BSE je napisao:
ehm neki izgleda ovdje zive u snovima
kad ste posljednji put izasli napolje i uvjerili se u stanje u kojem se nalazimo ?
drzava postoji samo na papiru, kao i zakoni
privatluk je presao u robovlasnicko/feudalni sistem - trazi se da radis 10-15 sati, prekovremeno ne postoji, bolovanje ne postoji, nikakav vid odmora ne postoji,
Jasno je ko dan - ovdje kod nas i nema posla, a i kad ga ima, to je vjerovatno neki krš koji mi najradije ne bi smo ni radili. I vala 10-15 sat bez obračunatih prekovremenih - za razliku od domaćih ruljaka, za to bi na zapadu poslodavci završili u zatvoru... Ili možda ne bi?
Paz sad vamo - ovo je citat teksta koji je supruga jednog od programera koji rade u Electronic Arts-u postavila prije dvije-tri godine. Znači za gomilu naših mladih ljudi (sa odgovarajućim kvalifikacijama, naravno) posao snova u svjetski poznatoj firmi čije igre je probao vjerovatno svako od nas:
Citiraj:
...
Within weeks production had accelerated into a 'mild' crunch: eight hours six days a week. Not bad. Months remained until any real crunch would start, and the team was told that this "pre-crunch" was to prevent a big crunch toward the end; at this point any other need for a crunch seemed unlikely, as the project was dead on schedule. I don't know how many of the developers bought EA's explanation for the extended hours; we were new and naive so we did. The producers even set a deadline; they gave a specific date for the end of the crunch, which was still months away from the title's shipping date, so it seemed safe. That date came and went. And went, and went. When the next news came it was not about a reprieve; it was another acceleration: twelve hours six days a week, 9am to 10pm.
Weeks passed. Again the producers had given a termination date on this crunch that again they failed. Throughout this period the project remained on schedule. The long hours started to take its toll on the team; people grew irritable and some started to get ill. People dropped out in droves for a couple of days at a time, but then the team seemed to reach equilibrium again and they plowed ahead. The managers stopped even talking about a day when the hours would go back to normal.
Now, it seems, is the "real" crunch, the one that the producers of this title so wisely prepared their team for by running them into the ground ahead of time. The current mandatory hours are 9am to 10pm -- seven days a week -- with the occasional Saturday evening off for good behavior (at 6:30pm). This averages out to an eighty-five hour work week. Complaints that these once more extended hours combined with the team's existing fatigue would result in a greater number of mistakes made and an even greater amount of wasted energy were ignored.
...
Posao iz snova? Dobro radno vrijeme? Plaćeno prekovremeno? Zemlja iz snova (ili barem iz filmova)? Život iz snova u zemlji iz snova? Ma daaaj bre...
Ljudi - ohladite malo sljedeći put kada sve što je "naše" budete okarakterisali kao šrot, a sve što je "njihovo" kao krajnji životni ideal.
Mislim, da se razumijemo - nisam protiv odlaska, i ne kažem da nekome negdje drugdje neće možda biti bolje, ali stav većine naših sugrađana je tipa "ma samo da ja nagulim preko grane i svi moji životni problemi su riješeni". A šta ako se tim činom tek pravi životni problemi natovare na vrat?
I, vezano za temu - čini mi se da sam to pročitao na jednoj od B92 stranica (komentari posjetilaca). Kaže tip (citiram): "...za mene je država zapravo samo jedan servis provajder koja meni pruža određene usluge, a zauzvrat traži od mene da ispunjavam svoj dio. Kao i sa Internet servis provajderom - ako nisam zadovoljan sa trenutnim, trudiću se da ga zamijenim sa konkurentskim...". Interesantno razmišljanje.
I na kraju - imajte na umu i onu staru Šantićevu, koliko god izlizana više bila: "Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije".
Ah da, kompletan tekst gornjeg citata možete pronaći na
http://ea-spouse.livejournal.com/274.html