Elvis Presley je napisao:
Sto se tice Novog zavjeta, kazi ti meni sta je originalno u tom ucenju osim trojne prirode Boga tj. svetog trojstva.
Sve je originalno osim trojstva, toga uopšte nema u Biblij i to je staro pagansko učenje, a evo ti malo o tom učenju šta je i odakle je:
mary juana je napisao:
Pošto se rasprava o ovome vodi na više paralelnih diskusija,
hajde da je stavimo na jedno mjesto.
Dakle za početak iznesimo definiciju trojstva:
Centralna nauka religija tzv. hrišćanstva. Prema Atanazijskom vjerovanju postoje tri božanske osobe (Otac, Sin i sveti duh) a za svaku se kaže da je vječna, za svaku se kaže da je svemoguća, nijedna veća ili manja od druge, za svaku se kaže da je bog, ali zajedno su samo jedan Bog.
Druge izjave te dogme naglašavaju da te tri "Osobe" nisu odvojene ni različite ličnosti nego su tri načina u kojima postoji božanska bit. Stoga neki trinitarijanci naglašavaju svoje vjerovanje da je Isus Hrist Bog, odnosno da su Isus i sveti duh Bog. Ovo nije biblijska nauka
Koje je porijeklo nauke o trojstvu?
The New Encyclopedia Britannica kaže: "Niti riječ trojstvo niti izričita nauka kao takva ne pojavljuje se u Novom zavjetu, niti su Isus i njegovi sljedbenici namjeravali proturiječiti Shemi u Starom zavjetu: 'Čuj Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin' (5.Mojsijeva 6:4)... Nauka se razvijala postepeno tokom nekoliko vijekova i uz mnogo polemike... Krajem 4. vijeka nauka o trojstvu poprima uglavnom oblik koji je sačuvan i do danas.
New Catholic Encyclopedia priznaje: "Formulacija 'Jedan Bog u tri Osobe' nije bila čvrsto utemeljena, sigurno ne potpuno prihvaćena u hrišćanski život i hrišćansko vjerovanje prije kraja 4. vijeka. Ali, upravo je ta formulacija koja je prva svojatala naziv Trinitarijanska dogma. Takvo shvatanje ili predodžba bila je posve strana apostolskim ocima".
Prema Nouveau Dictionnaire Universel, "platonsko trojstvo, ništa više od preuređenja starijih trijada koje potječu od ranijih naroda, izgleda da je racionalno filozofsko trojstvo značajki koje su rodile tri hipostaze ili božanske osobe koje su naučavale hrišćanske crkve... Koncepcija božanskog trojstva tog grčkog filozofa [Platona, 4. vijek pr. n. e.]... može se naći u svim drevnim [paganskim] religijama.
John L. McKenzie, S.J., u svom djelu Dictionary of the Bible (Riječnik Biblije) kaže: "Trijada osoba unutar jedinstva prirode određena je izrazima 'osoba' i 'priroda' što su grčki filozofski izrazi; zapravo se ti izrazi ne pojavljuju u Bibliji. Trinitarijanske definicije su proizašle kao rezultat dugih polemika prilikom kojih su ti i drugi izrazi kao 'esencija' i 'substancija', bili pogrešno primjenjivani na Boga od strane nekih teologa".
Dakle, kome koristi ovakvo nebiblijsko učenje i ko stoji iza ove laži možemo znati ako odgovorimo na pitanje: U kakav položaj vjerovanje u trojstvo stavlja one koji ga se drže?
Ono ih stavlja u vrlo opasan položaj. Dokazi su neoborivi da se dogma o trojstvu ne nalazi u Bibliji niti je u skladu s onim što Biblija uči. Ono prikazuje pravog Boga u vrlo pogrešnom svjetlu.
Pa ipak Isus Hrist je rekao: "Dolazi čas - i već je tu - kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini" (Jovan 4:23, 24). Time je Isus objasnio da oni čije obožavanje nije 'u istini' nisu u skladu sa istinom postavljenom u Božijoj riječi, i nisu "pravi klanjaoci". Židovskim religioznim vođama 1. vijeka Isus je rekao: "Ukidoste zapovijest Božiju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Isajia rekavši: 'Ovaj me narod poštuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me poštuje dok naučava kao moju nauku zapovijesti ljudske'". (Matej 15:6-9). To se jednakom snagom primjenjuje na one u današnjem tzv. hrišćanstvu koji zastupaju ljudske tradicije radije nego biblijske istine.
Obzirom na trojstvo, Atanazijsko vjerovanje kaže da su njegovi članovi "nepojmljivi". Učitelji te nauke često kažu da je ona "tajna". Očigledno trinitarijanski Bog nije onaj kojeg je Isus imao u mislima kad je rekao: "Mi znamo čemu se klanjamo".
hajde da je stavimo na jedno mjesto.
Dakle za početak iznesimo definiciju trojstva:
Centralna nauka religija tzv. hrišćanstva. Prema Atanazijskom vjerovanju postoje tri božanske osobe (Otac, Sin i sveti duh) a za svaku se kaže da je vječna, za svaku se kaže da je svemoguća, nijedna veća ili manja od druge, za svaku se kaže da je bog, ali zajedno su samo jedan Bog.
Druge izjave te dogme naglašavaju da te tri "Osobe" nisu odvojene ni različite ličnosti nego su tri načina u kojima postoji božanska bit. Stoga neki trinitarijanci naglašavaju svoje vjerovanje da je Isus Hrist Bog, odnosno da su Isus i sveti duh Bog. Ovo nije biblijska nauka
Koje je porijeklo nauke o trojstvu?
The New Encyclopedia Britannica kaže: "Niti riječ trojstvo niti izričita nauka kao takva ne pojavljuje se u Novom zavjetu, niti su Isus i njegovi sljedbenici namjeravali proturiječiti Shemi u Starom zavjetu: 'Čuj Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin' (5.Mojsijeva 6:4)... Nauka se razvijala postepeno tokom nekoliko vijekova i uz mnogo polemike... Krajem 4. vijeka nauka o trojstvu poprima uglavnom oblik koji je sačuvan i do danas.
New Catholic Encyclopedia priznaje: "Formulacija 'Jedan Bog u tri Osobe' nije bila čvrsto utemeljena, sigurno ne potpuno prihvaćena u hrišćanski život i hrišćansko vjerovanje prije kraja 4. vijeka. Ali, upravo je ta formulacija koja je prva svojatala naziv Trinitarijanska dogma. Takvo shvatanje ili predodžba bila je posve strana apostolskim ocima".
Prema Nouveau Dictionnaire Universel, "platonsko trojstvo, ništa više od preuređenja starijih trijada koje potječu od ranijih naroda, izgleda da je racionalno filozofsko trojstvo značajki koje su rodile tri hipostaze ili božanske osobe koje su naučavale hrišćanske crkve... Koncepcija božanskog trojstva tog grčkog filozofa [Platona, 4. vijek pr. n. e.]... može se naći u svim drevnim [paganskim] religijama.
John L. McKenzie, S.J., u svom djelu Dictionary of the Bible (Riječnik Biblije) kaže: "Trijada osoba unutar jedinstva prirode određena je izrazima 'osoba' i 'priroda' što su grčki filozofski izrazi; zapravo se ti izrazi ne pojavljuju u Bibliji. Trinitarijanske definicije su proizašle kao rezultat dugih polemika prilikom kojih su ti i drugi izrazi kao 'esencija' i 'substancija', bili pogrešno primjenjivani na Boga od strane nekih teologa".
Dakle, kome koristi ovakvo nebiblijsko učenje i ko stoji iza ove laži možemo znati ako odgovorimo na pitanje: U kakav položaj vjerovanje u trojstvo stavlja one koji ga se drže?
Ono ih stavlja u vrlo opasan položaj. Dokazi su neoborivi da se dogma o trojstvu ne nalazi u Bibliji niti je u skladu s onim što Biblija uči. Ono prikazuje pravog Boga u vrlo pogrešnom svjetlu.
Pa ipak Isus Hrist je rekao: "Dolazi čas - i već je tu - kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini" (Jovan 4:23, 24). Time je Isus objasnio da oni čije obožavanje nije 'u istini' nisu u skladu sa istinom postavljenom u Božijoj riječi, i nisu "pravi klanjaoci". Židovskim religioznim vođama 1. vijeka Isus je rekao: "Ukidoste zapovijest Božiju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Isajia rekavši: 'Ovaj me narod poštuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me poštuje dok naučava kao moju nauku zapovijesti ljudske'". (Matej 15:6-9). To se jednakom snagom primjenjuje na one u današnjem tzv. hrišćanstvu koji zastupaju ljudske tradicije radije nego biblijske istine.
Obzirom na trojstvo, Atanazijsko vjerovanje kaže da su njegovi članovi "nepojmljivi". Učitelji te nauke često kažu da je ona "tajna". Očigledno trinitarijanski Bog nije onaj kojeg je Isus imao u mislima kad je rekao: "Mi znamo čemu se klanjamo".
