078Informacije je napisao:
Da tamo je bio restoran, pričala mi jedna starija gospođa iz zgrade, ali je radio svega nekoliko godina.
Zemljotrers 1969. godine poremetio je sve u Banjaluci, a tako i ovaj poslednji rat.
Boska je bila čuvena robna kuća koja je po kvadraturi bila najveća u SFRJ i nosila je nadimak "krajiška ljepotica".
Kada sam došao u Banjaluku 1998. godine boska je bila hladna i prazna. Na odjelima brkate trgovkinje nudile su ono malo robe sa kraja osamdesetih. Par rogovih bicikala i po koji šporet smederevac. Danas Boska sija i Boska to zaslužuje. Gledajući cjeli kompleks mislim da nedostaje jedna dobra garaža, a sama lokacija nameće se preko puta ispod parka koji je odlično i moderno uređen.
Pošto vidim da si relativno skoro došao u Banja Luku, ne znam odakle i ne zanima me, ja kao rođeni Banjalučanin, godina 36, mogu da ti kažem par riječi o Boski. Sjećam se Boske iz perioda 80-tih kada je sva sijala, puna robe, nasmijanih kupaca i vrijednih radnika. Jedan od tih radnika je bila i moja majka. Sjećam se Čajevčevih televizora na plafonu - interna televizija (u to vrijeme vrh), odjela sa slatkišima u prizemlju koji smo mi djeca redovno oblijetali, odjel sa igračkama, pa sportska oprema, pa tehnika, garderoba, u podzemnom prolazu picerija, ekspres restoran.... U to vrijeme u Boski su se kupovale najkvalitetnije stvari od najpoznatijih svjetskih proizvođača.
Tokom rata a i u poslijeratnom periodu Boska je upropaštena i uništena ali ne od strane jadnih radnika, koji su radili za neku bijednu platu od 200 KM, već od strane pojedinih "biznismena" i političara. Sa tvoje strane nije u redu i u najmanju ruku je jako primitivno tako opisivati radnike koji su u tu firmu ugradili svoju mladost, zdravlje i entuzijazam. Danas, jedan dio tih radnika prima najminimalnije penzije, drugi dio je nezaposlen a da ne pričamo o zaostatcima i dugovanjima prema njima.