Moram priznati da me ovaj odgovor na navod iz knjige nije nimalo iznenadio, pa bih i ja želio da pojasnim neke stvari.
Što se tiče “prstiju onih koji govoreći o ljudskoj nezavisnosti hoće da učine ljude zavisnim od sebe”, sve tekstove koje sam objavio ovdje ili na mom vebsajtu (
http://www.galaksija.com), napisao sam ja lično, dok za one koje sam preveo jasno sam naznačio i odakle su preneseni. Koliko god sam se trudio da pronađem ijednu indikaciju koja bi navodila na tu pomisao, nisam to uspio, pa molim one koji jesu - da mi to jave na:
galaksijski@hotmail.com .
Ja mislim da je stvar upravo obratna. Ono čega su se sitni i krupni kontrolori “matriksa”, bilo da se radi o popovima, političarima, gurima itd. oduvijek najviše bojali, to su ljudi koji nezavisno razmišljaju ili kako bi mi rekli - “svojom glavom”, jer se čovjeka koji nezavisno razmišlja – ne može kontrolisati, niti ga ko može “programirati po svojim aršinima”. Ukoliko bi se moglo, onda za njega ne možemo da kažemo da je - nezavisan. Takvi su često označavani od strane sitnih “kontrolora matriksa” (mahom antropoida), kao - crne ovce. “Sindrom crne ovce” je veoma zarazne prirode, stoga su se naši “pastiri” oduvijek trudili da ga iskorijene što je moguće prije i - po svaku cijenu. Naravno, jedan od razloga je taj što crna ovca ima tendenciju da sama odlučuje i ide svojim putem, te joj pastir uopšte nije ni potreban - a ni kožu joj niko ne može oderati.
Crna ovca tako prestaje da bude ovca i postaje istinsko ljudsko biće. (Orao se sjeti da je orao, a ne - kokoš).
Raznorazna “sveta” PISMA u svrhu ubjeđivanja ljudskog bića da je – ovca, (čovjeka da je - “mali” ili orla da je - kokoš) dobro su poslužila sve do današnjih vremena. O podjelama ljudi, ne moram da ni da pričam.
Uostalom, po njihovim “plodovima” (onaj ko hoće), - može ih veoma lako “prepoznati”.
Bosna je, na žalost, veoma pogodno mjesto za njihovo “prepoznavanje”, jer su ti “plodovi” ovdje skoro uvijek veoma svježi i stalno ih ima - u izobilju.
Čovjeka se, na žalost, ne može ni programirati niti natjerati da razmišlja svojom glavom, jer ako on to trenutno ne čini - to je njegov lični izbor koji proizilazi iz njegovog ličnog načina raspolaganja svojom slobodnom voljom. Znači, mora sam da se izbori za to.
Takođe mislim, da čovjeka ne treba na silu ni istjerivati iz “podruma” dok god se on tamo lijepo osjeća, odnosno nije spreman da izađe napolje.
To nam je Kusturica lijepo pokazao u filmu Podzemlje. Jovan, kad izlazi iz podruma interpretira sve ono što percipira napolju na osnovu elemenata koji su mu poznati iz podruma, (ko mu je tamo servirao informacije?), tj. realiteta u kome se do tada nalazio, naučio da se snalazi i osjećao koliko toliko sigurnim. Nakon što ga je otac izveo iz podruma i par prvih iskustava u vanjskom, odnosno - novom realitetu, on kaže: “Tata, ajmo mi nazad u podrum”!? Nikakvo čudo.
Međutim, ljudima u “podrumu” se može pružiti informacija o postojanju drugih realiteta, kao i indikacija kako bi oni mogli izgledati, gdje se nalaze vrata podruma, odnosno, kako da nađu put koji vodi napolje. Tim putem čovjek mora sam da prođe, ukoliko hoće. Opet, - svojom slobodnom voljom.
U filmu the Matrix, Morpheus kaže Neu: “Nažalost, nikome se ne može da objasni šta je to matriks, ti to moraš sam da vidiš…Ja sada pokušavam da oslobodim tvoj um, međutim, ja mogu samo da ti pokažem vrata. Ti si taj koji će morati da prođe kroz njih”.
Mislim da pripadnike raznoraznih sekti (ja inače ne vidim neku veću razliku izmedu sekte i religije, osim da je ova druga jedna malo veća sekta, a ona prva – potencijalna religija) takođe nije uputno nasilno izvlačiti napolje. Članovi sekte su se odrekli svoje slobodne volje samim tim što su se stavili u službu lideru sekte i slijepom praćenju njenih/njegovih ideja, koje ovi, naravno, ne nazivaju idejama, nego istinom, koja je mahom stigla “odozgo”. Njihovo tumačenje istine “koja je stigla odozgo” je obično i jedino ispravno tumačenje. Ovdje se radi o - stanju svijesti sljedbenika, koji je poznat i kao “leming sindrom” (dobro poznato kako se grupe glodara ove vrste slijepo bacaju sa stijene prateći primjer svog vođe).
Od sljedbenika se očekuje da što bolje oponaša lidera sekte u “kukurikanju”, i to je mahom sva kreativnost i mentalna gimnastika koja se od njih očekuje.
Govoriti o nekom “duhovnom razvoju” u sklopu sekte/religije, po mom mišljenju je bespredmetno. Sinonim za religiozno učenje bilo koje vrste je – dogma. Dogma je pojam za – zatvoreno učenje. Svaka religija je jedno zatvoreno učenje. Sinonimi za ljudski duh su – sloboda i kreativnost. Dogma kao dogma nije sklona “proširivanju” niti bilo kakvoj fleksibilnosti te ne dozvoljava puno prostora za kreativnost. Pričati o slobodi ljudskog duha ili njegovom razvoju u nečemu što je zatvoreno - je besmisleno. Dogma je po samoj svojoj suštini namjenjena - zarobljavanju ljudskog duha.
Dok se čovjek ne riješi svih svojih dogmi nametnutih mu spolja, ili koje je sam sebi lično nametnuo, ne može ni razmišljati o nekom buđenju, - on može jedino da sanja da je budan.
Što se tiče analogije “oca koji kažnjava sina” - ja bih radije rekao da se ovdje, na ovoj našoj planeti, radi o jednom dugotrajnom, planskom genocidu i planskom izlaganju ljudskog bića neprestanoj patnji uz pomoć jedne široke palete sredstava i načina za kontrolu njegove svijesti. (Već sam dao neke naznake o tome ko bi mogao da stoji iza svega toga kao i osnovne načine sprovođenja te kontrole, u mojim prijašnjim tekstovima, a biće još – na navedenom vebsajtu)
To da su ljudi “sami prizivali” sve ove katastrofe – ne bih puno komentarisao osim kako sam već naveo u jednom od mojih tekstova na temu matriksa, čovjek može sve, baš - sve, da racionalizuje, kao i to da je njegovo racionalizovanje veoma blizu “kukurikanja”, jer onaj koji kukuriče nikad ne pomišlja na to, da kukuriče zato što je - programiran da kukuriče.
“New age” nam čak nudi jedan novi “patent” kako da ne primjetimo ono što vidimo, ili da ne vidimo ono što je lijepo vidljivo. Po ovom novom programu, samo treba da se obavijemo (u mislima) jednim “svjetlosnim plaštom”, nikad ne pomišljamo ni na šta što je negativne prirode, te ako vidimo ljudsku patnju, onda je to samo zato što mi to sami “projiciramo”, a projiciramo samo ono što sami kreiramo. Naravno, preporučuje se i da se uvijek sa sobom nosi puna kanta ljubavi, kojom treba usput da zalijemo koga god stignemo (o ovome ću malo šire u nekom drugom kontekstu). To je najbolji način da se ovca osjeća ugodno sve do momenta dok njena “koža” ne dođe na red.
Što se tiče “malih ljudi” – mali ljudi ne postoje. Postoje samo ljudi koji misle da su mali. Zašto oni misle tako, ko ih je ubjedio da su mali i zašto, dao sam već neke naznake u mojim tekstovima na temu matriksa.
Uostalom, kažu da čovjek živi u iluziji sve dotle dok ne proširi svoju vlastitu svijest do jednog takvog stepena da mu ona onda omogući da percipira - vezu između svijesti i materije.
Pozdrav!
~~~***~~~
P.S. Čujem da je i “mali” Mujo, nakon što je pročitao tekst Univerzum kao Hologram, na galaksija.com, izjavio:
“Znaš šta, izgleda da ti je sve ovo ionako iluzija,
a u iluziji se moreš brčkat ‘vako, il’ - ‘nako,
pa nek’ ti je od volje”
Gospođa XY* mu je odmah na to odgovorila: “Mujo, ne šupljiraj matere ti, što ne izadeš napolje, kad si mangup, pa ćeš dobit iluziju po leđima!?”
* (ime gospođe kod koje se Mujo krije nisam smio da objavim, međutim, iz ovoga možemo jasno da vidimo - da i mali Mujo poštuje slobodnu volju).