Amila, molim te nemoj se uzrujavati. Ma, kako da kazem tako nesto, sigurno bi Maran Atu momentalno zadavila kada bi mogla da ga se docepas... i razumijem te. Stani sekundu i molim te procitaj sta cu napisati.
Moj brat Maran Ata je malo izgubio zivce suocen sa tekstom aharona, covjeka koji pokusava da spoji ono sto je nespojivo.
Nema nikakve sumnje da je Muhamed svojim ucenjem i svojim vodjstvom izvukao svoj narod iz teske zaostalosti. Takodje, velika su dostignuca islamske civilizacije na svijetu, i sve to i mi pravoslavni priznajemo. Od slavnih arhitekata koji sagradise Tadz Mahal, preko fantasticnih naucnika Arapskog kalifata i sjajnih organizatora koji ucinise tu drzavu jednom od najbolje organizovanih u svijetu toga vremena pa nadalje.
Koliko se sjecam da sam procitao kod naseg vladike Nikolaja Velimirovica, mi pravoslavni takodje smatramo da nam je od svih nehriscanskih religija islam najblizi. Zato sto je vjera u jednoga Boga i zato sto je lisen okultnih dodataka od kojih vrve mnoge druge religije.
Medjutim, postivati neciju kulturu je jedno, a priznavati vjeru je nesto sasvim drugo. Mi hriscani ni u kom slucaju ne mozemo prihvatiti Kuran kao Boziju objavu.
Kao prvo, Sveto Pismo je izricito u tvrdnji da je Isus Hristos - Sin Boga Oca. Sva nasa vjera i kompletan Novi Zavjet pocivaju na toj premisi i vjeri da je Hristos ne samo covjek, vec i Bog. Kuran je, medjutim, izricit u tvrdnji da to nije tako, vec da je Isus, kojeg Kuran naziva Isa, samo jedan od proroka, Bozijih poslanika na zemlji a da su oni koji ga smatraju za Sina Bozijeg bogohulnici koji ce za to biti kaznjeni. Dakle, ta dva ucenja se potpuno iskljucuju, i samo neozbiljan covjek moze priznavati i Sveto Pismo i Kuran.
Ono sto mislim da je posebno vazno da se spomene u ovoj situaciji, Amila, je to da mi pravoslavni zaista vjerujemo da ce ljudi koji iz objektivnih razloga nisu mogli primiti hriscanstvo, a bili su po Bozijim kriterijumima dobri koliko su mogli biti kao nehriscani - BITI SPASENI. Tesko je sada govoriti o Hristu medju nama kada su tvoji neprijatelji u proteklom ratu bili Srbi, procitao sam na forumu "Politika" sta se sve desilo tvojim bliznjima od ruku Srba, a Srbi su je li - hriscani. To povezivanje naroda sa vjerom nije ispravno. Ja cesto kazem da glavna vjera kod Srba danas nije pravoslavlje vec okultizam, jer, dozvolicu sebi da slobodno procjenjujem, ni 5% Srba danas nisu pravoslavni. Takodje je u nasoj vjeri da ce oni koji su nominalno bili hriscani, a krsili Bozije zapovijesti i zlo cinili, biti neuporedivo strozije kaznjeni od onih koji nisu ni poznavali hriscanstvo pa su grijesili. Iz mnogih pravoslavnih duhovnih vidjenja se ovo zna. Zato vjerujem, da ce mnogim cestitim muslimanima Gospod Isus Hristos u Dan suda reci kao djeci svojoj: "Hodite blagosloveni od Oca moga..." kao sto ce mnogi Srbi koji su nominalno bili hriscani a zlo cinili cuti rijeci: "Odlazite od mene prokleti u oganj vjecni..." Pisem ti sve ovo Amila, u jednom pokusaju da posmatramo sada vjeru kao nesto odvojeno od moje ili tvoje nacionalne pripadnosti, jer vjera i jeste odvojena od toga.
Nije cudo da danas iz mnogih "hriscanskih" zemalja ljudi prelaze u islam, jer se Evropa toliko iskvarila, da nikome ne moze predstavljati uzor. Danas je prosjecan musliman u arapskom svijetu cestitiji covjek od prosjecnog Evropljanina "hriscanina" i to ne samo zapadnih hriscana; ne, mislim i na nase tzv. pravoslavne narode - Srbe i mnoge druge.
Dozvoli mi da navedem par odlomaka iz knizice naseg patrijarha Pavla o ovom pitanju, tj. pitanju spasenja nehriscana.
Citiraj:
... No da neko napusti krivi put, poveruje u Hrista i odlucno pocne ziveti po Evandjelju, treba imati u vidu da nije dovoljno samo da cuje, ili procita sta o Hristu, nego se s Njim i Njegovom naukom mora dublje upoznati...
...nego su potrebna dela, primeri hriscanstva ostvarenog u zivotu hriscana...
... Za mnoge dakle, od savremenih neznabozaca koji cuse o Hristu i Njegovoj nauci, ili za jeretike i sizmatike koji ostadose van Njegove Crkve, bicemo odgovorni mi savremeni hriscani, sto smo svojim nehriscanskim zivotom postali smetnja da upoznaju Pravoslavlje u sustini. Kao sto Bog preko proroka Isaije kori jevrejski narod:"Zbog vas se ime moje huli medju neznaboscima" (Isa. 52,5) I kao sto veli Sveti Grigorije Bogoslov:"Zbog toga postadosmo omrznuti medju neznaboscima, i (sto je od svega gore) ne mozemo cak reci da nas osudjuju nepravedno". Verujem da Bog, po svom milosrdju, nece dopustiti da bez njihove krivice, a zbog nas, duse njihove propadnu, nego ce im po Svojoj premudrosti i svemogucstvu pruziti nacin da se spasu. On ce takodje oceniti stvarnu odgovornost onih izmedju njih koji pruzena sredstva za spasenje ne prime zbog svoje upornosti i gresnosti, kao i onih koji to ucine zbog nas, nase nemarnosti, mlakosti ili sablazni, i platiti svima po zasluzi...
Drugo je pitanje kako smo to mi tako sigurni da smo u pravu, tj. da je hriscanstvo ispravno, a da islam nije.
Ako hocemo objektivno da analiziramo stvari, onda prvo treba svaki covjek vijernik da se zapita zasto uopste vjeruje u ono sto vjeruje, bas u to, a ne u nesto drugo. Mene moji roditelji nisu vaspitali da budem hriscanin - naprotiv, ucili su me ateizmu. Kad sam tek poceo da citam nesto malo o duhovnosti prije vise od 10 godina, sve vjere su mi bile simpaticnije od pravoslavlja. Naravno, da prihvatim pravoslavnu vjeru mi je sigurno pomoglo moje naslijedje, tj. cinjenica da sam Srbin, ali to stvarno nije presudno. (Moj put je inace bio malo cudan i necemo sad o tome.) Da bih prihvatio vjeru i ostao u njoj, i to ne samo ja nego mislim bilo koji ozbiljan covjek, ta vjera mora da izdrzi odredjenu provjeru. Ni ja hriscanstvo nisam prihvatio bez provjere, zasto bi ti islam? Postavlja se pitanje, koji su to kriterijumi za provjeru. Imaju dva: uzvisenost ucenja vjere kao i njegova logicnost ili nelogicnost, i postojanje i desavanje ili nedesavanje cuda u toj vjeri, jer vjera je otkrivenje Bozije, a Bog svoju rijec nekada potkrepljuje cudima. Kao sto je Hristos govorio:"Ako rijecima mojim ne vjerujete, djelima mojim vjerujte." Pisao sam vec o cudima na ovom forumu pa se necu ponavljati, osim sto bih jos dodao da su i nasi Bosnjaci mnogo puta dobili pomoc u pravoslavnim manastirima. U crkvici u manastiru Ostrog ima i freska na kojoj je prikazano cudesno iscjeljenje jednog muslimanskog mladica posredstvom molitava Svetog Vasilija. Naravno, takva cuda nisu sama sebi svrha, vec poziv onome na kome se cudo desi i onima koji to vide da povjeruju u Gospoda Isusa Hrista i prime hriscansku vjeru.
Vise bih se zadrzao na poredjenju ucenja hriscanstva i islama (samo par stvari cu navesti, ima toga mnogo), jer je to ona razlika koju srce moze i treba da osjeti i koja je kljucna za primanje ili neprimanje vjere.
Oprosti, ali tu je prednost hriscanskog ucenja vrlo jasna.
Dok Kuran dozvoljava covjeku da ima cetiri zene, hriscanstvo trazi strogu monogamiju.
Kuran trazi formalno ispunjavanje odredjenih obaveza - molitva, davanje milostinje. Hriscanstvo trazi da se te stvari vrse sa odredjenim raspolozenjem duse - ako pobuda iz koje se to radi nije bogougodna, nikakve koristi vijernik nema ni od molitve, ni od milostinje, vec cak stetu ima.
Kuran ljude naziva robovima Bozijim, cak i Muhameda. Sveto Pismo uci da ljudi treba da postanu djeca Bozija. Sa ovim je usko povezano pitanje koje muslimani cesto pokrecu kao argument - a to je mi hriscani toboze vjerujemo u 3 Boga. Ne, mi vjerujemo u jednog Boga u tri lica - Oca, Sina i Duha Svetog. Mi se usinovljujemo Bogu Ocu preko sjedinjavanja sa Sinom Njegovim Isusom Hristom. Primamo Duha Svetoga koji nas cisti od svake duhovne necistoce. Duh Sveti obitava u nama i u svekolikoj tvorevini, ispunjava sve, Zivotodavac i Zivotvorac, Utesitelj, Izvor i Riznica dobara.
Nad nama, sa nama i u nama jesu Otac, Sin i Sveti Duh - Trojica u Jedinstvu, Jedan Bog.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
