Elvis Presley je napisao:
FLASH, O kakvom definisanju pojmova govoris? Nije li upravo u tekstu napisano da se termin neoliberalizam (tacnije dodavanje ovog prefiksa "neo") upotrebljava samo u toj antizapadnjackoj prici. Liberalizam kao termin je kul hajde da dodamo "neo" pa da popljujemo Amere i ostale. A uglavnom oni koji koriste termine u nekoj kontra prici ne znaju definiciju istog.
Moja je poenta ova tvoja posljednja recenica. U politickom diskursu se toliko zna sarati, bez da se gledaju osnovi jedne ideologije i sta zapravo ona podrazumijeva.
Konkretno, u ovom slucaju, pod nekim neoliberalizmom koji podrazumijeva slobodna trzista, trgovinu, deregulaciju i privatizaciju u svojoj biti se pridodaju neke stvari koje uopste ne spadaju pod tu politicku filozofiju, pa ljudi koriste izraz bez da pojma imaju i odakle je nastao, i sta znaci, i koji su politicko-ekonomski dogadjaji prethodili promjenama na globalnom nivou i sve se to upakuje u kvazi znanje etiketama. "Neoliberalizam je los/dobar" ne znaci apsolutno nista bez argumenata koji ga kriticki analiziraju i gledaju mu kontra-primjere iz moderne svjetske istorije.
Zapadni imperijalizam, robovlasnistvo, inovativnost... apsolutno nisu dio ove politicke filozofije i to sto su se Amerika i Zapadna Evropa prve "snasle" ne znaci da je sistem postavljen tako da pojede druge, vec da su drugi jednostavno "malo sporiji" u svom ekonomskom razvoju (naravno, ovo zavisi od milion faktora, ali necemo u economic growth sad). Pa sam neoliberalizam se mijenja jos od tridesetih, i na globalnom nivou drzave titraju izmedju vlade i trzista mnogo.
Statism koji se ponovno pojavljuje nakon drugog svjetskog rata, dok se vodi obnavljanje post-ratne Evrope, Keynesianism i njegov pad u '73/74. sa svjetskom
oil crisis, te vracanje trzistima na globalnom nivou (pogotovo nakon pada SSSR-a), Chicago School, Friedman, Hayek (a time i Reaganomics i Thacherism koji mnogima smetase) i onda konacno pokusaj neoliberalnih reformi i u Latinskoj Americi nakon meksicke naftne krize... milion i jedan faktor ima ovdje, i ne moze samo tako da se banalizuje.
Spominjem konkretno Latinsku Ameriku i Istocnu Aziju, jer su oni dva primjera antineoliberalizma u globalnoj svjetskoj ekonomiji u posljednjih 70ak godina. LA sa svojim propalim
import substitution industrialization modelom ekonomskog razvoja, koja kasnije prigrabi druge struje: anti-globalization (Kuba, Venecuela, etc), modifikovani neoliberalizam (uspjesni slucaj Cilea koji je rano prihvatio reforme i fail Argentine koja se pravila pametna, pa nacionalizovala svasta nesto) i globalized social democracy u Brazilu, koji je jos najsvjetliji primjer drugacije politicke filozofije na jugu, sa svojim modifikovanim Washingtonskim consensusom, i mjesavinom politike vlade i trzista koja mu je omogucila tako nagli rast. Istocna Azija, zbog ocigledno drugacije politicke struje predvodjene modelom export-orjentisane industrijalizacije, gdje su svjetli primjeri Singapura, Juzne Koreje, Taiwana i Japana iznjedrili... Stvar sa Afrikom je da tu nikad nije ni bilo nikakve velike politicke promjene, u vecini kontinenta drma
statism, a prave institucije nedostaju.
Eto zasto ne moze da se tek tako razbacuje izrazima i zasto mi smeta ovaj pokusaj objasnjenja kretanja politickih struja bez malo dubljeg zalaganja u samu materiju.