Nazalost, nije moglo. Ovdje se radi o zaista dobrostojecoj familji, pokusali su na sve nacine ali dzaba, ne moze pa ne moze. Pa majku mu , u tom jadu od drzave se predsjednik moze kupiti, samo je pitanje cifre a ovdje se nije mogao kupiti jedan svestenik da to odradi, da bar familji nude mrvu lakse.

Iz prostog razloga sto sam nedavno imao tezak slucaj u blizini, zanima me i vase misljenje o sledecem... Osoba o kojoj se radi, vjernik, zena od nekih 35 godina u stanju psihickog rastrojstva odluci se na najtezi korak i oduzme sebi zivot. Znam da je po vjeri (islam, krscanstvo) samoubistvo strogo zabranjeno , ali mislim da je krajnje nehumano ne moci zbog familije koja ostaje na neki nacin zaobici pravila i pomoci pri ukopu umrlog. S jedne strane shvatam da postoje pravila i zakoni kojih se vjere moraju pridrzavati, ali ako postoji dokumentovano da se radilo o opakoj bolesti i da je ovo "nedjelo" uradjeno u teskoj psihozi, neshvatljivo mi j e s kojim pravom se pravi razlika izmedju kad npr covjek umre od raka koji je sam sebi napravio puseci , nekog izjelice , dijabeticara slabog srca koji se prejede, napuca takoreci zabranjenih stvari i spuca ga srce i s druge strane ovog slucaja?
Zar nije zadatak te iste vjere da pomogne, da pokusa da ispravi, da otrgne od "djavola" ako je vec isti preuzeo nekog?

"neljudski odnost religija" o čemu ti? Svaki zakon je od Boga ne od ljudi. Samoubistvo jeste grijeh, tačno da postoje teški slučajevi kada ljudi više ne mogu da trpe neki problem ovakav ili onakav ali jeste grijeh, e sada kako ko prođe na zadnjem sudu...

Zlocin je takodje ubit samog sebe,sramota dali takvima uopste dozvolit da se ukopaju na groblju sa ostalim ljudima.

, e sada kako ko prođe na zadnjem sudu...

Zlocin je takodje ubit samog sebe,sramota dali takvima uopste dozvolit da se ukopaju na groblju sa ostalim ljudima.

Kojeg boga? Ako "onaj svijet" i sva ta izmisljena cuda postoje, nek joj tamo sude onako kako vec moraju i trebaju. Na ovom svijetu je valjda poenta te iste religije da da utjehu, sacuva od zla i pomogne zivima koji ostaju iza umrlog da valjda nekako lakse prebrode te teske trenutke kad neko umre. Ako cemo vec biti tako nadobudni, hajde onda da i ove sto se samoubiju po putu, vozeci pijani isto tako oznacimo i izopstimo? Psihicka bolest je bolest kao i sve druge, cak mozda i gora, jer je teza za lijeciti i nikad se ne zna kako ce se zavrsiti. To sto je religije ignorisu, ne znaci da ne postoji.

Odkud ti to da religija ignoriše mentalne bolesti?

Sveštenik koji iole drži do sebe ne osuđuje, to je valjda abeceda vjere, "ne sudi da ti ne bude suđeno", on prati Božiju riječ koja itekako zna da bude prijeka, to sa samoubicama nije jedina "ne baš lagodna" zapovjest. Sa druge strane sveštenstvo mora biti izuzetno oprezno sa takvim stvarima jer njima je od Boga dato da budu duhovne vođe, i ako počini grijeh njegov je deset puta veći nego grijeh moj ili tvoj. I ja da sam sveštenik naravno da ne bih došao na sahranu. Grijeh pada na malovjernog koji to traži od sveštenika i ako zna da je grijeh i da može duhovno da ošteti drugu stranu, a još veći grijeh je na onome kome je povjereno čuvanje slova Božijeg a to ne čini. Toliko od mene, pozdrav.