Bas tako.
Sve sto sam postigao postigao sam svojim radom.
Istina je da me neki ljudi mrze... al' to je sasvim normalno.
Da su bili bolji ja ne bih uspio da im otmem posao.
Zasto meni niko ne otme posao?
Bilo je par pokusaja prosle godine i jedan ove, nedavno.
Ne mogu mi pera odbit'. Em sam spretniji, em sam srcaniji,
em me se svi u firmi boje... Ko ce meni uruciti otkaz... Molim te...
Pa odrobijao bih ga.
Da me smijene - i nekako...
Al' ni to ne umiju. A svi imaju stele, dolaze neki VAZNI ljudi... stiscu mi ruku kada se rukujemo... a onda ja njih stisnem...
pa svima neprijatno...
cova me gleda i ne moze da vjeruje.
Sta ti je bit ludak... niko se s tobom ne zaje...
JBG
Dok sam, kao Majli, gradio karijeru, mnogi su me iskoristavali,
al' ja sam davno naucio kako treba s ljudima.
U medjuljudskim odnosima je najbitnije postaviti neke granice.
I podredjeni i nadredjeni moraju znati zasto ti stalno imas osmijeh na licu... onaj zlobni osmijeh.
U ovakvim prilika se sjetim jednog drugara sa kojim sam se mnogo druzio i kojega sam se uvijek plasio. On je imao tezak zivot, borio se da prezivi i stalno je bio u banani ali nikada nije skidao kez sa lica. Jednom mi je otkrio o cemu se radi (jest malo umobolnije al jebe majku):
"Kada mi je tesko i kad mi se cini da i ono malo sto sam sakupio raznose gadovi, ja legnem na kauc, zatvorim oci, stisnem sake i pomislim... Mozda su mi ga zadali momacki... i mozda ce me toliko sjebati da nikada necu imati ni porodicu, ni brak, ni kucu ni kuciste... al' jos uvijek mogu da zavrnem par vratova..."
Jezzzzaaaa ziva... s tim da se on ne zajebava.
U ratu je svasta preturio preko glave
a poslije mu je bilo jos gore. I danas, kad mu nije dobro cova samo posmili da je jos uvijek u stanju da primijeni retne vjestine i odmah se bolje osjeca... Zamisli! Slucaj i po!
Stari... to jedini covjek kojeg se ja pravo bojim. Al' bas.
Ja sam iz druzenja s njim naucio neke stvari. U nekim firmama, u nekim poslovima, sa nekim kolegama, kako da se izrazim...
Ponekad nije dovoljno biti kvalifikovan. I ja sam za razumijevanje, toleranciju i dobru volju medj' ljudima, al kad radis sa jednom isfrustriranom pokvarenom osobom ili sa nekim dr. ljudima koji podmecu, lazu i cine sve da te sunovrate.... Moras da se opametis. To nije atak na tvoj posao - to je atak na tvoju egzistenciju. I valja se braniti svim mogucim sredstvima.
Cuvas svoj posao... kolege zive u strahu od tebe... sef ti se obraca preko posrednika... milina. Povremeno naidje neko neupucen, ti ga izmaltretiras za primjer drugima... i polako.
Sve do jednom.
jbg