~ Utelovljenja Univerzalnog Spasitelja ~
Gospod Ljubavi koji je najavio da će se pred Njegov Slavni Dolazak pojaviti mnoge lažne mesije koje će obmanjivati svet da su utelovljenje Istinitog, u izvornom Evandjelju, u Q-tekstu, u 'Evandjelju po svetoj Dvanaestorici', otkriva nam da je pre Svoje zadnje i najviše inkarnacije u liku Isusa od Nazareta, mnogo puta ranije silazio na zemlju, radjao se u Dolini suza, donoseći čovečanstvu Svetlo i Zapovesti Spasenja. Tako za Bogorodicu Mariju Hrist Božiji ukazuje: "Ona je majka Moja i svagda Me je nosila i radjala kao svoga sina, u svakom dobu i predelu." (66:10) - A u izvornoj apostolskoj ispovesti vere kaže se i sledeće za Duha Ljubavi: ... Dodje s Neba Duh, i utelovi se u večno blagoslovenoj Devici, u Isusu i svakom /drugom/ Hristu Božijem. " (96:19) - Praevandjelje, što potvrdjuju i mnoge legende i pripovesti širom sveta o radjanju Spasitelja od Device (duše u Nebu predodredjene za sveto majčinstvo), jasno ukazuje da je Prvorodni Sin Božiji više puta oblačio odeću od mesa i krvi, da je Presveti Otac Nebeski na zemlji imao više svojih Svetih Pomazanika: uz Isusa Nazoreja, tu svakako možemo svrstati i Budu, i Krišnu, i Indru, i Mitru, i Marduka, i Horusa, i Zaratustru, i Dionisa, i Eskulapa, i Pitagoru, i Atisa, i Hermesa Trismegista... U svakoj svojoj inkorporaciji Suvladar Neba je otkrivao čovecanstvu neku novu fasetu Istine, koliko su ovu već ljudi mogli da shvate i prihvate. U 7. stolecu. s. e. Sin Jehove/Jove Gospoda se čudesno radja u Indiji od blagoslovene Device Maje. Za Spasitelja Budu kaže se da je pod Njegovim nogama i pusta zemlja radjala cveće; to se u Praevandjelju isto izveštava i za Isusa (6:9). I Sidartu Budu, kao i Isusa pre krštenja vodom i pomazanja Duhom, pre apsolutnog sjedinjenja duše sa Svetim Ocem, iskušava Djavo, Mara. I Isus i Buda u središte svoga učenja stavljaju držanje Božijeg Zakona (skt.: Dharma): oba Pomazanika govore o pravednosti Zakona setve i žetve, o opasnosti nagomilavanja karme, duševnih dugova. Oba uče o paklenom ognju unutar teško opterećene duše. Govore o točku ponovnih radanja kroz koja se duša upotpunjava, čisti i odužuje svoju karmu. I Isus i Buda imaju svog omiljenog učenika: kod Isusa je to Jovan a kod Bude Ananda. Oba Hristosa u mladosti vode asketski život, život prekaljivanja u pustinjačkoj osami. Za Isusa se kaže da je u Judejskoj pustinji postio, molio i meditirao tokom sedam godina, ostvarivši moć da govori s Bogom licem u lice. U toj Pustinji, uz zapadne obronke Mrtvog mora, upravo je imala staništa najača duhovna škola onog vremena, eseni (koje je Spasitelj osnovao u jednoj ranijoj inkarnaciji), sledba kojoj je pripadao i Jovan Krstitelj, i neki od Isusovih učenika. Buda je rodjen u uglednom plemenu Sakko/Saky: Isus se pojavljuje u uglednom Judinom plemenu i Davidovom rodu i podiže svoj red nazarena (nazoreja). Buda za svoj red najavljuje da će trajati nekih pet vekova, a to je upravo negde do pojave esena i do vremena Nazarećanina i nazarena. I Buda i Isus uče ne osvrćući se na kastinske i staleške razlike. Buda osudjuje i razobličava laži u rituale zarobljenog vedantizma, Isus razoblicava žrtvene i ceremonijalne ispraznosti judaizma. Nažalost, i Budina nauka, kao i Isusova, posle Njegove smrti biva izvrnuta i pokrivena mnogobrojnim novoustanovljenim ritualima bez duhovne težine i značenja. Sve što je učio Isus, - u biti učio je i Buda. No Budino učenje, uz brojna izvrtanja, zapisano je tek nekoliko stoleća posle Njega, nešto tačnije u palijskom kanonu, čiji najlepši reprezent je spis "Put ispravnosti" (Dhamma-padam). Pogrešne interpretacije izvornog budizma iskonstruisale su da Buda navodno nije priznavao Boga i dušu, što je potpuna besmislica: jer ne može se govoriti o atmanu, božanskom jezgru duše, te o reinkarnaciji, a da se ne priznaje duša koja se reinkarnira i koju je sazdao Bog, Sveprisutni Duh, Brahman. Treba zapaziti i ovo: Buda se radja na podneblju koje je se prostiralo nedaleko od Himalaja (gde se danas Indija granici sa Nepalom). Kako obrazlaze veliki posvećenik 19. stoleca - Gideon Osli, i Hristovi učenici su u naznačenom podrucju, u jedan budistički monastir, pohranili jedan primerak "Evandjelja po Dvanaestorici", sklonili ga pred soldatima imperatora Konstantina koji je hteo zatrti svaki trag o tom svetom apokrifnom dokumentu. Spis je tako zaštićen od ratnih previranja i falsifikovanja. Interesantno je zapaziti da i apokrif "Tomina dela" govori o delovanju hrišćana i apostola Jude Tome u Indiji. Na severu Indije postojala je čak i kolonija Jevreja, a postoje naznake da je čak i jedan deo tamošnjih budista bio prihvatio "Evandjelje po Dvanaestorici" kao sveti tekst, shvativši na osnovu propovedi da je Isus Budina reinkarnacija, jedan od svetih avatara Gospoda Ljubavi i Mira. Za Isusa se kaže da je pre svog mesijanskog nastupa u tridesetoj godini punoletstva (42 godini života), godinama putovao po Orijentu: "A posle nekog vremena otide on u Asiriju i Indiju i Persiju, i u zemlju Haldejaca." (6:16) - Posećivao je hramove, razmenjivao iskustva i razgovarao sa tamošnjim mudracima i sveštenicima. Treba zapaziti ovo: Isus obilazi sva ona područja na kojima je se prostirala brojna jevrejska dijaspora, koja je govorila srodnim aramejskim dijalektima. U tim podrucjima Istoka, pored velikih reka, upravo su nekada cvetale drevne kulture, nastale delovanjem svetih avatara: Hrista i apostola. Sva istinska duhovna bratstva i svete redove (poput maga, esena, haldejaca,....) zapravo je utemeljio Hrist Bog. (Posebno je pitanje zasto su se ti redovi kasnije najvećim delom degradirali...) Kada je se Sveti Jedan rodio u Betlehemu, upravo su ga najpre posetili i poklonili Mu se persijski magi, Zaratustrini sveštenici, poklonici Vatre, koji su bili upućeni i u starozavetni proročki kanon. Isus od Nazareta nije bio samo odličan poznavalac esenskog kanonskog zbornika (koji je se dosta razlikovao od službenog judejskog), već i veliki poznavalac astrologije, kristaloterapije, bilja, geometrije, te vrhunski matematicar. Q-tekst sa Njega kaze: "I upoznao je jezik ptica i zveri, i isceliteljske snage drveća, i bilja, i cveća, i skrivene tajne dragog kamenja; i upoznao je kretanje Sunca, i Meseca, i zvezda, i moći zapisa, misterije kvadrata i kruga, te pretvaranje stvari, i oblika, i brojeva, i znakova." (6:15) Kao misticni matematicar, Hristos se pojavljuje u 6. stoleću s. e. kao Pitagora sa Samosa. Svoje religijsko bratstvo, sa etičkim i naučnim ciljevima, osnovao je na jugu Italije, u Krotonu. Kao i Isus, proputovao je Egipat i posetio persijske mage. Još Herodot svedoči da je medju Egipćanima oduvek bilo velikih mudraca. U Egiptu je npr. nastala i "Knjiga Mudrosti", a tu su delovali i zagonetni terapeuti, jedan sveti red, koji je opisan od Filona Aleksandrijskog. Ciceron iznosi da je pitagorejstvo dovelo Heladu do kulturno-duhovnog procveta. Najveći antički filozofi, Seneka i Platon, obilato su crpeli iz pitagorejske misli. Kako izvestava Diogen Laertije ('Životi i mišljenja istaknutih filozofa'), sam Pitagora je poučavao askezu, ćutanje, vegetarijanstvo, metempsihozu, govorio je o točku radjanja, te se sećao svih svojih inkarnacija. Kao i Isus, te eseni i terapeuti, nosio je bele lanene haljine (koje simbolisu pravednost svetih Životom), a na oltaru je žrtvovao samo tamjan (simbol molitve svetih) i plodove zemlje. Pitagora u novom telu, Isus od Nazareta, često koristi svoja matematicka znanja da bi učenicima ilustrovao red u Božijem Carstvu. Tako se u Protoevandjelju opisuje kako je Gospod jednom prilikom okupio svojih 120 učenika, svakome dao po jedan broj, a onda ih rasporedio u četvorougao, pri čemu je na svakoj strani stajalo 11 učenika: "Prvoga u sedmome redu odozgo postavi po sredini, i poslednjega u sedmome redu odozdo /po sredini/; a onoga koji nije bio ni prvi ni poslednji postavio je u središte svih, te ostale prema božanskome redu dovede njihovome mestu, svakome našavsi vlastito mesto. Tako oni koji stajahu gore, behu jednaki onima koji stajahu dole, i leva strana bi jednaka desnoj, a desna levoj, prema skupu njihovih brojeva ." (68:19) - Tako je suma brojeva u svakom redu kvadrata bila medjusobno jednaka: 671. Znanje o pitagorejskim kvadratima kasnije je srednjovekovna magija obilato koristila i zloupotrebljavala, vezujući ga za dijaboličke evokacije.
Poslednji put menjao Aurora Aurea dana 25 Sep 2003, 22:37, izmenjena 2 puta
|