banjalukaforum.com

Zašto bi nas judaizam trebao interesirati
Jedan od razloga jest taj što korijeni židovske religije sežu otprilike 4 000 godina u povijest a druge velike religije u većem ili manjem omjeru imaju što zahvaliti njenim Pismima.
Korijeni kršćanstva, koje je osnovao Isus (hebrejski: Ješúa), Židov iz prvog stoljeća, nalaze se u Hebrejskim pismima. Isto tako, čitamo li Kur’an, svakako ćemo ustanoviti da i islam mnogo duguje tim pismima (Kur’an, sura 2:49-57; 32:23, 24).

Dakle, dok razmatramo židovsku religiju, samim time razmatramo i korijene stotina drugih religija i sekti.

Drugi i neizostavni razlog jest taj što židovska religija predstavlja važnu etapu u potrazi čovječanstva za pravim Bogom. Prema Hebrejskim pismima, praotac Židova Abraham obozavao je pravog Boga. Zato je logično upitati se: Kako su nastali Židovi i njihova vjera?

Općenito govoreći, Židovi su potomci one drevne grane semitske rase koja je govorila hebrejskim jezikom (1. Mojsijeva 10:1, 21-32; 1. Dnevnika 1:17-28, 34; 2:1, 2).
Njihov je praotac Abram emigrirao iz cvjetajuće metropole Ura Kaldejskog u Sumeru, krenuvši u zemlju Kanaan, za koju je Bog rekao: ”Tvojemu sjemenu daću zemlju ovu“ (1. Mojsijeva 11:31–12:7). U 1. Mojsijevoj 14:13 (St) o njemu se govori kao o ”Abramu Hebrejcu“, no kasnije mu je ime promijenjeno u Abraham (1. Mojsijeva 17:4-6, St). Od njega Židovi vuku porijeklo kroz lozu koja počinje s njegovim sinom Izakom i unukom Jakovom, čije je ime bilo promijenjeno u Izrael (1. Mojsijeva 32:27-29). Izrael je imao 12 sinova, koji su postali rodozačetnici 12 plemena. Jedan od njih bio je Juda, od kojeg je na koncu izvedeno ime ”Židov“ (2. Carevima 16:6, NW).
S vremenom se ime ”Židov“ počelo primjenjivati na sve Izraelce, a ne samo na potomke Jude (Estera 3:6; 9:20; St). Budući da su židovski rodoslovni zapisi uništeni 70. n. e. kad su Rimljani razrušili Jeruzalem, danas nijedan Židov ne može sa sigurnošću utvrditi iz kojeg plemena potječe. Unatoč tomu, židovska se drevna religija milenijima razvijala i mijenjala. Danas judaizam ispovijedaju milijuni Židova u Republici Izrael i u dijaspori (raseljeništvu po svijetu). A na čemu se temelji ta religija?

Bog je Abrama odabrao za svog posebnog slugu, a kasnije, kada je Abram u vjernosti pokazao spremnost da prinese svog sina kao žrtvu (premda ta žrtva nikad nije bila dokraja izvršena), Bog mu se svečano zakleo (1. Mojsijeva 12:1-3; 22:1-14). U toj je zakletvi Bog rekao: ”Sobom se zakleh, veli Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH]: kad si tako učinio, i nijesi požalio sina svojega, zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu (...) i blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.“

Ova svečana zakletva ponovljena je Abrahamovu sinu i unuku, a nastavila se ispunjavati u plemenu Jude i lozi Davidovoj. Ovaj strogo monoteistički koncept Boga koji izravno saobraća s ljudima bio je jedinstven u tom drevnom svijetu te je dao temeljni oblik židovskoj religiji (1. Mojsijeva 22:15-18; 26:3-5; 28:13-15; Psalam 89:3, 4, 28, 29, 35, 36).

Da bi ispunio svoja obećanja dana Abrahamu, Bog je položio temelj nacije, sklopivši s Abrahamovim potomcima poseban savez. Taj je savez ustanovljen kroz Mojsija, velikog hebrejskog vođu i posrednika između Boga i Izraela. Tko je bio Mojsije, i zašto je Židovima tako važan? Izvještaj biblijske knjige 2. Mojsijeve govori nam da se rodio u Egiptu u domu izraelskih roditelja, koji su zajedno s ostalim Izraelom bili u ropstvu. Nazvan je onim ”koga je GOSPODIN izabrao“ da vodi Njegov narod do slobode u Kanaanu, Obećanoj zemlji (5. Mojsijeva 6:23; 34:10, Ta). Mojsije je igrao vitalnu, posredničku ulogu u savezu Nauka koji je Bog dao Izraelu, a osim toga bio je i njihov prorok, sudac, vođa i povjesničar (2. Mojsijeva 2:1–3:22).

Nauk koji je Izrael prihvatio sastojao se od Deset riječi, ili zapovijedi, te od preko 600 zakona koji su predstavljali opsežan zbornik propisa i uputu za svakodnevno vladanje.Obuhvaćao je i fizičke i moralne zahtjeve kao i vodič za obožavanje Boga.

Taj savez Nauka ili religijski ustav, dao je oblik i smisao vjeri patrijarhâ. Kao rezultat toga, Abrahamovi su potomci oformljeni u naciju predanu Božjoj službi. Tako je židovska religija stala dobivati konačni oblik, a Židovi su postali nacijom organiziranom za obožavanje svog Boga i služenje njemu. U 2. Mojsijevoj 19:5, 6, Bog im je obećao: ”Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj (...) bićete mi carstvo svećeničko i narod svet.“ Dakle, Izraelci bi postali ’izabrani narod‘ koji će poslužiti u Božjim naumima. Međutim, ispunjavanje svih tih obećanja danih savezom ovisilo je o uvjetu ”Ako dobro uzaslušate“. Ta je predana nacija sada bila obavezna prema svom Bogu. Zato je u jedno kasnije doba Bog mogao Židovima reći: ”Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH], i sluga moj kojega izabrah“ (Izaija 43:10, 12).

Dok je izraelska nacija još uvijek pustinjom putovala prema Obećanoj zemlji, u lozi Mojsijevog brata Arona ustanovljeno je svećenstvo. Veliki prenosivi šator, ili tabernakul, postao je središtem izraelskog obožavanja i prinošenja žrtava (2. Mojsijeva, poglavlja 26-28). S vremenom je izraelska nacija stigla u Obećanu zemlju, Kanaan, i zaposjela je, baš kako je Bog zapovjedio (Jozua 1:2-6). Konačno je ustanovljena zemaljska kraljevska vlast, a kraljem je postao David iz plemena Judina. Za vrijeme njegove vladavine i kraljevska vlast i svećenstvo dobili su trajno sjedište u novom nacionalnom centru, Jeruzalemu (1. Samuelova 8:7)

Nakon Davidove smrti njegov je sin Salamun u Jeruzalemu sagradio veličanstveni hram, koji je zamijenio tabernakul. Budući da je Bog s Davidom sklopio savez koji je govorio da će kraljevska vlast vječno ostati u njegovoj lozi, razumjelo se da će pomazani Kralj, Mesija, jednog dana doći iz Davidove loze. Proročanstvo je ukazivalo da će kroz tog Mesijanskog Kralja, ili ’sjeme‘, Izrael a i sve druge nacije živjeti pod savršenom vladavinom (1. Mojsijeva 22:18). Tako se ta nada čvrsto ukorijenila, a mesijanska priroda židovske religije jasno se iskristalizirala (2. Samuelova 7:8-16; Psalam 72:1-20; Izaija 11:1-10; Zaharija 9:9, 10).

Međutim, Židovi su si dozvolili da na njih utječe kriva religija Kanaanaca i ostalih okolnih naroda. Posljedica toga bila je da su narušili svoj, na savezu utemeljeni, odnos s Bogom. Da bi ih ispravio i doveo natrag, Jehova je slao niz proroka koji su njegove poruke donosili ljudima. Na taj je način proročanstvo postalo daljnjim karakterističnim obilježjem religije Židova pa sačinjava i velik dio Hebrejskih pisama. Ustvari, 18 knjiga Hebrejskih pisama nose proročka imena (Izaija 1:4-17).

Među tim prorocima istaknuto mjesto zauzimaju Izaija, Jeremija i Ezehijel, koji su upozoravali na Jehovino dolazeće kažnjavanje nacije zbog njenog idolopokloničkog obožavanja. Ta je kazna došla kad je zbog Izraelovog otpadništva Jehova dopustio Babilonu, tada dominantnoj svjetskoj sili, da razori Jeruzalem i njegov hram i da naciju odvede u ropstvo. Pokazalo se da su proroci bili u pravu u onome što su proricali, a 70-godišnje izgnanstvo, u kojem je Izrael proveo najveći dio šestog stoljeća pr. n. e., povijesna je činjenica (2. Dnevnika 36:20, 21; Jeremija 25:11, 12; Danijel 9:2).
Tad je Kir Perzijanac porazio je Babilon i dopustio Židovima da ponovno nasele svoju zemlju i iznova sagrade hram u Jeruzalemu. Premda se ostatak odazvao, većina Židova ostala je pod utjecajem babilonskog društva. Kasnije je na Židove utjecaj izvršila i perzijska kultura. Tako su se na Srednjem istoku i oko Sredozemnog mora pojavile židovske naseobine. U svakoj je zajednici stvoren novi oblik obožavanja koji je nalagao da svaki grad ima sinagogu kao središte okupljanja Židova. Ova je priprema, dakako, dovela do toga da se više nije stavljao toliki naglasak na ponovno izgrađeni hram u Jeruzalemu. Nadaleko rasijani Židovi sada su uistinu činili dijasporu (Ezdra 2:64, 65).

U četvrtom stoljeću pr. n. e., židovska se zajednica nalazila u stanju gibanja, pa je tako bila lagan plijen za valove ne-židovske kulture koji su zapljuskivali svijet Sredozemlja, a i udaljenije krajeve. Vode su strujale iz Grčke, a judaizam je iz njih izronio u helenističkoj odori.
332. pr. n. e. grčki je general Aleksandar Veliki brzinom munje osvojio Srednji istok, a kad je došao do Jeruzalema, Židovi su mu izrazili dobrodošlicu. Aleksandrovi nasljednici nastavili su ostvarivati njegov plan helenizacije, prožimajući sve dijelove carstva grčkim jezikom, kulturom i filozofijom. Kao posljedica toga, grčka i židovska kultura prošle su kroz proces miješanja koji će imati iznenađujuće rezultate.
Židovi iz dijaspore počeli su umjesto hebrejskim govoriti grčkim. Zato se pred početak trećeg stoljeća pr. n. e. započelo s radom na prvom prijevodu Hebrejskih pisama na grčki, nazvanom Septuaginta, pomoću kojega su mnogi ne-Židovi stekli poštovanje prema židovskoj religiji i dobro je upoznali, a neki su čak postali i obraćenicima. S druge strane, Židovi su postali upućeni u grčku misao a pojedinci su čak postali filozofima, što je za Židove bilo nešto potpuno novo. Jedan od njih bio je Filon Aleksandrijski iz prvog stoljeća n. e., koji je nastojao judaizam objasniti terminima grčke filozofije, u smislu da to dvoje ustvari izražava iste osnovne istine.

Rezimirajući to razdoblje kompromisa između grčke i židovske kulture, židovski pisac Max Dimont kaže: ”Obogaćeni platonskom misli, aristotelovskom logikom i euklidovskom znanošću, židovski su učenjaci pristupili Tori s novim oruđem (...). Stali su židovskom otkrivenju pridodavati grčko umovanje.“ Događaji koji će se odigrati pod vlašću Rima, koji je progutao Grčko Carstvo a zatim i Jeruzalem 63. pr. n. e., utrt će put još značajnijim promjenama.

Dok je izraelska nacija još uvijek pustinjom putovala prema Obećanoj zemlji, u lozi Mojsijevog brata Arona ustanovljeno je svećenstvo. Veliki prenosivi šator, ili tabernakul, postao je središtem izraelskog obožavanja i prinošenja žrtava (2. Mojsijeva, poglavlja 26-28). S vremenom je izraelska nacija stigla u Obećanu zemlju, Kanaan, i zaposjela je, baš kako je Bog zapovjedio (Jozua 1:2-6). Konačno je ustanovljena zemaljska kraljevska vlast, a kraljem je postao David iz plemena Judina. Za vrijeme njegove vladavine i kraljevska vlast i svećenstvo dobili su trajno sjedište u novom nacionalnom centru, Jeruzalemu (1. Samuelova 8:7)

Nakon Davidove smrti njegov je sin Salamun u Jeruzalemu sagradio veličanstveni hram, koji je zamijenio tabernakul. Budući da je Bog s Davidom sklopio savez koji je govorio da će kraljevska vlast vječno ostati u njegovoj lozi, razumjelo se da će pomazani Kralj, Mesija, jednog dana doći iz Davidove loze. Proročanstvo je ukazivalo da će kroz tog Mesijanskog Kralja, ili ’sjeme‘, Izrael a i sve druge nacije živjeti pod savršenom vladavinom (1. Mojsijeva 22:18). Tako se ta nada čvrsto ukorijenila, a mesijanska priroda židovske religije jasno se iskristalizirala (2. Samuelova 7:8-16; Psalam 72:1-20; Izaija 11:1-10; Zaharija 9:9, 10).

Međutim, Židovi su si dozvolili da na njih utječe kriva religija Kanaanaca i ostalih okolnih naroda. Posljedica toga bila je da su narušili svoj, na savezu utemeljeni, odnos s Bogom. Da bi ih ispravio i doveo natrag, Jehova je slao niz proroka koji su njegove poruke donosili ljudima. Na taj je način proročanstvo postalo daljnjim karakterističnim obilježjem religije Židova pa sačinjava i velik dio Hebrejskih pisama. Ustvari, 18 knjiga Hebrejskih pisama nose proročka imena (Izaija 1:4-17).

Među tim prorocima istaknuto mjesto zauzimaju Izaija, Jeremija i Ezehijel, koji su upozoravali na Jehovino dolazeće kažnjavanje nacije zbog njenog idolopokloničkog obožavanja. Ta je kazna došla kad je zbog Izraelovog otpadništva Jehova dopustio Babilonu, tada dominantnoj svjetskoj sili, da razori Jeruzalem i njegov hram i da naciju odvede u ropstvo. Pokazalo se da su proroci bili u pravu u onome što su proricali, a 70-godišnje izgnanstvo, u kojem je Izrael proveo najveći dio šestog stoljeća pr. n. e., povijesna je činjenica (2. Dnevnika 36:20, 21; Jeremija 25:11, 12; Danijel 9:2).
Tad je Kir Perzijanac porazio je Babilon i dopustio Židovima da ponovno nasele svoju zemlju i iznova sagrade hram u Jeruzalemu. Premda se ostatak odazvao, većina Židova ostala je pod utjecajem babilonskog društva. Kasnije je na Židove utjecaj izvršila i perzijska kultura. Tako su se na Srednjem istoku i oko Sredozemnog mora pojavile židovske naseobine. U svakoj je zajednici stvoren novi oblik obožavanja koji je nalagao da svaki grad ima sinagogu kao središte okupljanja Židova. Ova je priprema, dakako, dovela do toga da se više nije stavljao toliki naglasak na ponovno izgrađeni hram u Jeruzalemu. Nadaleko rasijani Židovi sada su uistinu činili dijasporu (Ezdra 2:64, 65).

U četvrtom stoljeću pr. n. e., židovska se zajednica nalazila u stanju gibanja, pa je tako bila lagan plijen za valove ne-židovske kulture koji su zapljuskivali svijet Sredozemlja, a i udaljenije krajeve. Vode su strujale iz Grčke, a judaizam je iz njih izronio u helenističkoj odori.
332. pr. n. e. grčki je general Aleksandar Veliki brzinom munje osvojio Srednji istok, a kad je došao do Jeruzalema, Židovi su mu izrazili dobrodošlicu. Aleksandrovi nasljednici nastavili su ostvarivati njegov plan helenizacije, prožimajući sve dijelove carstva grčkim jezikom, kulturom i filozofijom. Kao posljedica toga, grčka i židovska kultura prošle su kroz proces miješanja koji će imati iznenađujuće rezultate.
Židovi iz dijaspore počeli su umjesto hebrejskim govoriti grčkim. Zato se pred početak trećeg stoljeća pr. n. e. započelo s radom na prvom prijevodu Hebrejskih pisama na grčki, nazvanom Septuaginta, pomoću kojega su mnogi ne-Židovi stekli poštovanje prema židovskoj religiji i dobro je upoznali, a neki su čak postali i obraćenicima. S druge strane, Židovi su postali upućeni u grčku misao a pojedinci su čak postali filozofima, što je za Židove bilo nešto potpuno novo. Jedan od njih bio je Filon Aleksandrijski iz prvog stoljeća n. e., koji je nastojao judaizam objasniti terminima grčke filozofije, u smislu da to dvoje ustvari izražava iste osnovne istine.

Rezimirajući to razdoblje kompromisa između grčke i židovske kulture, židovski pisac Max Dimont kaže: ”Obogaćeni platonskom misli, aristotelovskom logikom i euklidovskom znanošću, židovski su učenjaci pristupili Tori s novim oruđem (...). Stali su židovskom otkrivenju pridodavati grčko umovanje.“ Događaji koji će se odigrati pod vlašću Rima, koji je progutao Grčko Carstvo a zatim i Jeruzalem 63. pr. n. e., utrt će put još značajnijim promjenama.

Judaizam prvog stoljeća naše ere nalazio se u jedinstvenoj situaciji. Max Dimont kaže da je balansirao između ”grčkog uma i rimskog mača“. Zbog političkog tlačenja i raznih tumačenja mesijanskih proročanstava, osobito Danijelovih, židovska su očekivanja bila velika. Židovi su bili podijeljeni na frakcije.
Farizeji su usmeni nauk pretpostavljali hramskom žrtvovanju.
Saduceji su isticali važnost hrama i svećenstva.
Zatim su tu bili i eseni, zeloti i herodovci.
Svi su oni bili u zavadi i na religijskom i na filozofskom planu. Židovski su vođe bili nazivani rabinima (učiteljima), a zbog svog poznavanja Nauka stjecali su sve veći ugled i tako su postali novim tipom duhovnih vođa.

Međutim, unutarnje i vanjske podjele u judaizmu nastavile su se, osobito u zemlji Izrael. Konačno je izbila otvorena pobuna protiv Rima, a 70. n. e. rimske su trupe opkolile Jeruzalem, opustošile grad, do temelja spalile njegov hram i raselile njegove stanovnike. Na kraju je Židovima pristup u Jeruzalem bio potpuno zabranjen. Bez hrama, bez zemlje, s narodom rasijanim diljem Rimskog Carstva, judaizam je, ako je želio preživjeti, trebao pronaći nov religijski izraz.

S uništenjem hrama saduceji su nestali, a usmeni nauk koji su zagovarali farizeji postao je središnjom točkom novog, rabinskog judaizma. Intenzivniji studij, molitva i djela pobožnosti zamijenila su hramsko žrtvovanje i hodočašća. Zato se judaizam moglo prakticirati bilo gdje, bilo kad i u bilo kojem kulturnom okruženju. Rabini su ovaj usmeni nauk zapisali i sastavili njegove komentare, a zatim i komentare komentara, a sve to skupa postalo je poznato pod imenom Talmud.

I kakav je bio rezultat svih tih različitih utjecaja? Max Dimont u svojoj knjizi Jews, God and History (Židovi, Bog i povijest) kaže da su baklju židovske ideologije i religije možda i nosili farizeji, no ”samu baklju zapalili su grčki filozofi“. Premda se velik dio Talmuda strogo držao slova Nauka, ilustracije i objašnjenja jasno su odražavali utjecaj grčke filozofije. Naprimjer, grčke religijske koncepte, kao što je besmrtnost duše, izražavalo se židovskim terminima. Doista, štovanje Talmuda — koji je do tada prerastao u mješavinu legalističke i grčke filozofije — u toj je novoj rabinskoj eri među Židovima postajalo sve izraženije, sve dok u srednjem vijeku Talmud nisu počeli poštovati više i od same Biblije.

Judaizam i Božje ime

Judaizam naučava da je Božje ime, premda postoji u pismenom obliku, presveto da bi se izgovaralo. Posljedica je toga bila ta da je tokom proteklih 2 000 godina njegov pravilan izgovor zaboravljen. Ipak, Židovi nisu oduvijek imali takvo stajalište.
Prije otprilike 3 500 godina Bog je rekao Mojsiju: ”Ovako kaži sinovima Izraelovijem: Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH] Bog otaca vaših, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje do vijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno“ (2. Mojsijeva 3:15; Psalam 135:13). Koje je to ime i spomen? Fusnota u engleskom Tanakh prijevodu kaže: ”Ime JHWH (obično se čita Adonaj ”GOSPODIN“) ovdje je povezano s korijenom hajah, ’biti‘.“ Dakle, ovdje susrećemo sveto ime Božje, Tetragramaton, ili četiri hebrejska suglasnika JHWH (Jahweh) koji su u latiniziranom obliku u hrvatskom jeziku kroz stoljeća bili poznati kao JEHOVA.

U pogledu stare rabinske (ne biblijske) zabrane izgovaranja imena, rabin A. Marmorstein napisao je u svojoj knjizi The Old Rabbinic Doctrine of God (Staro rabinsko učenje o Bogu): ”Jedno je vrijeme ova zabrana [upotrebe božanskog imena] Židovima bila potpuno nepoznata (...). Ni u Egiptu, a niti u Babiloniji, Židovi nisu ni poznavali ni držali odredbu o zabrani upotrebe Božjeg imena, Tetragramatona, u običnim razgovorima ili u pozdravima. Usprkos tome, u razdoblju od trećeg stoljeća pr. n. e. do trećeg stoljeća n. e. takva je zabrana postojala i djelomično se primjenjivala.“ Ne samo da je u davno doba upotreba imena bila dopuštena nego, kao što kaže dr. Cohen: ”Jedno se vrijeme čak i laicima slobodna i otvorena upotreba Imena preporučivala (...). Ukazivalo se da je to preporučljivo radi toga da bi se Izraelac razlikovao od [ne-Židova

A što je onda prouzročilo zabranu upotrebe božanskog imena? Dr. Marmorstein odgovara: ”Helenisti [grecizirani Židovi], otpadnički svećenici i knezovi, svojim su protivljenjem religiji Židova uveli i nametnuli pravilo o zabrani izgovaranja Tetragramatona u Svetištu [u jeruzalemskom hramu].“ U svojoj prekomjernoj revnosti da spriječe uzaludnu upotrebu božanskog imena, oni su potpuno potisnuli njegovo korištenje u govoru te su potkopali i otežali identifikaciju pravog Boga. Pod kombiniranim pritiskom protivljenja religiji i otpadništva, božansko je ime kod Židova izišlo iz upotrebe.

Uzvišeno i znamenito ime Jahve, ili Jehova, se u originalnom hebrejskom tekstu jasno pojavljuje tisuće puta! (Izaija 43:10-12).
10 “Vi ste moji svjedoci”, kaže Jehova, “i sluga moj kojeg sam izabrao, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja onaj isti. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i poslije mene neće biti nijednoga.
11 Ja, ja sam Jehova, i osim mene nema spasitelja.”
12 “Ja sam prorekao, spasio i objavio, kad među vama nije bilo nijednoga tuđeg boga. Stoga ste vi moji svjedoci”, kaže Jehova, “a ja sam Bog.
13 I za sva vremena ja sam isti, i nema nikoga tko može izbaviti iz moje ruke. Izvršit ću naum svoj — tko to može spriječiti?”

S obzirom na takv razvoj dogadaja,nije cudo sto Isus prekorava vjerske vodje ovim rijecima-

Matej 23 poglavlje:
2 “Na Mojsijevu stolicu zasjeli su pismoznanci i farizeji.
3 Zato činite i držite sve što vam kažu, ali nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine.
4 Vežu teške terete i stavljaju ih ljudima na pleća, a sami nisu spremni pomaknuti ih prstom svojim.
5 Sva djela svoja čine zato da ih vide ljudi. Povećavaju filakterije svoje i produljuju rese na haljinama svojim.
6 Vole najbolje mjesto na večerama i prednja sjedala u sinagogama
7 te da ih se pozdravlja na trgovima i da ih ljudi zovu učiteljima.
8 A vi nemojte dopustiti da vas zovu učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća!
9 I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je Otac vaš — onaj koji je na nebesima!
10 Nemojte dopustiti ni da vas zovu vođama, jer je vaš Vođa jedan — Krist!
11 A najveći među vama neka vam bude sluga!
12 Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.
13 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima! Sami ne ulazite, a onima koji žele ući to ne dopuštate.
14 —— 15 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer obilazite more i kopno da biste jednog čovjeka obratili na svoju vjeru, a kad ga obratite, činite ga takvim da zaslužuje gehenu dvaput više nego vi!
16 Teško vama, slijepi vođe, koji kažete: ‘Ako se tko zaklinje hramom, to nije ništa, ali ako se tko zaklinje hramskim zlatom, obavezan je ispuniti zakletvu.’
17 Budale i slijepci! Pa što je veće, zlato ili hram koji je posvetio zlato?
18 I još kažete: ‘Ako se tko zaklinje žrtvenikom, to nije ništa, ali ako se tko zaklinje darom na njemu, obavezan je ispuniti zakletvu.’
19 Slijepci! Pa što je veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje dar?
20 Tko se, dakle, zaklinje žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu.
21 Tko se zaklinje hramom, zaklinje se njime i onim koji prebiva u njemu.
22 Tko se zaklinje nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu.
23 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer dajete desetinu od metvice, kopra i kumina, a zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost! Ono prvo je trebalo činiti, a ovo se drugo nije smjelo zanemariti.
24 Slijepi vođe, koji cijedite piće da ne biste progutali komarca, a gutate devu!
25 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i neumjerenosti! 26 Slijepi farizeju, najprije očisti čašu i zdjelu iznutra, da i izvana bude čista.
27 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer sličite okrečenim grobovima, koji izvana izgledaju lijepo, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće!
28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednicima
30 i govorite: ‘Da smo mi živjeli u danima praotaca svojih, ne bismo s njima sudjelovali u prolijevanju krvi proročke.’
31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke.
32 Dopunite, dakle, mjeru grijeha praotaca svojih!
33 Zmije! Leglo zmijsko! Kako ćete pobjeći osudi gehene?
34 Zato, evo, ja vam šaljem proroke i mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i staviti na stup, a neke ćete izbičevati u svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,
35 da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi pravednog Abela do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika.
36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj.
37 Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila! A vi niste htjeli.
38 Evo, vaš se dom napušta i ostavlja vama.
39 Jer kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino!’”

Gospod s tobom hrabri junače!

Desila se mala greškica ponavljao si tekst pokušaj ga ispraviti.
Drago mi je za sve što si napisao (oprosti na ,ti, što nisam persirao).
Rekao bih da ime koje pominješ je ime kojim se Bog predstavio Izrailju mada ima još 14 imena u službama kojima sebe predstavlja.

Jevreji su imali običaj da se zaklinju u Božije ime i otuda treća zapovest. Ako ne kažemo pozadinu onda ispada Pismo kontradiktorno jer piše da svaki koji PRIZOVE IME GOSPODNJE će se spasiti a kako ga sme prizivati.

Što se tiče citata iz Mat. 23. predložio bih da pročitaš knjižicu Hebrejski Jošua a Grčki Isus zbog nekih detalja koji menjaju smisao poruke.

,,2 “Na Mojsijevu stolicu zasjeli su pismoznanci i farizeji.
3 Zato činite i držite sve što vam
(ON-Mojsije)( koga čitaju)kažu, ali nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine.,,

Oni govore Mojsijeve reči a ne svoje da bi njih slušali.
Govoreći drugima Mojsijeve reči sami ne hode po tim Mojsijevim rečima a ne svojim.
Gospod na više mesta upotrebljava veoma loše reči za te ljude i govori da oni ne ulaze u spasenje i da zatvaraju vrata drugima i zar bi onda rekao narodu slušajte njih i idite za njima???

Oni su samo prenosioci reči koje su sa svitaka čitali dok su u zbornici čitali narodu ne svoje već reči onoga za čijim rečima treba da idu. Ne za čitačevim rečima već za rečima Mojsijevim jer oni čitaju i prestanu a onda govore druge stvari i žive drugačije.

Hvala ti brate za trud jer je dobronameran i veoma koristan svima koji veruju Bogu kroz Pismo.
Bog te blagoslovio.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Iz pseudnima vidim muški rod ali čitajući neke tvoje tekstove vidim da koristiš ženski rod pa izvini što si žensko no nije strašno i to je rod.
Bila jednom jedna ,Pilar, nama draga sestra mislim iz iste vere da ste jer je i nastup isti, Marijuana nama drag sagovornik takođe je učestvovao i on je koristio iste zraze i nastupe.
Bez obzira na sve tekst je dobar, oprosti na šali.

Rec mi kad si već pomenula 10 zapovesti da li one važe i za druge sem Jevreja i do kad ?
Pozdrav.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Prva tri mjeseca nakon izlaska iz Egipta Izraelci su taborovali u Sinajskoj pustinji. Tamo je Jehova obećao:

“A sada, budete li vjerno slušali glas moj i držali savez moj, bit ćete najdraže vlasništvo moje između svih drugih naroda, jer moja je sva zemlja. I bit ćete mi kraljevstvo svećenika i sveti narod.” Potom se narod zavjetovao: “Činit ćemo sve što je Jehova rekao” 19:5, 6, 8

Jehova je potom dao Deset zapovijedi, odnosno Deset riječi. U njima je naglašeno da

Izraelci trebaju biti odani isključivo Jehovi, zabranjuje se štovanje drugih bogova, klanjanje likovima i spominjanje Jehovinog imena na nedostojan način.
Izraelcima je bilo zapovjeđeno da šest dana rade, a zatim da drže dan počinka posvećen Jehovi te
da poštuju oca i majku.
Zakonima o ubojstvu, preljubu, krađi, lažnom svjedočenju i požudi završava Deset zapovijedi.
Potom je Jehova Izraelcima dao daljnje zakone i upute, budući da su bili novoosnovani narod: zakone o ropstvu, napadu na čovjeka, nanošenju ozljeda, nadoknađivanju štete, krađi, šteti nastaloj u požaru, štovanju lažnih bogova, zavođenju, ugnjetavanju udovica i siročadi, zajmovima i o mnogim drugim stvarima. Dobili su zakone o danu počinka i o tri godišnja blagdana koja su bila proglašena u čast Jehovi.. Tako je Jehova preko posrednika Mojsija sklopio savez Zakona s Izraelom (Hebr. 9:19, 20).
Zatim je Mojsije sljedećih 40 dana i noći dobivao upute u vezi s materijalima za izradu svetog šatora, pojedinosti o njegovoj opremi te iscrpan opis samog šatora i svećeničke odjeće, uključujući i pločicu od čistog zlata s natpisom “Jehova je svet”, koju je Aron trebao nositi na turbanu. Mojsije je dobio detaljan opis uvođenja u svećeničku službu i opis same službe. Jehova ga je još jednom podsjetio da dan počinka treba biti “trajan znak” između njega i sinova Izraelovih. Mojsije je potom dobio dvije ploče Svjedočanstva ispisane “prstom Božjim” (2. Mojs. 28:36; 31:17, 18).

Mojsijev zakon sadrži preko 600 pojedinačnih zakona ili zapovijedi, uključivši i deset glavnih zapovijedi. Mojsije je rekao: »Objavio (Jehova) vam je ... Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploče« (5. Mojsijeva 4:13, ST; 2. Mojsijeva 31:18

Zakon nije dan cijelom čovječanstvu. Jehova je sklopio zavjet ili ugovor s potomcima Jakova, koji su postali nacijom Izrael. Jehova je samo toj naciji dao svoje zakone, što Biblija jasno pokazuje u 5. Mojsijevoj 5:1-3 i Psalmu 147:19-20 19 Riječ svoju govori Jakovu, uredbe svoje i zakone svoje Izraelu.
Nije tako učinio nijednome drugom narodu, i zakone njegove oni ne znaju. Hvalite Jaha(...)

Apostol Pavao je postavio pitanje: »Što će dakle zakon?« Sa kojom je namjerom Jehova dao Zakon izraelskom narodu? Pavao odgovara: »Radi grijeha dodade se, dokle dođe sjeme kojemu se obeća, ... Tako nam zakon bi čuvar do Krista, da se vjerom opravdamo« (Galaćanima 3:19-25)
Čemu onda Zakon?
19 Bio je dodan da prijestupe učini očitima, dok ne dođe potomstvo kojemu je dano obećanje. I bio je prenesen po anđelima preko posrednika.
20 Ali posrednika nema kad postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.
21 Je li onda Zakon protiv Božjih obećanja? Nipošto! Jer da je bio dan zakon koji bi mogao dati život, tada bi pravednost dolazila putem zakona.
22 Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da se obećanje koje proizlazi iz vjere u Isusa Krista dade onima koji vjeruju.
23 A prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predani u zatočeništvo, čekajući vjeru koja se trebala objaviti.
24 Tako nam je Zakon bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere.
25 A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem.

Posebna svrha zakona bila je zaštita i vodstvo nacije Izraela, kako bi spremno prihvatili Krista kad se pojavi. Mnoge, zakonom tražene žrtve, sjećale su Izraelce da su grešnici, kojima je potreban Spasitelj (Jevrejima 10:1-4).

Isus Krist je bio obećani Spasitelj, što je objavio anđeo prilikom njegova rođenja (Luka 2:8-14). Što se onda dogodilo sa Zakonom, nakon što se pojavio Krist da žrtvuje svoj savršeni život? Bio je ukinut. Pavao je objasnio (Galaćanima 3:25) 25 A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem.
Stoga čitamo u Bibliji: (Rimljanima 10:4) 4 Jer Krist je svršetak Zakona, da bi svatko tko vjeruje stekao pravednost(...) (Rimljanima 6:14) 14 Jer grijeh ne smije vladati vama, budući da niste pod zakonom nego pod nezasluženom dobrotom.

Zakon je stvarno služio kao barijera između Izraelaca i naroda koji nisu stajali pod Zakonom. Ali, time što je Krist žrtvovao svoj život on »uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda (Izraelaca i neizraelaca) stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka« (Efežanima 2:11-18) 11 Stoga imajte na umu da ste po tijelu prije bili neznabošci — “neobrezanima” su vas nazivali oni koji se nazivaju “obrezanima”, koji su obrezani rukom na tijelu — 12 da ste u to vrijeme bili bez Krista, otuđeni od izraelske zajednice i tuđinci za koje nisu vrijedili savezi obećanja, bili ste bez nade i bez Boga u svijetu. 13 Ali vi koji ste nekada bili daleko od Boga sada ste u zajedništvu s Kristom Isusom došli blizu Boga po Kristovoj krvi. 14 Jer on je mir naš, on koji je od dvije skupine načinio jednu i srušio pregradni zid koji ih je razdvajao. 15 Svojim tijelom ukinuo je neprijateljstvo, Zakon koji se sastoji od zapovijedi i odredbi, da bi u zajedništvu sa sobom od dvije skupine stvorio jednog novog čovjeka i uspostavio mir 16 i da bi obje skupine u jednome tijelu pomirio s Bogom po mučeničkom stupu, jer je samim sobom ubio neprijateljstvo. 17 I došao je te objavio dobru vijest mira vama koji ste bili daleko od Boga i onima koji su bili blizu Boga, 18 jer po Kristu i jedni i drugi imamo pristup Ocu jednim duhom.

Znači li to da smo oslobođeni i zakona držati tjedni sabat — četvrte od Deset zapovijedi? Svakako. Ono što čitamo u Bibliji u Galaćanima 4:8-11 i u Kološanima 2:16, 17 jasno pokazuje da kršćani ne stoje pod Zakonom kojeg je Bog dao Izraelcima, čemu pripada i zahtjev uvažavanja tjednog sabata i drugih posebnih dana u godini. Da kršćani ne moraju držati tjedni sabat, vidljivo je također iz izvještaja zapisanog u Rimljanima 14:5.

(Galaćanima 4:8-11) 8 Dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi nisu bogovi. 9 Ali sada kad ste upoznali Boga — zapravo sada kad je Bog upoznao vas — kako to da se ponovno vraćate ispraznim i bijednim načelima i opet im, ponovno, želite robovati? 10 Vi pomno držite dane i mjesece i razdoblja i godine. 11 Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio oko vas.

(Kološanima 2:16-17) 16 Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote, 17 jer je to tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist.

(Rimljanima 14:5) 5 Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje.

Znači li to da kršćani, budući da ne stoje pod Deset zapovijedi, ne moraju slijediti nikakve zakone? Nipošto.
Isus je uveo »novi zavjet« koji se temelji na boljoj žrtvi, žrtvi njegovog savršenog čovječjeg života.
Kršćani dolaze pod taj novi zavjet i stoje pod kršćanskim zakonima (Jevrejima 8:7-13;
7 Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi trebao drugi.
8 Jer koreći narod, Bog kaže: “‘Evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez,
9 ne nalik onom savezu koji sam sklopio s ocima njihovim u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer oni nisu ostali u savezu mojemu, pa više nisam mario za njih’, kaže Jehova.
10 ‘Jer ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana’, kaže Jehova. ‘Stavit ću zakone svoje u um njihov i upisat ću ih u srca njihova. I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.
11 I nitko više neće učiti sugrađanina svojega ni brata svojega, govoreći: “Upoznaj Jehovu!” Jer svi će me oni poznavati, od najmanjega do najvećega.
12 Jer bit ću milostiv nepravednim djelima njihovim i grijeha se njihovih više neću prisjećati.’”
13 Kad kaže “novi savez”, onaj prijašnji čini zastarjelim. A ono što je zastarjelo i što stari, blizu je nestanka.
Luka 22:20  Tako je uzeo i čašu nakon što su večerali te rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas.

Mnogi od tih zakona preuzeti su iz Mojsijevog zakona. Nije to neobično niti neočekivano. Slično se događa kada u nekoj zemlji dođe na vlast nova uprava. Tada se ukida ustav koji je vrijedio pod starom upravom. Nadomješta ga se novim, ali se u novi ustav unose mnoga temeljna načela starog ustava. Na sličan je način ukinut zavjetni zakon, ali mnoga njegova temeljna načela i osnovni zakoni prihvaćeni su u kršćanstvu.

U to se možeš i sam uvjeriti ako pročitaš Deset zapovijedi, usporediš ih sa slijedećim kršćanskim zakonima i naukama: »Jehovu, svoga Boga trebaš obožavati i jedino njemu prinositi svetu službu« (Matej 4:10, NS; 1. Korinćanima 10:20-22). »Čuvajte se idola« (1. Ivanova 5:21, ST; 1. Korinćanima 10:14). »Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! (ne postupati s njim na nedostojan način)« (Matej 6:9, ST). »Djeco! slušajte svoje roditelje« (Efežanima 6:1, 2). Biblija jasno pokazuje da ubojstvo, brakolomstvo, krađa, laž i pohlepa, stoje u suprotnosti sa zakonima koji vrijede za kršćane (Otkrivenje 21:8; 1. Ivanova 3:15; Jevrejima 13:4; 1. Solunjanima 4:3-7; Efežanima 4:25, 28; 1. Korinćanima 6:9-11; Luka 12:15; Kološanima 3:5).

Iako kršćani nisu obavezni držati tjedni sabat, oni su ipak nešto naučili iz te odredbe. Izraelci su doslovno mirovali, ali kršćani moraju mirovati u duhovnom pogledu. Kako to oni rade? Na temelju vjere i poslušnosti pravi se kršćani odriču sebičnih djela. U ta sebična djela uključeno je nastojanje postići vlastitu pravednost (Jevrejima 4:10). Taj se duhovni mir ne drži samo jedan dan u tjednu, nego svih sedam dana. Tražeći od Izraelaca da posvete jedan dan duhovnim interesima, zakon sabata ih je čuvao da ne koriste sve svoje vrijeme za sebično traženje osobnih, materijalnih prednosti. Dnevna primjena temeljnog načela u duhovnom pogledu, još je djelotvornija zaštita od materijalizma.

Tako su kršćani pozvani ’ispuniti zakon Kristov’, a ne držati Deset zapovijedi (Galaćanima 6:2). Isus je dao mnoge zapovijedi i savjete i ako ih držimo, ispunjavamo njegov zakon. Isus je naročito naglasio važnost ljubavi (Matej 22:36-40; Ivan 13:34, 35). Ljubiti druge je kršćanski zakon. On je temelj cijelog Mojsijevog zakona, jer Biblija kaže: »Jer se sav zakon izvršuje u j e d n o j riječi, to jest: ’Ljubi bližnjega svojega kao sebe’« (Galaćanima 5:13, 14; Rimljanima 13:8-10).
Preko Mojsija dan zakon sa njegovih Deset zapovijedi, bio je pravedna zbirka Božjeg zakona. Ako danas i ne stojimo pod tim zakonom, od velike su vrijednosti u njemu sadržana božanska temeljna načela. Budemo li ih proučavali i primjenjivali, rasti će naše cijenjenje za velikog Zakonodavca, Jehovu Boga. No, posebno moramo proučavati i primjenjivati u životu kršćanske zakone i učenja. Ljubav prema Jehovi navest će nas da radimo sve što on sada traži od nas (1. Ivanova 5:3).

jos malo pa cu postati ateista ...

mogla bi malo da proucis bolje o kojem to "zakonu" Pavle govori...moralnom, ceremonijalnom tj obrednom...



Matej 5 glava..upravo sam oborio tvoju teoriju samo sa dva Hristova stiha...il imamo pogresne Biblije..
17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.


18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši.

podvuceno, vidim da si napravila dva moralna zakona, hriscanski i jevrejski..divota.

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

A koji je hriscanski ???

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

pise ti koji je, "ljubi ljubi al glavu ne gubi"..

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

Steta bi bilo da postanes ateista s obzirom da nauka potvrdjuje stvaranje a ne evoluciju.
A i tvrdnja da imamo pogresne Biblije je netacna jer medju originalnim prijevodima nema pogresnih Biblija.

Razmotri da li se iz Isusovih riječi može zaključiti da se Mojsijev zakon sastoji od dva dijela?

Mat. 5:17, 21, 23, 27, 31, 38: “Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti!” Zapazi što je sve Isus rekao u nastavku:
“Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij!’ [2. Mojs. 20:13; šesta zapovijed]. (...)
Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik [5. Mojs. 16:16, 17; ne spada u Deset zapovijedi]. (...)
Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Ne učini preljub!’ [2. Mojs. 20:14; sedma zapovijed].
Osim toga, bilo je rečeno: ‘Tko se razvede od žene svoje, neka joj da potvrdu o razvodu’ [5. Mojs. 24:1; ne spada u Deset zapovijedi].
Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Oko za oko i zub za zub’” [2. Mojs. 21:23-25; ne spada u Deset zapovijedi].

Isus je u Propovijedi na gori citirao iz Deset zapovijedi i iz drugih dijelova zakona, ne praveći nikakvu razliku. Time je pokazao da Mojsijev zakon nije bio podijeljen u dva dijela (Matej 5:21-42).
Dakle, Isus nije pravio razliku između njih. Zar bismo mi trebali postupiti drugačije?

Je li Isus posebno izdvojio Deset zapovijedi kad je odgovarao na pitanje koja je najveća zapovijed u Zakonu? Nije, nego je rekao: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Na tim se dvjema zapovijedima temelji sav Zakon i Proroci” (Mat. 22:35-40). Ako bi se neko i dalje držao Deset zapovijedi (5. Mojs. 5:6-21) tvrdeći da one, za razliku od ostalog Zakona, još uvijek vrijede za kršćane, ne bi li time zapravo odbacio Isusovo gledište o tome koja je zapovijed najveća (kad je citirao 5. Mojs. 6:5; 3. Mojs. 19:18)?

citas li ti sta napises..???

ako Isus nije pravio razliku, kako ti onda napravi...objasni boldovanu recenicu.

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

nema tu djevojko koja je zapovijed najveca...te dve zapovijedi Hristove koje ti pokusava uporno citirati su ustvari 10 zapovijedi...u njima lezi 10...

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

Djevojko u sutonu tihom imam temu i ako Bog da postaviću je u naredih par sedmica i videćeš kako se kula od karata ruši na tvoje oči.
Nemoj ovo uzeti kao nešto lično nemam ja ništa protiv svedoka osim reči iz Pisma.
Kad uzmeš sve posanice i Pavlove i ostale i poredaš sve ZAKONE i provučeš svaku kroz merač znaćeš o kojem zakonu kad govori.
Nije Petar slučajno reao da oni što nisu NAUČENI i UTVđeni u ISTINIće IZVRtati Pismo i poslanice na SVOJU POGIBAO razmisli i malo strpi može koristiti.
Dok ne pastiram temu razmisli pa mi navedi iz dekaloga-carskog zakona šta tamo NEVALJA koja zapovest?
Znam da to što činiš činiš iz dobrih namera ali i Hitler je mislio da je korisno da bude on vladar svetom.Verujem da ćeš posle brisati neke svoje tekstove kad uvidiš šta si zapravo činila ne ti već dogma kroz tebe.
Bratski pozdrav.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Soki izvinjenje, sestro ko sam ja da tebi govorim šta da pišeš...piši šta želiš jer svi imaju Pismo i razum pa kako ko razume nek čini.
Kao ja tu nešto znam...ma pusti i teraj napred, želim ti jak vetar u jedra.
Bog te bagoslovio.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

Pošto si stala već neko vreme sad bih iskoristio priliku samo da kažem nekoliko detalja a ti ćeš Božijom pomoći istražiti i razumeti o čemu govorim pa onda daj svoj zaključak.
Seti se šta je sve stavljeno u zavetni kovčeg (3 stvari) a onda otvori Otkrivenje po Jovanu i čitaj kako će se na nebu otvoriti kovčeg zaveta i pitaj se zašto na kraju otvaranje kovčega?

Moralni ili carski zakon ili dekalog kako god želiš predsavlja jedan zakon sa 10 tačaka koji je zakon spoznanja dobra i zla i po njemu nam Bog pokazuje način življenja koji je po Njegovoj volji. To nije uslov spasenja već vodilja kroz život.
Kad si spašena da li ćeš ostati u grešnom življenju ili živeti po uputstvu?
Ako uzvraćaš već primljenu ljubav od Boga onda držiš Njegove zapovesti jer je Bog vidno pokazao ljubav prema nama delom tako se delima vidi i naše uzvraćanje.

Sem moralnog putokaza postoje i zakoni koji su bili sastavni deo hramske službe i oni nisu ukinuti već su našli ispunjenje u Isusovom prinosu.
Zakon o obrezanju se može i danas obavljati ali time se čovek obavezuje i sve ostalo vršiti što se u hramu vršilo.Ko ima savršenu žrtvu taj ima i obrazano srce jer ga menja Duh sveti kroz prihvatanje Isusa za pomirnicu.

Taj zakon o obrezanju je vremenom pripojen hramskoj službi.
Sem njega postoji ceremonijalni zakon koji se može deliti na sveštenički deo i žrtveni deo ali ne mora i tu je obuhvaćeno mnogo toga, ono što je centralno je žrtva ne savršena životinjska koju menja savršena od Boga ugotovljena.

Građanski zakon uređuje svakodnevni život ljudi i sve ono što danas čine sudovi i šire od toga.
Postoje tu i ostali zakoni koji nisu toliko bitni za ovu temu zato ih sad izostavljam.

Pročitaj zadnju glavu Isaije mada ima i kod Jezekilja i drugih proroka da se opet pominju neki dani i praznici....i obrati pažnju u kom vremenu je ta radnja pa se čujemo. Ako može i odgovor na onu Petrovu izjavu da neki izvrću Pavlova pisma a i ostala...šta su to izvrtali???

Mir ti i blagoslov.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

samo Srbski