|
Ja ne mogu pisati da imam neka iskustva "transformacije", ali mogu pisati o drugima na kojima sam vidio tu transformaciju.
Transformacija je najcesce prisutna kod obracanja sa jedne vjere u drugu. Na primjer iz hriscanstva u islam, ili obrnuto, ili u neku drugu denominaciju npr. iz katolicanstva u pravoslavlje, ili npr iz pravoslavlja u Jehovine svjedoke i sl.
Ljudi koji promijene religiju u koju su do tad vjerovali se transformisu u skladu sa novom religijom. Gledao sam na tv kako se jedna Amerikanka u Americi obratila na islam. Iako je ranije bila hriscanka, od kako se obratila u islam odijeva maramu bas kao zene u arapskim zemljama, ne jede svinjetinu, moli se 5 puta na dan, posti po danu jede po noci, kad posti cak ne pije ni vodu i slicno. Mislim da ne treba da pominjem koliko je ovo formalisticko ispovijedanje religije, ali eto ona i milioni drugih su to shvatili kao "savrsenu istinu".
Slicna iskustva su i pri obracenju na druge religije. Sretnem jednog druga iz srednje skole i tako pricamo sta ima i gdje je ko, i dodjemo do izvjesnog XXXXX koji je isao sa nama u razred. Kaze mi kolega, on (taj drug XXXXX) je skroz poludio, otisao u Jehovine svjedoke, samo prica o tome i nista ga vise ne zanima. Iz radoznalosti, nadjem tog XXXXX druga na fejsbuku i kontaktiram ga nakon mnogo vremena sto se nismo sreli, i saznam da je promijenio odredjena razmisljanja, dakle transformisao se u skladu sa datom denominacijom. Znaci, transformacija se desava kad ljudi saznaju nesto novo i onda misle kako su sad u pravu a prije nisu bili pa se transformisu u skladu sa novonastalom situacijom.
Ako sam bilo sta naucio u zivotu, to je da covjek nikad ne moze naci "pravu religiju" i obratiti se u nju jer takva religija ne postoji. Samo moze misliti da ju je nasao i obratiti se u nju, ali zivjece u zabludi jer u svakoj religiji ima nesto sto je netacno. Jedini covjekov put prema religiji je da stalno istrazuje i nalazi nove stvari, i nikad ne spozna potpunu istinu, ali se priblizi koliko toliko istini. Sve ove organizovane religije su u stvari kao stranke u politici. u svakoj ima nesto dobro, ali ni jedna ne valja sto posto.
Ali da se vratimo na temu. Dakle, hriscanin se obrati u npr. muslimana i dozivi transformaciju.
I razmislja na sljedeci nacin. "Bio sam u zabludi cijeli zivot, nasao sam istinu". A ne zna da je samo jednu zabludu zamijenio sa drugom. I taj bivsi hriscanin koji je sad musliman pocinje da nosi frak, turban, zene maramu, moli se 5 puta na dan, ne jede svinjetinu, ide u Meku na hodocasce i slicne stvari, a u stvari nije spoznao sustinu. A sustina je ljubav.
Problem kod ljudi koji prihvate neku religiju je da prihvate sve detalje i obicaje te religije, a zanemare sustinu, a to je ljubav. I to nije samo u islamu, nego i u hriscanstvu.
Kad sam gledao na tv kad su pitali zapadnjake zasto su se obratili u islam, vecina ih je odgovorila da su osjetili daleko vecu ljubav izmedju muslimana medjusobno nego hriscana. Da su oni medjusobno dijelili sve i dobro i zlo, da su zivjeli kao braca, dok su hriscani alijenirali (otudjili se, otudjenje-alijenacija).
Jer na zapadu, a i kod nas je primjetno udaljavanje ljudi i onda ljudi nadju prisnost u nekoj religiji i obrate se ne zbog religije, nego zbog toga sto su osjetili tu prisnost, a to je vrlo cesto u islamu. Jer islam kao zatvorena i striktna religija drzi do medjuljudskih odnosa i ljudi su tu vise povezani nego recimo u klasicnom hriscanstvu gdje su te veze nestale.
Ali sta ljudi ne shvataju. Ne shvataju da je prisnost mac sa dvije ostrice. S jedne strane tu je bratstvo, a sa druge tu je osveta za sve koji misle drugacije. Islam je sasvim lijepa religija u teoriji i pocetku, dok ides uz dlaku. Ali cim dodje do razmimoilazenja posljedice su daleko drasticnije nego u hriscanstvu koje ima tu losu osobinu da nema previse bratstva i prisnosti kao u islamu, ali nema ni konzervativnih posljedica. To je razlog sto ne volim islam. Jer u jednom trenutku bices mu brat i dao bi zivot za tebe, a u drugom trenutku bi te ubio. To su krajnosti.
Naime, i u hriscanstvu je postojao slican problem u srednjem vijeku, ali to se promijenilo. Od hriscanstva sad imamo relativno mlaku religiju, ali koja dozvoljava slobode misljenja, bar u vecini denominacija. Kod islama imamo vrucu religiju, ali vruc je i kada dodje do razmimolilazenja.
To sam naveo samo primjer islama i hriscanstva kako se ljudi transformisu u novu vjeru i to je najcesci uzrok transformacije.
Kao sto rekoh u tom filmu na tv, a zadatak tog filma je bio da ispita zasto se na zapadu toliko ljudi i uopste obraca na islam kad vide sta se radi u islamskim zemljama. Mnogi su odgovorili da su se obratili u islam, da su dobili bratsku ljubav koju nisu imali u hriscanstvu. O tome koliko ce platiti tu cijenu bratske ljubavi nisu razmisljali, te neki postadose i teroristi, ali to manji broj.
Uglavnom, sustina transformacije je da covjek promijeni ponasanje u skladu sa novom religijom u koju se obratio i prihvata vecinu ili sve doktrine bez kritike te religije i tako dozivi promjenu u ponasanju. Ponekad su to pozitivne promjene, ali cesce su negativne jer dovode do formalizma u religiji i odstupanja od vlastitog razmisljanja, vec se rade neke stvari iz dogme ili doktrine "jer religija tako kaze".
Npr. kod muslimana je to da trebaju otici bar jednom u Meku na hodocasce ili da ne smiju popiti casu vode kad je post. A znamo da voda prociscava tijelo i da je potrebna kod posta pogotovo u tim pustinjskim zemljama gdje je islam glavna religija. Sad koliko to ima veze sa ljubavlju, a koliko sa dogmom prosudite sami. Slicno je i sa ostalim religijama.
Znaci, da zakljucimo, transformacije su dobre ako se covjek transformise iz prave vjere, i to ne u odredjenu religiju, vec pocne vjerovati u Zivog Boga. Sve te transformacije iz jedne religije ili sekte u drugu su obicno neproduktivne, a cesto i stetne, ali one mogu biti jedan korak do vrha prema pravom cilju, a nikako sam cilj. I najveca greska od obracenika svih religija je sto misle da su stigli na cilj i nasli "pravu religiju" koja sve objasnjava, a u stvari to je samo preskakanje iz jedne zablude u drugu.
_________________
Filozofija...
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
<3 !
Slažem se sa dosta napisanog, ali nisam mislio na transformaciju prelaskom u drugu religiju i mijenjanjem rituala i ostalog, logično je da hrišćanin nakon prelaska u budizam ne ide u crkvu i ne čita Pismo i ne moli se nego meditira, ali nisam mislio na tu vrstu transformacije.
