Osvrt na post od: 17.07.2003 07:17
Bog moze i hoce da oprosti svaki greh ucinjen u neznanju, greh koji kao takav priznamo, okajemo i ispravimo koliko god je moguce, greh koji nam i bliznji moze i hoce oprostiti. Ko je drugima oprostio, moze mu biti i oprosteno. No ko gresi i pored boljeg znanja, obesno i nasrtljivo, on gresi protiv Duha, i tu nema oprostaja, vec samo ispastanja, bolnog otplacivanja do poslednje pare, kao sto Isus uci u Besedi na Gori blazenstva.
Mera svega je Bog, Zakon. Zakon se daje za nase dobro, od Onog koji je susto Dobro i Koji nas najbolje poznaje. I mera istinitosti jednog proroka je to koliko on poziva na Boziji Zakon, koliko se drzi tog Zakona, i naravno koji su njegovi zivotni plodovi. Niko ko poziva na ubijanje, pljacke, ko opravdava kradje, dakle sve ono sto i po prirodno-moralnome zakonu znamo da nije dobro, ne moze biti Boziji prorok i poslanik. Muhamed je mozda bio Boziji covek, ali u tom slucaju onda nije nista tacno ono sto je zapisano u njegovoj knjizi: svi oni pozivi na ubijanja 'nevernika' i razracunavanja sa neistomisljenicima.
A ako je pak Muhamed ziveo u dubokom grehu, kao sto sledi iz Knjige i hadisa, istinski Bog njega nikada nije mogao koristiti kao Svoj instrument u svetu. Jer i Bog bi onda ispao 'bezakonik'. Bog je Muhamedu mogao da oprosti svaki greh koji je ucinio u neznanju, te greh koji je okajao, ali DOK je duboko gresio on nije mogao biti Boziji podmet, Bozija rukavica. Takve predstave imaju samo oni koji ne razlikuju Svetlo od Tamu. Jedan covek mora da ocisti mnogo toga negativnog iza sebe, mora jako cisto i sveto da zivi, da bi ga Bog (naravno ako ima i nalog u dusi) podigao za proroka ili vidioca. Prorocka sluzba je strahovito ozbiljna i odgovorna sluzba. I u Bibliji stoji da su proroci (Mojsije, Ilija) navodno ubijali: to je sve laz, izmisljotina i podmetanje kopista i redaktora koji su bili na Muhamedovom stupnju svesti. Za proroka striktno vazi zapovest 'Ko potegne mac od maca ce stradati', i 'Okreni drugi obraz', odnosno sa dobrom uzvrati na zlo, dakle ne istom merom. Da bezakonici 'mogu' biti proroci, pa onda bi Bog umesto Isusa podigao za proroka Bar-Abbu, koga je Pilat na zahtev nahuskane judejske mase oslobodio iz tamnice. Svi Boziji proroci uglavnom su umirali kao pravednici, za Boziju slavu, dozivljavajuci da budu ubijeni od vladara i zaslepljenog naroda, da budu kamenovani, preseceni testerom, razapeti,... Dakle, oni nisu ubijali, vec su bili ubijeni!
Religioznost je zivot koji povezuje sa Bogom, dakle moralan zivot.
Ko se svojim zivotom ne klanja Bogu, on misli da se moze spasiti ritualnim klanjanjima, teatralnim molitvama i raznim hodocascima. Covek treba da hodocasti u svoju Nutrinu, u dusu, onde Gde mu je Sveprisutni Bog najblizi, dakle Boga da trazi u svome hramu, a ne da ga pustosi bezakonjem.
Onaj ko misli da moze slobodno da laze, da bludnici, da krade, da pljacka, da ubija, a potom da se 'iskupi' tako sto ce odgledati jednu misu ili posetiti Meku, taj zivi u dubokoj zabludi i satanskoj omami, i takvi ljudi su nezamislivo opasni i za sebe i za druge, takvi ljudi iznova probadaju i razapinju Hrista.
Ljudi koji ozbiljno traze Boga i koji uvazavaju moralne principe, nikada za proroka, bez obzira kako se on zvao, ne mogu prihvatiti onog koji je ziveo u dubokom bezakonju, podsticao na bezakonje, opravdavao to bezakonje pozivanjem na Boga, koji je svoj zivot obelezio onim sto iole cisti um i srce odbacuju: pljacke, nezasito mnogozenstvo, brak sa nezrelim detetom, klanje zivotinja, prinosenje krvnih zrtvi,... Satana je oduvek ljude lagala da ce se cineci novi i mozda tezi greh osloboditi od onog ranijeg, npr. tako sto ce zrtvovati nevinu zivotinjsku krv, njihova krv ce biti cista: ali nema cistote bez sebesposnaje, pokajanja, prastanja, ispravljanja gresnog,...
Pred nekim obrazlozenjima se svakako treba dobro zamisliti , jer u pitanju je ulog zvan dusa... Kod nesporazuma u razmatranjima ove vrste nije primarni problem da li ovaj ili onaj ovog ili onog sledi i uvazava, vec da li uvazava zakon i koji zakon uvazava. Kad bi ljudi uvazavali jedan Zakon kao Zakon Neba, onda bi mogli i da dodju do odgovora na ostala pitanja,... I onaj koji opravdava bezakonje, iz bilo kog razloga, treba da zna da njegova rec ne nosi duhovnu tezinu.
|