banjalukaforum.com

Posto je ovdje tema tantra, a dio tantre je i rad sa centrima kao i rad sa pranayamom, yogom, i svim ostalim, bilo bi zanimljivo da se nesto i o tome direktnije progovori, a ne samo filozofska misao pojedinaca.
To sam mogao ocekivati od vecine, ali Mukto, sto to nisi vec pokrenuo?
Posto vidim da nisi bas nesto raspolozen za takvo nesto, ajde da pokrenem malo konkretnije o centrima svijesti, ili poznatijima kao chakre.
Danas cu staviti nesto o Muladhari, a za kasnije cemo vidjeti...

1. Opstanak - MULADHARA čakra, korijenski centar
Središte nazvano Opstanak najhitnije je ne samo svim ljudskim bićima, već i svim drugim oblicima života. Ovo energetsko središte smješteno je odmah ispod baze kičme. Bavi se fizičkim preživljavanjem, sigurnošću, zdravljem, novcem, a dom je većine naših primarnih strahova, uključujući ovdje i strah od smrti. Uistinu, sve čime je zapravo središte Opstanak motivirano, podupire upravo strah od smrti. No, toga obično nismo ni sami svjesni, misleći da smo zabavljeni mnogim drugim, trenutačnijim i površnijim okolnostima.
Biti usmjeren, ali ne i integriran u središtu Opstanka, znači da na svijet gledamo kao na džunglu u kojoj se moramo boriti za goli život. Počinjemo brinuti samo za vlastite osnovne potrebe, i prije svega razvijamo osobinu sebičnosti. Pritom postoji i vjerojatnost pojave ovisnosti o bilo čemu što predstavlja sigurnost.
Ovisnost znači, da bez obzira koliko mnogo "sigurnosti" uistinu ostvarili, neprekidno osjećamo nesigurnost i strah; to će se i nastaviti, jer ovo središte ima vrlo snažno izraženu dualističku prirodu. Kad je strah glavni motiv za jurnjavom i postizanjem materijalnih ciljeva, on ne nestaje ni kad ih jednom u cijelosti ostvarimo. Naprotiv, što više ih postižemo, mislimo da i trebamo više, i taj se krug nikad ne zatvara.
Svakako, osnovne fizičke potrebe moraju se zadovoljiti, ali ono što je pritom važno, to je naš osjećaj diskriminacije. Nepostojanje integriranosti znači, da ćemo nerealno gledati na vlastite potrebe, da nikad nećemo biti dovoljno zadovoljni i sigurni, bez obzira koliko imali. Djelovat ćemo zbog straha, a taj se strah neće prigušiti našim postignućima ili posjedovanjem bilo čega, za što mislimo da nam je neophodno kako bismo se osjetili sigurnima.
Ono što zapravo radimo, je traženje novih situacija na koje ćemo projicirati svoj strah. Pobrinemo se za jednu od "potreba", i čini se da je strah nestao, no on se pojavljuje na površini na nekom drugom mjestu, što nas tjera na pomisao, da sad moramo riješiti ovu drugu "potrebu". Ove se potrebe čine stvarnima i opravdanima. Ne uviđamo, da nam ih zapravo donosi naš suspregnuti strah. Ciklus se nastavlja, jer se nikad ne suočavamo sa samim strahom, niti ga ne integriramo, a upravo on se nalazi iza svih ovisnih nagona središta Opstanka. S tim se strahom izravno suočavamo kroz naš postupak. Ishod je integracija i pročišćenje, a ne samo njegovo privremeno suzbijanje.
Ako nismo integrirani na razini Opstanka, to je stoga što se opiremo strahu od gubitka, i suzbijamo strahove od neimaštine, fizičke boli ili bolesti, no uglavnom je strah od smrti. Rezultat toga je, da se suzbijeni strah neprekidno pojavljuje kao tjeskoba (anksioznost). Postajemo progonjeni tjeskobom, nalazimo se u zamci i neprekidno nas opsjeda središte svijesti Opstanka.
Tjeskobu projiciramo na određene, samovoljno i despotski odabrane situacije; postajemo sumnjičavi, nepovjerljivi i paranoidni. Osjećamo izolaciju, jer je ovo prvo središte svijesti usmjereno samo na sebe više od sviju ostalih. Zamišljamo da bismo bili sretni i sigurni imajući u svom posjedu još samo ovo, ili još samo bolji posao, nešto više novca, ili bilo što drugo. Ovakve uobrazilje (fantazije) nailaze zato, jer smo usmjereni jedino na prvo središte, ali ne i integrirani u njemu. Možda ste već i sami zamijetili - upravo bi ovdje većina ljudi danas mogla pronaći sebe.
Osjećaji vezani uz ovo središte, koji će ipak spremno odgovoriti na postupak, bili bi: strah - općenito uzevši, no da budemo točniji, strah koji nastaje zbog prijetnje od materijalnih gubitaka ili nedostatka sredstava, od tjelesnih povreda i bolesti, od smrti; opća tjeskoba, posesivnost, sebičnost, nesigurnost, paranoja; osjećaj ograničavanja ili kašnjenja, osjećaj napada na vlastite fizičke ili psihološke granice, te želja za zaštitom, sigurnošću i u osnovi - za preživljavanjem.
Ako ste integrirali ovo središte, onda su vaša viša središta već aktivirana. Tada središte Opstanka doživljavate na pozitivniji način. Već shvaćate da su promjene u životu neizbježne, te da vas težnja za posjedovanjem bilo čega - ako je proizašla iz straha - zatvara u opisani krug ovisnosti. Ako samo prihvatite, da je nesigurnost neodvojivi dio postojanja, nećete više osjećati da morate biti prisilni stražar protiv bilo kakvih nedostataka ili manjaka. Poklanjajući svoje povjerenje struji života, utvrdit ćete da ipak imate sve što vam je potrebno. Paradoksalno je, no prihvaćanjem nesigurnosti i neizvjesnosti ostvarujete osjećaj sigurnosti, postojanosti i utemeljenosti. Središte Opstanak će vam odsada služiti kao osnova za jedan znatno više HUMANISTIČKI pogled na svijet.

_________________
In principio erat verbum

Hebrejska Kabala se takođe bazira na radu sa čakrama i "stazama" između njih.

Evo jedne predstave Kabalističkog "Drveta Života" i rasporeda sefirota (čakri) po tom sistemu




Tražeći sliku rasporeda čakri pronašao sam i sajt sa nekoliko slika kako izgleda ljudska aura pri čemu se radi o fotografijama a ne proizvoljnim predstavama. O mogućnosti fotografisanja aure se može pronaći na internetu.

Evo tog sajta sa nekoliko fotografija aura na kojima se vide i čakre u "srednjem stubu"

http://www.crystal-connection.com/aura23.shtml

Mada kao što sam rekao bilo bi dobro da se na početku napiše što jednostavnijim jezikom uopšteno o čakrama, ja trenutno nemam vremena a vjerujem da JivanMukta i Nosferatu znaju više od mene pa ako neko od vas ima vremena neka napiše.

Mislim da je bolje tako za početak a da se tek onda piše ozbiljnije jer mi koji nešto znamo često nemamo osjećaj kako je onima koji se prvi put susreću sa ovim pojmom.

Volio bih da ova tema bude edukativna i korisna za sve, i one koji će učestvovati na njoj i one koji će samo čitati.

Razliciti nacini interpretacije jedne te iste stvari.


Koliko se josh primjera moze navesti?

Shta je common u svemu tome?

Koja je funkcija svega toga?

2. Uzbuđenje - SVADHISTHANA čakra, križni sakralni centar
Središte Uzbuđenja, smješteno u donjem abdomenu, sljedeće je glavno središte koje se aktivira tijekom naše evolucije. To je središte osjetljivosti i seksualnosti. Svijet - gledan s položaja središta Uzbuđenja - postaje izvor zadovoljenja užitaka, a na ljude gledamo kao na predmete, koje treba iskoristiti.
I iako se najraznovrsnije potrebe za uzbuđenjem prvenstveno iskazuju kroz seks, one mogu preuzeti i oblik čežnje za dodirom, za hranom, pićem, drogama, pušenjem, zabavljanjem, televizijom, glazbom, luksuzom, ili bilo kojim drugim osjetilnim zadovoljstvom. Sve ove djelatnosti pospješuju razvitak ovog drugog središta, i sve one mogu postati žarište ovisnosti, ako to središte nije integrirano. Spomenute žudnje se stoga na razini Uzbuđenja vrlo često međusobno isprepliću, pa zato - kad ste seksualno frustrirani - zadovoljštinu možete pronaći trošeći energiju na hranu, ili zabavljajući se.
Kako je Uzbuđenje sljedeće središte, smješteno odmah iznad Opstanka, ono može poslužiti za pružanje olakšanja tom središtu. Ako niste integrirani u prvom, možete pobjeći u drugo središte. Djelujući tako s više razine, možete čak i zaboraviti svoje nesigurnosti i strah, te za neko vrijeme čak osjećati da ste ih uspjeli staviti pod nadzor. U našem su društvu upravo zabavljanje i seks postali neobično važni za suzbijanje tjeskobe zbog preživljavanja.
Neintegriranost se ovdje obično izražava i bavi seksualnim pitanjima. Postoji temeljno i podsvjesno odbacivanje seksualnog nagona, što kao ishod ima seksualno potiskivanje. To dovodi do seksualne ovisnosti, a njen je rezultat, da je nemoguće ostvariti potpuno zadovoljenje. Seksualna ovisnost može se pojaviti u jednom od sljedeća dva oblika:
Prvi je onaj, u kojemu - ma koliko često vodili ljubav - ne možemo pronaći olakšanje koje tražimo, već nastavljamo tražiti još više. Seksualne potrebe postaju prisilne. Pritom čak možemo misliti da nemamo nikakvih seksualnih problema, i to upravo zbog naše sposobnosti da se u tolikoj mjeri upuštamo u odnose. Drugi oblik seksualne ovisnosti dovodi do nesposobnosti da se stvarno upustimo u seksualni odnos zbog samoblokade. No, ako je središte Uzbuđenja integrirano, seksu pristupamo na uravnotežen i razborit način.
Osjećanja koja se mogu obrađivati u ovom središtu uključuju osjećaj seksualne želje, frustracije, prisile, nasilja, nesposobnosti, gnušanja; žudnje i frustriranih želja za dodirom, hranom, alkoholom, drogama, pušenjem, zabavljanjem, televizijom, te svim drugim fizičkim uzbuđenjima, koja bi takva jedna frustracija mogla iznjedriti.
No, ovo drugo središte je i središte društvenosti, pa svi mi osjećamo potrebu za igrom, kao i za sudjelovanjem u zajedničkim svečanostima i umjetnosti, koja također može djelovati na ovoj razini. Uspješna integracija ovog središta dovodi do razvijanja KULTIVIRANOG društva.

_________________
In principio erat verbum

ovo je prikaz boja chakri.
Dosta je autentican.
Sem mozda agje (trece oko) koje se ponekad obiljezava kao indigoplava.

_________________
In principio erat verbum

Muladhara-zemlja-lam-crvena
Svadhistana-voda-vam-polne zljezde-narandjasta
Manipura-vatra-ram-pankreass-zuta
Anahata-zrak-jam-timus-zelena
Vishuda-eter-ham-tiroidna-plava
Agja-eter ili bez elementa-aum ili om-pineal-indigoplava
Svadhisthana-bez elemnta-aum ili om-bijela

_________________
In principio erat verbum

Evo moj jedan tekst koji sam pisao prije nekoliko godina a koji nešto uprošćenije govori o čakrama i njihovom uticaju na fizičko zdravlje.

Tekst je izvađen iz teme o Reikiju koja se nalazi na
http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=3953



Čovjek se ne sastoji samo od materijalnog tijela već i od duhovnog, energetskog tijela. Reiki je npr. jedna od tehnika kojima to svako sebi može dokazati. Današnji prosječan čovjek nije ni svjestan svog duhovnog tijela i sila i energija koje stalno prolaze kroz njega i koje ga i održavaju u životu jer u suprotnom ne bi ni mogao biti živ. Kod takvog prosječnog današnjeg čovjeka usljed neduhovnog, a samim tim i na svim nivoima nezdravog života, ti energetski tokovi i energetski centri (čakre) su zapušeni, rade sporije i slabije. Kad jedna čakra radi slabije ona povlači i sve ostale da rade lošije jer su povezane. Čakra je istočnjački termin za duhovne centre i znači točak jer su ih još davno vidoviti ljudi vidjeli kao kovitlace i točkove energije veličine ljudske šake. Uloga čakri je primanje Kosmičke i Univerzalne energije i njeno raspoređivanje po tijelu. Ta energija struji kao krvotok tijelom a čakre su kao srce koje pumpa energiju kroz tijelo. Zbog toga kad čakre rade slabije energija nije prohodna kako bi trebalo biti pa je neki dijelovi tijela dobijaju u vrlo malim količinama i na tim mjestima nastaju energetske blokade. Ove energetske blokade su uzrok bolesti!!! Taj poremećaj se onda prenosi na materijalno tijelo i energetske blokade se materijalizuju kao bolesti koje ljudi doživljavaju.


Iz jedne knjige:
"Vitalnost fizičkog tijela, razvoj, samosvijest i razvoj duhovne svijesti zavise od toga u kojoj su mjeri čakre sposobne za funkcionisanje i koliko su otvorene. Ako to želimo da svedemo na jednu jednostavnu formulu, možemo reći: što više energije protiče kroz naše čakre, to smo zdraviji."


Zbog toga je bitno imati čiste i prohodne energetske tokove kroz sebe, obezbjediti pravilan rad duhovnih cenara (čakri). To se ne postiže lijekovima, to se postiže duhovnim radom na sebi, ali ne samo kroz neke energetske tehnike iscjeljivanja što takođe i jeste jedan vid duhovne izgradnje, već kroz cjelokupan duhovni rad na sebi, kroz čišćenje na svim nivoima (emotivnom, mentalnom, psihičkom, duhovnom) jer rad čakri zavisi upravo od svega toga. Čakre se ne mogu zavarati čak ni tehnikama koje djeluju direktno na njih ako osoba sa druge strane ne radi na svom produhovljavanju. Recimo Reiki nekome može otkloniti energetsku blokadu i dovesti do olakšanja ali ako ta osoba nastavi sa neduhovnim ponašanjem duhovni centri će se pobuniti nepravilnim radom i opet će doći do oboljenja, na istom ili drugom mjestu. A šta tek reći za zvaničnu medicinu koja još uvijek negira postojanje duhovnog tijela i liječi samo na materijalnom planu tj. na površini?

O ovakvoj interpretaciji bolesti i njenih pravih uzroka se može sada pročitati i saznati iz mnogo izvora jer na moju radost sve više ljudi dolazi do saznanja o pravim uzrocima bolesti koji kad se sve sagleda leže u ljudskoj neduhovnosti i neusklađenosti sa onim Božijim u nama koje nas kroz bolesti želi upozoriti da smo skrenuli sa pravog puta i da moramo nešto mijenjati, da moramo raditi na sebi.


Neko je lijepo rekao:

"Tjelesna bolest ili slabost zapravo je uvijek samo izraz onoga što stoji iza toga, a to je nedostatak sređenosti, znak da smo ispali iz unutrašnjeg jedinstva sa životom."

Evo nešto o tome od doktora koji je živio prije jednog vijeka:



I još malo:




Riječ iscijeliti znači učiniti cjelovitim tj. dovesti tijelo u ravnotežu, energetsku i svaku drugu ravnotežu.
Iscijeliti ne znači samo izliječiti neku bolest, iscjeljenje je mnogo više od toga, iscjeljenje predstavlja cjelokupan duhovni rad na sebi pri čemu je tjelesno iscjeljenje samo jedan od plodova tog nužnog rada.

Оволику гомилу глупости на једном месту одавно нисам видео...

_________________
Маран Ата

:)

no fucking comment!

Vi ste fenomeni.....

_________________
In principio erat verbum

3. Moć - MANIPURA čakra, pupčani centar, centar vatre
Treća je glavna čakra - Moć, a smještena je u solarnom pleksusu / slezeni. Ovo središte je psihološki dom našeg ega, a bavi se potrebama za agresivnošću, natjecateljskim duhom, priznanjima, slikom koju imamo o sebi, statusom, te općenito - značenjem. Pokušavamo zadovoljiti ove potrebe izjednačujući ih s imovinom, kupovanjem, talentima, postignućima, ili bilo čime za što nam se čini da uvećava našu važnost. Moguće je pobjeći od straha iz prvog središta ili seksualnih poteškoća drugog središta u Moć, ali samo zato da bismo se zatekli u njenoj zamci.
Ako smo izrazito neintegrirani na razini Moći, tada nismo ni svjesni koliko duboko žudimo za priznanjem onih koji nas okružuju, a niti stupnja do kojega ćemo sami sebe izmučiti, samo da bismo to priznanje i dobili. Postajemo ovisni o uspjehu ili postignućima zbog te strahovite gladi za priznanjima. Međutim, i kad ih postižemo, nikakva nas primljena priznanja ne mogu zadovoljiti. Neprekidno osjećamo da trebamo još više, i pod unutarnjom prisilom nastavljamo svoju jurnjavu za nedostižnim. Ovo je središte, u kojem postaje najvažnije da naučimo: "Mi smo dovoljni" upravo takvi, kakvi jesmo. Možemo i u stvarnosti postati uspješni na materijalnoj razini, no teško da ćemo osjetiti onu prazninu, koja vlada u našoj nutrini. Praznina je dualistički aspekt središta Moći. Praznina je ona, koja nam šapuće da nismo nimalo važni, da ne značimo ništa. Ne možemo to prihvatiti, i postajemo progonjeni. Umjesto da nas podsvjesno motivira i daje bez prestanka moramo suzbijati, valjalo bi naučiti kako da obradimo taj osjećaj, i kako da ga integriramo.
Poremećaj potrebe za značenjem može se pojaviti na bilo kojoj razini naših djelatnosti. Intelektualci, znanstvenici, umjetnici, pa čak i (a možda bi zapravo trebalo reći: naročito) oni koji traže duhovno -sve njih može podsvjesno tjerati ova ista glad za uvažavanjem: da budu "više".
Dok govorim o radu sa središtem Moći, morate shvatiti da ja ne osuđujem postignuća, uspjeh, imovinu ili priznanja, kad se događaju kao ishodi stvarnih doprinosa neke osobe. Samo pokušavam ukazati na važnost nadziranja onih prisilnih i destruktivnih nagona za priznanjem, koji se stvaraju iz neintegriranog središta Moći. A većinu nas upravo ono i pokreće, i to mnogo više no što smo toga svjesni.
Poremećene potrebe za priznanjima i važnošću mogu poprimiti oblik potrebe za prisilnim ubrizgavanjem Moći. Osjećamo svoju važnost i utjecaj koji imamo na druge zbog položaja koji smo dosegli, a koji zauzvrat ovisi o onome što imamo, o našim znanjima, vještinama itd. Ove injekcije Moći mogu biti duboko i posvema proždiru-će, naročito nekome tko na njih nije naviknut.
Njima se zapravo hranimo energijom drugih. Pozornost koju su nam oni prisiljeni iskazivati, ili su uvjereni da nam je trebaju ukazati, u stvari je pravi prijenos njihove energije u našem smjeru. To se vrlo živopisno može vidjeti kod bilo kojeg izvođača ili nekoga, tko se nalazi pred gledateljstvom, dok se mnogo manje dramatično događa prilikom susreta u dvoje. Postajemo ovisni o tom prijenosu energije -možda je to i najjača ovisnost, koja se može odvijati u bilo kojem od tri niža središta.
Problem se kod ovisnosti o Moći nalazi u tome, da se ona naprosto mora iskusiti dualistički. Nevjerojatne vrhunce uravnotežuju jednako toliko nevjerojatni depresivni padovi. Amplituda tih kretanja, a to se posebno odnosi na osobe izložene svjetlima pozornice, postaje uništavajuća. Ovisna osoba obično ne razumije što se događa, pa često razvija ovisnosti vezane uz drugo središte, samo da bi prebrodila razdoblja tog pada, napredujući tako u svom kretanju spiralnom silaznom putanjom.
Središte Moći odgovara tradicionalnom poimanju uloge muškarca. Muškarci su naročito podložni toj žestokoj jurnjavi ako im nedostaje integracija u ovom središtu, jer ga doživljavaju kao ugrožavanje svog muškog identiteta. Ukoliko pritom mogu stupiti u dodir s onim hermafroditskim dijelom sebe, ipak će nešto laganije podnijeti svoje neintegrirane osjećaje središta Moći. Ženama je pak potrebno razvijanje ovog središta, kako bi uravnotežile svoju unutarnju muško / žensku polarnost. To ne znači da bi stoga trebale nastupati agresivnije, već integrirati svoje osjećaje u ovo središte, dopuštajući da se pojavi njihova izvorna, nedominantna snaga.
Kad se identificiramo s projiciranim potrebama Moći, a zatim doživimo frustrirajuće situacije, u njima ispoljavamo osjećaj koji poznajemo kao srdžbu. Za srdžbu se smatra, da nastaje u središtu Moći, no osjećamo je i pohranjujemo u sva tri niža središta.
Integracija ovih središta započinje sviješću o jalovosti naših pokušaja da zadovoljimo ono, što nije integrirano - sve vrste naših potreba za Moći, te da odbijemo da nas one i nadalje tjeraju i pokreću. Obradom tih nagona Moći postižemo ravnotežu u potvrđivanju vlastite vrijednosti i naše uloge u društvu, pa oni prestaju biti naš neprekidan motiv djelovanja.
Osjećaji vezani uz ovo središte, koji će nam odgovoriti tijekom postupka, uključuju: srdžbu, agresivnost, neprijateljstvo, frustraciju, osjećaj bezvrijednosti, nedoraslost, bespomoćnost, slabost, prazninu; osjećaj da nas blokiraju oni oko nas ili okolnosti, da smo iskorištavani, izmanipulirani ili prevareni, da smo okrivljeni ili zlostavljani; da nam ne odaju priznanja koja smo zavrijedili; želju za postizanjem vlastitog značaja ili važnosti, želju za priznanjima, odobravanjima i pažnjom, želju da vladamo i utječemo na druge, želju da nadziremo; osjećaje vezane uz oca i općenito mušku stranu karaktera; patnju, jer od oca nismo primili sve što nanije trebalo.
Postajući integriraniji u središtu Moći, počinjemo uviđati da u svakom ljudskom biću postoji potreba za ispunjenjem, no da je ona takve vrste, da nije neophodno nalijepiti baš svoje ime na neko djelo, da bismo osjetili ispunjenost. Više ne tražimo prvenstveno priznanja, osim za svoje značajne doprinose. Međutim, uvijek će u nama postojati ona ljudska strana, koja će tražiti i trebati priznanje drugih. Ne bismo se trebali opirati ovom svom osjećajnom aspektu, iako nas ne bi trebao motivirati. U obradi tijekom postupka, pokušajte ništa ne mijenjati. Prihvatite se naprosto takvima kakvi jeste, s bilo kojim od spomenutih privjesaka koje u sebi prepoznajete, no - ne djelujte na njih. Integracija središta Moći dovest će vas sama do uravnoteženijeg izražavanja vlastite SNAGE.

_________________
In principio erat verbum

Uzdizanje Kundalinija

ne nismo mi fenomeni, ali govoreci u svoje ime, ne shvatam ovo sve ovako. Izneseno je cista mitologija, sto se mene tice of course....

Jedan advice, bilo bi pametnije da napravite site posvecen cakrama i sl. Svrha foruma nije iznosenje pojedinacnih istina, jer to bi bilo ekvivalentno da ja otvorim thread Biblija i da pasteujem u nj komplet bibiliju ....

4. Srce - ANAHATA čakra, sjedište božanskog jastva (sjedište Atme)
Čakra Srca nalazi se u središtu prsnog koša. Kao prvo od onih viših središta, Srce je mjesto na kojem se počinje razvijati naša sposobnost za stvarno, iskreno čovjekoljublje. Postajemo svjesni svoje povezanosti s drugima.
Srce je središte bezuvjetne ljubavi. Većina bi se nas složila s time, daje bezuvjetna ljubav uistinu ono najpoželjnije, no tada bismo obično završili u samokritici, smatrajući da nismo sposobni živjeti u skladu s takvim idealom. Ali, nije problem u tome što mi to ne bismo mogli, već u tome, da je naš pojam ideala pogrešan. Moramo proširiti svoje shvaćanje onoga, što se podrazumijeva pod bezuvjetnom ljubavlju.
Pretpostavljamo da voljeti nekoga znači, da nam se ta osoba jako sviđa. Takva naklonost obično u sebi uključuje i to, da nam se ona ne bi sviđala, kad ne bi bili ispunjeni određeni uvjeti. U sentimentalnim vezama imamo čitave spiskove uvjeta koje bi ona trebala ispunjavati, ili više nećemo u nju biti "zaljubljeni". Ovo se naziva "ovisna" ljubav, jer ovisi o mnogim uvjetima, ali i zato, jer njome postajemo psihološki ovisni o drugoj osobi.
Ovisna ljubav usko je vezana uz niža središta svijesti, i izrazito je usmjerena na samu sebe. Doživljava se dualistički, i upravo zbog toga nikad ne traje dugo. U stvari, vjerojatno niti u našim najbliskijim odnosima s drugima nikad ne uspijevamo nadrasti određenu mjeru ovisne ljubavi, ali tijekom rada na vlastitom rastu ova ovisnost postaje sve manja, a time i naša dualistička iskustva. Postajemo svjesni sami sebe, i načina na koji pristupamo vezi.
Što je onda prava ljubav? Ljubav je prihvaćanje, a bezuvjetna ljubav je bezuvjetno prihvaćanje. Voljeti nekoga bezuvjetno znači, da smo u stanju prihvatiti ga, čak i ako nam se možda ne sviđa način, na koji ga trenutno percipiramo.
Bezuvjetno voljeti samog sebe znači, opet, da smo u svako vrijeme spremni prihvatiti svoje osjećaje, bili oni ugodni ili neugodni. Prihvaćanje vlastitih osjećaja takvima kakvi nailaze odvodi nas u ljubav prema sebi, što se posve prirodnim putem širi i prerasta u prihvaćanje i ljubav prema drugima. Prihvaćanje samog sebe je sposobnost koju prvo valja razumjeti, a zatim i razvijati. Ono je rezultat rada više svijesti, no može se dogoditi i obrnuto: da nas samo odvede do više svijesti, jednom kad se razvije.
Možda će vam se na prvi pogled učiniti nejasnim, zbog čega biste, zaboga, uopće i željeli takvu nekakvu "višu" svijest? Sve što vam na to mogu reći, bilo bi, da morate imati intuiciju koja vam govori, da je viša svijest moguća, te da vam može pružiti odgovor na probleme s kojima se danas suočavate. Viša svijest vas može dovesti do jednog oblika sreće koji ne možete niti zamisliti prije no što do njega ne doprete, ali koji postoji u stvarnosti. Upravo to je ono, što nam pjesnici i proroci oduvijek pokušavaju poručiti.
Srce je središte ženstvenosti. Žene mnogo lakše osjećaju i izražavaju onaj brižan i nježan aspekt višeg Srca, no muškarci. U isto vrijeme, možda su ranjivije kad se radi o nižim aspektima Srca - ovisnosti i emocionalnosti. Muškarci trebaju naučiti pokrenuti i integrirati upravo ovo središte, i to kao najvažniji i prvenstveni dio svog rada na sebi.
Središte Srca je mjesto, gdje se osjećamo osamljeni. Moramo shvatiti da je samoća samo dualistički dodatak osjećaju ugode, koji crpimo iz ovisne ljubavi. Uspijete li integrirati osamljenost, natkrilit ćete ovu dualnost (ovisna ljubav / samoća), i time postati spremni za doživljaj stvarne ljubavi. Nećete li, pak, moći integrirati osamljenost, ostajete vezani uz ovisnički ciklus i uz ovisnu ljubav.
Osjećaji koji se odnose na Srce, a koji se u postupku obrađuju, su: osamljenost, izolacija, tuga, stid, slomljeno srce, ljubomora; duboka žalost zbog gubitka drugih; osjećaj napuštenosti, zanemarenosti, neuzvraćanja ljubavi koju zaslužujemo, odbačenosti i neprihvaćanja od strane drugih; osjećaja da nas mrze ili naše mržnje prema drugima; želja za ljubavlju, prihvaćanjem, pripadanjem; osjećaji vezani uz majku i nedostatak majčinske ljubavi kad nam je bila potrebna.
Tijekom integriranja Srca, doživljavate bezuvjetno prihvaćanje samog sebe. Više ne ovisite o drugima i njihovu prihvaćanju, cjeloviti ste u svojoj nutrini. I kako u vama raste ljubav bez nekog vanjskog uzroka, ljubav pročišćena od ovisnosti, tako sve više u sebi osjećate buđenje želje da pomažete drugima. Dajete bez očekivanja; niste emocionalno ovisni o ishodima tog davanja. Razvijate sposobnost da njegujete. Oni oko vas će osjetiti, da ne dajete imajući na umu bilo kakve uvjete. Doživljavate iskustvo BEZUVJETNE LJUBAVI.

_________________
In principio erat verbum

Sto se tice sajtova, u pravu si. A mislim da ima dosta sajtova o tome.
Ali zasto ne pricati na forumu o tome. Ovo je samo inforamativno i ukratko.

Sto se tice mitova...
Za mene je biblija mitilogija... pa nastavljajuci dalje, kuran, bhagavad gita... vede...

Istinitost sv. spisa se tesko moze provjeriti a istinitost ovoga svako moze provjeriti ako zeli. I na taj nacin uvjeriti se u tacnost ili netacnost ovdje iznesenog.

No, postoji jos jedno rijesenje.
Ako ti se ne svidja nesto onda to i ne citas.
Ja nikada ne citam postove o bibliji i pravoslavlju ili necem slicno.
Ako zadjem tamo to je zato sto pratim neciji odgovor ali ne tu temu.

_________________
In principio erat verbum

Veoma fina tema.
Cim nadjem vremena ukljucim se. Imam kuci na hardu nesto od prije sto mi je jedan ucitelj poslao, pa cu da to stavim.
Sto se tice tehnika budjenja chakri, moze, potrudicu se da neke stavim ovdje, ali tek posle teoretskog dijela objasnjavanja chakri i njihovih funkcija.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Baš tako, taj redoslijed i jeste pravi.

5. Stvaralačko - VISUDDHA čakra, centar pročišćavanja, grleni centar
Stvaralačko središte predstavlja petu čakru, smještenu u grlu. Ona je središte našeg izražavanja. Činjenica, da Stvaralačko središte dolazi nakon središta Srca, ukazuje na to daje onaj naš iskreni, istinski samoizričaj moguć tek nakon što smo integrirali Srce. Pa ipak, mnogi ljudi - primjerice, iz javnog života - raspolažu izrazitim vještinama izražavanja; samo, one ne dolaze iz Srca.
To je moguće stoga, što i niži aspekti Stvaralačkog mogu imati veliku snagu. Neintegrirano, Stvaralačko središte će poslužiti prvim, nižim središtima, a naročito središtu Moći. Rezultat toga su moći izražavanja, ali usmjerene na sebe.
Kad je Srce aktivno i integrirano, Stvaralačko središte počinje djelovati na svojim višim razinama. A kad smo motivirani ljubavlju, djelujemo na nesebičan način. Ne činimo tako zbog sebe, pa čak niti zbog onih profinjenih zadovoljstava koja nam donose naša mnoga "nesebična" djela. Motivirani ljubavlju, prenijeti smo u novi odnos sa svemirom; i upravo stoga što to ne činimo zbog sebe, vraća nam se ono što radimo, i to - umnoženo. Dobivamo, bez da smo to očekivali. Pokrećemo Zakon Blagostanja, višu funkciju Stvaralačkog središta. Zakon Blagostanja je aspekt izražajnih snaga Stvaralačkog središta, a glasi: sve ono što daješ, uvećano će ti se i vratiti.
Da bismo doživjeli istinito iskustvo svijesti Blagostanja, prethodno trebamo integrirati Srce. Ljudi čuju za Blagostanje, i pokušavaju ga u sebi probuditi. No, njihov je problem u tome, što dolaze iz straha, pa time samo pokušavaju zadovoljiti svoju ovisnost. Ne dolaze iz ljubavi nastale u integriranom Srcu, a Blagostanje se ne može pobuditi strahom, već ljubavlju. Blagostanje je viša funkcija Stvaralačkog središta, i ne može se upotrijebiti za osobne dobitke, kao što se mogu mnoge od nižih osobina tog središta.
Zapravo je ovakvo ograničavanje za naše vlastito dobro. Kad bismo mogli iskoristiti načelo sadržano u Blagostanju sada, na ovoj razini rasta na kojoj se nalazimo, prizvah bismo na sebe sve moguće vrste nevolja. Naglašavali bismo uglavnom strah i ostale negativnosti koje bi nam se zatim, uvećane, i vratile. Da bi se Blagostanje potaklo, prvo moramo raditi na svojim nižim središtima, jer se Srce ne može integrirati bez prethodne integracije triju nižih središta.
Osjećaji ovog središta, koje možemo obraditi, mogu biti: nesposobnost da se izrazimo ili družimo; unutarnja praznina nastala intenzivnim stvaralačkim radom; stvaralačka blokada; želja da stvaramo, ili da se izrazimo.
Umjetnici i kreativni ljudi najvećim dijelom rade iz svog Stvaralačkog središta. Međutim, da bi neko djelo bilo nadahnuto, mora ga podržavati integrirano središte Srca. Umjetnošću se moramo baviti zbog ljubavi koju osjećamo, radeći je. Ako je motiviranost isprepletena s nižim središtem, vezanim uz potrebe za preživljavanjem ili priznanjima, onemogućen je istinski umjetnički doživljaj. Može postojati i mješavina svega onoga od čega se sastoji motivacija - tada će se u skladu s time izmijeniti i stvaralačko iskustvo.
Kad dolazite iz Srca, razbuđujete onu čistu radost pravog stvaralačkog čina. A kad dolazite, na primjer, iz Moći, strmoglavce padate u dualističke iskustvo, u osjećaj zadovoljstva što primjećujete da dobivate priznanje za svoj rad, ali i patnje - jer, vaša glad za priznanjima ipak ostaje nezadovoljena. Tada ograničavate svoju sposobnost za istinsko IZRAŽAVANJE.

_________________
In principio erat verbum