Psiholoski vjerovatno da, jer ateisti nisu toliko privrzeni ideji ateizma da je brane, jer "nemaju sta braniti". Ne kazem da nemaju sta braniti, nego jednostavno ateizam podrazumjeva ne vjerovanje, pa onda nema sukoba sa drugim vjerovanjem. Ali da li ateizam nudi rjesenje? Sigurno ne, nista vise nego i teizam. Dacu primjer.
Je li Staljin bio ponizan, a bio je ateista? Je li bolje bilo u ateistickom SSSR nego u nekim teistickim zemljama? Recimo navedimo teisticke zemlje kao Amerika gdje je bilo bolje, i druge teisticke zemlje kao Irak ili neke africke zemlje gdje je gore.
Znaci, ateizam ni teizam nisu nuzno vezani za ljudsku poniznost vec zavise od drugih stvari, iako slozicu se da psiholoski gledajuci, ateisti nemaju razlicitih pogleda kad raspravljaju o religiji pa se cini da su ponizniji. Medjutim, ateisti kad raspravljaju o nekim drugim stvarima koje ih se ticu vjerovatno ce biti neponizni bas kao i teisti kad raspravljaju o stvari koja ih se tice, a to je religija.
Ono sto vrijedi napomenuti je da nije u pitanju poniznost da se razlikuje u ateista i teista vec licemjerje. Znaci, problem kod vecine teista je sto propovijedaju poniznost, a neponizni su.
Dok ateista nema taj problem jer on nema sta da propovijeda, pa moze biti kakav hoce, i da ne ispada religijski licemjeran. Dakle, ja mislim da je razlika teista i ateista vise u licemjerju nego u poniznosti. Naravno, nikad ne mozemo generalizovati, ovdje mislim na one ekstremnije teiste i ateiste, dok su prosjecni pri jedni i drugi priblizno isti. Naravno, to je samo moje razmisljanje i ne mora znaciti da je tacno.
Usput, ovo je vise tema za psihologiju nego za religiju
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
