Castra je napisao:
A budući da se krenulo brojati unazad i spominjati Majdan. Pa Januković je izabran 2010. i nastavio je program pregovora sa EU. Tekst je dogovoren 2012. nekad, a trebao je biti potpisan 28.08.2013. Rusi u avgustu udaraju sankcije Ukrajini i Januković 21.08.2013 pravi polukružni okret i napušta EU kontra opštem mnjenju. Tada i izbija Majdan i traje do februara. Da je Januković imao podršku naroda, ne bi bježao u Rusiju, toliko o kredibilitetu.Novi izbori održani u maju 2025. Oni smatraju da je Januković zloupotrijebio položaj i vlast i to je to.
To je čisto geneza događaja, a vi sami razmislite šta biste uradili da predsjednik vodi jednu politiku, pa preko noći promijeni ploču. Svaka sličnost je slučajna…
E odlično što se neko konačno odlučio vratiti na početak ove teme na ovom forumu, jer smo o ovome pisali i 2014. godine. Nije to baš sve tako bilo. Pregovori Ukrajine i EU počeli su za vrijeme Janukovičevog prethodnika, za vrijeme vođe tzv narandžaste revolucije, Viktora Juščenka, koji ga je pobijedio 2005, i tadašnje premijerke Julije Timošenko. Tada se dešava potpuni obrt u odnosima Ukrajine i Rusije, i Ukrajina se u potpunosti okreće ka EU, koja joj je samo puno obećavala ali konkretne pomoći nije bilo. Stoga i Julija Timošenko, iako proevropski orjentisana, na kraju sjeda sa Putinom i dogovara Gasni sporazum koji ju je koštao sedmogodišnje zatvorske kazne.
Janukovič je, kasnije će se ispostaviti bio, i ostao najbolji ukrajinski predsjednik, a Nikola Azarov premijer. Naime, oni su vrlo uspješno, sve vrijeme, žonglirali na relaciji EU - Rusija, i ujedno sačuvali cjelovitu Ukrajinu. Istovremeno su pregovarali s EU o Stabilizaciji i pridruživanju ali i o Carinskom sporazumu sa RF. Iako su i jedna i druga strana, i Rusija i EU pritiskali Ukrajinu, njeno rukovostvo je shvatilo da su poželjna udavača i igrali su jako dobro igru s obje strane. Problem je nastupio onog trenutka kada je EU presjekla i rekla da nema evropske finansijske podrške za Ukrajinu, ukoliko ne odabere stranu. Rusi se nisu protivili, ali su podvukli da sporazum o slobodnoj trgovini neće moći ostati u istom obliku sa Ukrajinom u EU i bez direktnog ulaska u EU. Pokušao je Janukovič i sa MMF-om i kratkoročnim ruskim kreditima, ali je zemlja već toliko bila u dubiozi da je to samo "kupilo vrijeme".
Satjeran uza zid Janukovič je sve stavio na papir, i izračunao koliko košta ukrajinsko okretanje leđa Rusiji, predao papir evropskim zvaničnicima, tog velikog 28.11.2013. Prema procjeni tadašnje ukrajinske Vlade sa Nikolom Azarovim na čelu, bilo je potrebno 160 milijardi dolara za tri godine kako bi se nadoknadili trgovinske gubici s Rusijom i kako bi se podnijele posljedice reformi koje je EU zahtijevala. EU je naravno to glatko odbila, nudeći višestruko manji iznos. Baš slučajni, istovremeno počinju protesti na Majdanu, koji su na kraju doveli do krvavog rata koji traje i dan danas.
Svjestan je bio dobro Janukovič i gdje je i šta je. Da je predsjednik u duboko podijeljenoj zemlji jer je i sam pobijedio Timošenkovu sa 2,5 % razlike. Svjestan je bio i da ga Ukrajinci s "obje strane duge" nisu razumjeli. Potpisivanjem ugovora sa Putinom o novom zajmu i novom Gasnom aranžmanu u decembru 2013. samo je, na žalost, doliveno ulje na vatru, sukob je već tada bio neminovan, hajcala je Evropa, hajcali su Amerikanci, sve u suludoj želji da unište Ukrajinu, kakva je do tada postojala, jer je njima trebala - potčinjena Ukrajina koja će svoje rudno bogatstvo, rijetke metale i žito, davati po izuzetno niskim cijenama parazitskim državama EU i SAD.
Uostalom to im je cilj i sa Rusijom. Energeti su danas ipak na istoku. Bilo je dovoljno da neko od "profesionalaca" opali prvi metak na Majdanu i sve se raspalo. Janukovič je mogao da bira između toga da zbriše tamo gdje ga bar u tom trenu neće ubiti ili da završi kao Čaušesku, u Kijevu koji je bio totalno prozapadno i antiruski orjentisan. On je izabrao da napusti zemlju, a njegov narod je izabrao put u 11. godišnji rat koji još uvijek traje. Zanimljivo je da je baš sadašnji predsjednik pobijedio Petra Porošenka, kralja čokolade, na fonu priče o pomirbi sa Ruskim rukovodstvom i mirnom rjeđenju sukoba u Donbasu. Dobili smo nešto sasvim treće, odbijanje Minskih sporazuma, i nastavak ratnih dejstava u Donbasu.
E to bi mogla biti malo konkretnija analiza onoga što se stvarno desilo. I da, da su Evropljani dali pare, mogli su dobiti cijelu Ukrajinu, sada nakon višestruko većeg iznosa utrošenog u naoružavanje Ukrajine, neće dobiti ni približno nešto od onoga čemu su se nadali. Žitna polja, Azovsko more, bogate vodne resurse i rudnike Donbasa uzela je Rusija, dok im je rijetke metale oteo Tramp.
Sad im, da bi spasili bar nešto resursa preostalih na lageru i naravno obraz, preostaje samo da ratuju do posljednjeg Ukrajinca. I to će se i desiti po svemu sudeći, jer su upravo evropski lideri nekako najzainteresovaniji da se rat nastavi u punom obimu.
Evo zanimljih tekstova koji pojašnJavaju odnose u svijetu i oko Ukrajine prije desetak godina, ako neko tada nije pratio, čisto da se zna.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/jan ... 55290.aspxhttps://balkans.aljazeera.net/news/worl ... pske-unije
FAQ
Poslato: 29 Avg 2025, 19:00 
