banjalukaforum.com

Nekada davno, iza jedne gore, tri mora i 5 planina živio je Zimzolin. Mali čovjek velikog srca koji se po ugledu na Samsona nije šišao, bio je poznat po svojoj razdraganosti, traženju zabave, ali i po dobrim djelima.

Zaspao je Zimzolin jedne zvjezdane noći i usnio neobičan san: Dobra vila dala mu je zadatak koji je glasio ovako: Zimzoline, izgradićeš grad koji će biti pun radosti i mira, koji će činiti da se ljudi osjećaju opušteno, kao u banji, a koji će im pružiti mir poput sigurne luke.

Probudi se Zimzolin sav u znoju, ali srećan jer je dobio misiju koja će zauvjek promjeniti njegov život. Ali gdje naći mjesto koje može da bude i banja i luka u isto vrijeme?

Hodao je danima i noćima, pitao slučajne prolaznike znaju li gdje takav grad može postojati, spavao na svakih sat vremena u nadi da će se vila pojaviti da mu pomogne, ali bezuspješno. Početkom decembra Zimzolin pored rijeke pronađe grad koji je i banja i luka, u kojem žive ljudi širokog osmjeha i velikog srca, i tu izgradi onoliko kućica koliko je brace i sestara imao. Zimzolin nikad nije imao djece, ali ih je mnogo volio pa im je posvetio posebnu, Dječiju kuću, a za ljude vesele, koji žive noću, rade danju, kojima treba muzika da bi im srce ljepše kucalo, izgradio je Veselu kuću stavljajući u njen temelj svoje najljepše osmjehe.

Građani su u njegovu čast gradu dali ime Zimzograd dogovorivši se da će od svakog 15. decembra pa narednih mjesec dana slaviti, veseliti se, njegovati praznične vrijednosti misleći na Zimzolina jer on je to baš tako zamislio.