poslala djecu u osnovnu školu u Bronzanom Majdanu u koju ide i Slađanin brat.
"Plašim se da bi neko mogao da napadne djecu. Slađanina majka je jučer ujutro, poslije tragedije, već prijetila i plašim se da se ne dogodi još veća tragedija", kaže uplakana Ljiljana.
Mještani kažu da se obitelji Malić i Vujanić poznaju već godinama, jer žive u istom selu. Njihovi prijatelji strahuju da ovaj događaj može dovesti do neprijateljstva između dvije obitelji, ali i do još jedne tragedije.
Jest narod puko u bl...
_________________ „Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Riječ se moľe izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duąa a ąta je narod izgubi li jezik, zemlju, duąu?“
|