banjalukaforum.com

Ko je Bog u tvom zivotu, ko je On za tebe?
Ovo pitanje se odnosi na vjernike i one koji se tako smatraju.
Stoga ako vjerujes u Boga, sta to znaci kada kazes?

Zanima me kako drugi dozivljavaju svoju vjeru u Boga, na temelju licnog iskustva.
Veliki pozdrav svima

Konacno prava tema.Vrijedi razmjeniti iskustva i razmisljanja

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Evo, samo za Hristova

PESME SMRTI

I
Jedino si koje nismo izmislili!
Nad svom igrom duha sama stojiš smelo!
Stvarnija od same stvarnosti; u sili
Svoje negacije, biće i načelo.
Opšta, sveobimna; i suton i zora,
Ti si u svemiru jedino čeg ima!
Ti si i Da i Ne ; a u tajni mora
Na vrhu si svetlost, mrak u ponorima.
I kao po vetru lako perje ptičje,
U tebi se kreću svetovi i bića;
Život nije drugo do tvoje naličje,
Tvoja druga bitnost sav triumf razvića.

II
Do poslednjeg od svih tvojih obručeva
Svi plašljivi znaci bivanja i smera,
Sve je tvoja igra! Svud očajno peva
Puk sirena tvojih u praznini sfera.
Ti si u dnu moćne klice koja klija,
Pojam i rešenje; ti držiš u ruci,
Kao što ponor drži brodove u luci,
Sav svet bezgraničnih sunaca što sija.
Ti si povod i cilj; i stravična majka
Svih mračnih kontrasta i svih priviđenja ;
Jedina istina i jedina bajka;
Zbir sviju simbola, igra sviju htenja.
Ti si odricanje Boga koji ima
Svoj izvor u pravdi; i božanstva čija
Suština je milost; svojim zakonima
Poričeš da ima cilj i harmonija.
Jer pravda i milost, sav su pojam Boga;
Gde je cilj van dobra? Gde je harmonija,
Osim u ljubavi? I znak večitoga,
Ako ne u sreći svemira? – Svud zija
Tvoj ponor i zločin; svud su tvoji puti
Besmisla i straha ; samu, uzvišenu
Nad svačim, duh ljudski samo tebe sluti;
Majku koja rađa i svetlost i senu.

IV
No pred ravnodušni svemir što ga koči
Mir tvojih načela, stane bol čoveka
Usamljen pred svačim! ... I zbunjene oči
Na tamnoj matici tvojih nemih reka.
Stoji ljudsko srce, ta očajna mera
Stvari u kosmosu. Kraj je svih dilema,
Konac svih pitanja i sudba svih vera;
Jesi li ti samo ili tebe nema.
I dok je sve mračna bezuvetnost stegla,
Ima jedno mesto gde je prsla uza;
To je gorki prostor u koji je legla
Ta naša samotna i iskonska suza.


Jovan Dučić

jel ovo vece poezije ?
Ja volim poeziju, posebno Ducicevu zaista je bio veliki mislilac.

Kada bih pokusao sto jednostavnije da izrazim vjeru, rekao bih da je to za mene: "hodati sa Bogom u svakom trenutku iz dana u dan".
Biti sa Njim u svijim radostima i tugama, usponima i padovima, u svim situacijama drzati se za Njegovu ruku.
Posebno mi je tesko ovo ostvariti onda kada mu zgrijesim, jer pokusavam pobjeci, sakriti se, ili okriviti druge.Stidim se i krijem se jer me grijeh cini da se osjecam kao go, pa se krijem ne samo od Boga nego i od poboznih brace i sestara, idu mi na zivce jer svojim zivljenjem doticu moju savjest.
Tako mi je tesko kad se udaljim od Nebeskoga Oca, da zakoracim u vjeri i poniznosti pred Njegovo lice.Osuda me satire, i tjera jos dublje.
Mislim da me Bog sudi ili pak moja savjest, ali tada bih trebao blize Njemu jer dobrota Bozija na pokajanje vodi.Nego ima osuda i od Sotone koji samo tovari a ne daje ni trun svijetla, takve misli treba odbaciti na temelju Rijeci.Tako se ucim razlikovati Boziju miso od misli koju sije neprijatelj.
Sa druge strane kada dodjem Gospodu kajuci se, dozivljavam Njegovo svijetlo, On prasta i daje istinsku slobodu.Tada osjecam u svom duhu, lakocu i vise nisam opterecen skrivanjem, jer gdje svijetlo dodje tu tama nestaje.Ruse se utvrde sotone koje su u stvari lazi u mom umu, koje se podizu protiv poznanja Bozijeg.
Tako vjerujem i osjecam i znam, da mogu skinuti jednu po jednu masku iza koje se krijem i postati autentican, Boziji covjek.
U ovim sukobima zapitam se jel lako biti Hriscanin, i sta znaci sloboda.Na slobodu smo pozvani.
Ljudi kazu, da smo skuceni i da ne smijemo ovo i ono, jer brkaju hriscanstvo sa smijes i ne smijes.Ne razumiju da postoje razne vrste slobode.
Recimo ako posmatramo lijevak, svijetovan covijek ulazi u njega sa siroke strane.On moze sve da radi i ono sto valja i ono sto ne valja, ali kako zivot prolazi njegova sloboda se suzava dok na kraju ne ostane sam i skucen.
Sa druge strane mi koji smo Hristovi ulazimo sa uze strane lijevka, to je uska staza, mi se krecemo ka siroj strani lijevka.Sve vise uvidjamo da duhovna sloboda je da smo slobodni od pozuda i grijeha, i slobodni da mozemo raditi mnoge divne stvari, i nesebicno zivjeti za Boga i bliznje.Slobodni od ocekivanja da ce nas neko od ljudi nagraditi.Slobodni reci "ne" drugoj zeni, a sa svojom zenom otkrivati nove dubine ljubavi, koja je inspirisana nesebicnom ljubavlju Bozijom.
Zivot sa Bogom je po meni izazovan, atraktivan i pun dinamike zivota, sreca i nesreca, ali na kraju imam Ljubav, radost i mir u srcu i kad se sve rusi, ili kad se nista bitno i ne desava.
Dok ovo pisem ja sam odusevljen i ohrabren da se Boga i dalje drzim jer je cvrst oslonac.

Svima veliki pozdrav, uz zelju da do kraja zivota ostanete sa Bogom

daamir mi poklonio pjesmu smrti... Salim se.

Hvala ihtuse, lijepo si to napisao. Takodjer i ja tebi želim da doživiš značenje riječi "biti voljen od Hrista", to je nešto najuzvišenije što čovjek može da doživi. Ja ne znam kako bih drugačije opisao svoj odnos sa Bogom nego riječima Dučića koji je umio bolje nego bilo ko drugi da izrazi najjača i najdublja osjećanja.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Nista zlonamjerno

Ubacio sam namjerno tu pjesmu kao opozicija o nekoj harmoniji, pravdi, jednakosti i sve ono sto se veze uz nauk o Bogu, a za sto je upitno da li je taj nauk utemeljen na stvarnosti ili nemoci prihvatanja bolnih cinjenica.

Najljepša tema ovog foruma, ali i najteža. možda ne traži znanje, možda ne traži ubjeđivanje i dokazivanje svoga stava, ali traži da se otvori srce. Ne drugima već pred sobom, a imamo li snage za to, a da li to uopšte znamo? Poznavanje Starog i Novog Zavjeta, nije mjerilo naše duhovne zrelosti. Kolika je naša zrelost i spremnost da svoj život predamo Bogu?
BOG jeste ljubav. Koliko smo spremni da živimo zakonom ljubavi, milosđa i praštanja. Znamo li to? Možemo li to opterećeni izazovima svkodnevnice? Možemo li pritisnuti zlom sa svih strana vidjeti i pronaći dobro u sebi i drugima? Možemo li se oteti očajanju koje je odraz otuđenosti od Boga i od ljudi? Ihtuse ne bih sebe poredila sa tobom. Nivo tvoje duhovne zrelosti i svijeta u kojem se tvoja duša šeta je viši od mog nivoa. Razumijem i u potpunosti shvatam svaku tvoju napisanu riječ, znam i zašto si pokrenuo ovu temu - da na ovom forumu pokreneš razmišljnje o suštini...
Na žalost, moja duša je često skučena i zarobljena, otuđena i očajana, često nemoćna... A riješenje je samo jedno. Molitva i ljubav, predanost Bogu i revnost u vjeri i molitvi...

Ja lično bih možda tokom godina posumnjao u dosta toga što sam pročitao i slušao o Bogu jer su neke stvari van dohvata, neopipljive, a svijet viče na sav glas da Bog ne postoji, navode svakakve dokaze i to. Još kad uzvjeruješ i pokušaš da budeš kao Hrist krenu da te obasipaju kritikama da si slabić, mekan.
A ti se u srcu raduješ jer ne mjeriš mjerom ovog svijeta nego mjerom Hristovom. Mogu da posumnjam u svako slovo Pisma ali ne mogu da posumnjam u realnost svoje ljubavi prema Hristu. Aleluja! Aleluja!

Obicno drugima spominjem samo pozitivna iskustva a ne negativna jer ne zelim da na neki nacin negativno utice na njihov stav. Ali bilo je i trenutaka kad nisam mogao da idem u molitvu jer sam se osjecao izdan. I prodje odredjeno vrijeme nakon koga se stisaju ta osjecanja, i postanem svjestan da je jedino neprolazno osjecanje ta ljubav koju osjecam prema Hristu i zbog koje mu se uvijek vracam.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

NIKO NEMA HRABROSTI DA OTVORI DUŠU, ALI SVI VIDIM VOLE DA PRODAJU PAMET.
RELIGIJA NIJE SAMO ZNANJE, RELIGIJA PRIJE SVEGA REVNOST U VJERI I MOLITVI , SVAKODNEVNA BORBA SA LJUDSKIM U SEBI I POTPUNA PREDANOST BOGU. BITKA SA SVOJIM STRASTIMA , I ZABLUDAMA, A NE DOKAZIVANJE KAKO SI U PRAVU I ISPRAVNO RAZMIŠLJAŠ, I KAKO JE TVOJA RELIGIJA IZNAD SVIH , A NIŠTA NIKO NE ČINI DA PROMJENI U SEBI. NIJE RELIGIJA RAZOTKRIVANJE ČINJENICA I UBJEĐIVANJE, ONA JE MILOSRĐE I OPRAŠTANJE I TEŠKI NESCRPNI RAD NA SEBI SAMOM DA SE POSTANE BOLJI ČOVJEK ISTINSKI BLIŽI BOGU, A BOŽIJE JE DA NA KRAJU SUDI.

PRVO ČOVJEK TREBA IZMJENITI SVOJU DUŠU I NA TOME RADITI I TEK ONDA IDE HRANA , ODJEVANJE ITD. ČEMU SVE OVO, AKO JE U DUŠI LAŽNI MORAL, AKO SMO ZAVIDNI, SVADLJIVI, LJUTI, GORDI, SLIJEPI ZA SVIJET OKO SEBE I U SEBI....

Ne molim se redovno, ne postim svaki post, svaku srijedu ili petak, ne odlazim u Crkvu svake nedelje, rekla bih da se svaki dan borim da ucinim bilo kakav vid odricanja svjetovnog radi duhovnog, radi Njega koji je radi mene, obicnog gresnika, trpio ovozemaljsku bol svakog oblika i pruzio mi svoju bezuslovnu ljubav... Vrlo cesto izgubim u toj borbi... Cesto puta mrzim slobodnu volju koju nam je dao jer Ga zbog nje toliko puta izdam da me je sram da Ga ponovo molim za oprost, da pogledam u ikone i zaplacem se..., jer znam da ce mi oprostiti i znam da cu ponovo pogrijesiti... Ali takva je prava, istinska ljubav...bezuslovna... Moja ljubav je ta na kojoj treba da poradim, ne Njegova... Svaki dan je nova prilika koju mi On pruza i svaki dan se trudim bar na tome da Mu zahvalim... Svima koji se odricu mnogo vise radi Njega nego ja zelim da uputim pohvalu, mada je ona suvisna jer osjecati da ides pravim putem je lijepa nagrada na zemlji..., osjecati da i ti nesto dajes a ne uzimas stalno... Moje skorasnje bitke su izgubljene ali u mislima mi je i dalje prisutan On, osjecam da me ne napusta ni onda kada Ga razocaram, pa cak i kada greske tesko i sama sebi prastam...

Hvala vam na prekrasnoj temi...

_________________
"Људи који себе сматрају великима шкртаре с властитим ја.
Свако ко је уображен, ништаван је.
Молим, пази на своју величину!"

Hvala na iskrenosti, kolko puta bih zaplakala, kao i sad dok sam čitala tvoju priču, dok prepoznajem sebe u drugima i shvatam da na ovom zemaljskom putu nisam usamljena i da još ima sličnih koji se bore na svoj poseban, a opet svi na sličan način. Sve je to podrška i ohrabrenje da istrajem i da svoj krst prihvatim što mirnije mogu. "Nije bitna težina krsta koju čovjek nosi, nego snaga onog koji ga nosi".

Svaka rijec , od-do..je kao da sam ja napisala. Nisam znala naci prave rijeci za ono sto osjecam i kako se osjecam ... tako da cu samo potpisati ovo sto je Tangerine rekao/la.

Pozdrav

Hvala tebi na iskrenosti, i upravo se hrabrim tvojim rijecima, i ono sto me raduje dok hodamo sa Gospodom, je to sto si rekla da:" osjecati da ides pravim putem je lijepa nagrada na zemlji".Stvarno je tako, i nije oholost, jer je po milosti Bozijoj jer je to zalog Svetoga Duha u nama koji govori da smo djeca Boga, da nas on prima.Zato mu i sluzimo, iz ljubavi a ne iz straha, jer Njegovo je breme lako, jer ga On nosi sa nama.Predivno je biti Njegov rob, jer nije robstvo nego posinastvo.
Ljudi ja sam stvarno ohrabren vasim postovima, znam da postoje neke teoloske razlike medju nama, ali za mene to sve gubi snagu naspram sile jevandjelja koja radi u vama svima,
Blagoslov vam od Boga i ostanimo u revnosti za Njega

Ovaj odjeljak mi je veoma zanimljiv, jer pripadamo razlicitim konfesijama, ali sa istim rezultatom. Ah kako je Bog prekrasan, obrati Mu se iskreno i dobices njegovu veliku nagradu. Za mene je Bog i milost i oprastanje i pokora i svjesnost i ceznja i strahopostovanje, ali najvise od svega je upravo to sto si pomenuo - Ljubav...LJUBAV Zivuceg, radost u dusi i mir u srcu.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Evo kako to kaze Rumi :

I tried to find Him on the Christian cross
but He was not there
I went to the Temple of the Hindus
and to the old pagodas
but I could not find
a trace of Him anywhere

I searched on the mountains
and in the valleys
but neither in the heights nor in the depths
was I able to find Him
I went to the Ka’bah in Mecca
but He was not there either

I questioned the scholars and philosophers
but
He was beyond their understanding

I then looked into my heart
and it was there
where He dwelled
that I saw Him
He was
nowhere else to be found.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Odlicno Japanese rose. Sve religije traze boga u nekim formalnim stvarima a prava religija je u stvari ljubav. Da dodam. Najbolji pokazatelj necije religije je njegovo ponasanje a ne teorije i price. Vidimo da su sve religije pale na ovom najznacajnijem testu.
Jer sta je prava religija. To je ona religija za koju ljudi kazu da je prava na osnovu necijeg zivota, a da nisu ni culi doktrinu. Ovakva religija potice iz samog srca jer promovise ljubav kao sto i kaze ova gornja pjesma. Na zalost, sve zvanicne religije i crkve pokazuju koliko su daleko od Boga i prave religije.

Novi Zavjet

Prva poslanica svetog apostola Pavla Korincanima
(glava 13)

Himna ljubavi


"...Ako jezike covecije i andjelske govorim, a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje jeci, ili praporac koji zveci.
I ako imam dar prorostva i znam sve tajne i sva znanja,
i ako imam svu veru da i gore premestam, a ljubavi nemam, nista sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sazeze,
a ljubavi nemam, nista mi ne koristi.


Ljubav dugo trpi, blagotvorna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne gordi, ne nadima se;
ne cini sto ne valja, sto ne pristoji; ne trazi svoje; ne srdi se; ne misli o zlu; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi...


Ljubav nikad ne prestaje, dok ce prorostva nestati, jezici ce zamuknuti, znanje i razum ce nestati.
Jer delimicno znamo, a delimicno prorokujemo;
A kad dodje savrseno, onda ce prestati sto je delimicno.
Kad bijah dete, kao dete govorih, kao dete misljah, kao dete razmisljah;
a kad postadoh covek, odbacih ono sto je detinjasto.

Jer sad vidimo kao kroz staklo, kao kroz ogledalo, u zagonetki... a onda cemo licem u lice.
Sad znam delimicno, a onda cu znati kao sto sam znan, poznati kao sto bih poznat...
A sad ostaje vera, nada, ljubav, samo ovo troje;
ali je ljubav najveca medju njima...

Bog jeste ljubav. To je pokazao no Jovu. Samo, koliko nas bi postupilo kao Jov? I da li bi nam pasala takva vrsta ljubavi?

_________________
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno? Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.

ajkula, mislim da treba gledati kompletnu sliku a ne samo taj dogadjaj. Citav Jovov zivot je bio blagoslov, i prije i poslije tog dogadja. Ali da je Jov iz tog dogadjaja izasao nepromijenjen, ja bih se pitao zasto mu je Bog to sve ucinio (najteze mi je bilo prihvatiti da mu je oduzeo djecu, ali Bog kao da je znao da ce nas to kopkati pa objasnjava detaljno "zasto"). Zato vjerujem da je smisao u pouci koju je izvukao iz svoje patnje i susreta sa Bogom; njegova slika sebe, Boga, kao i njihovog odnosa, je dobila vjerovatno novu dimenziju ili je dobila pravi kvalitet. Mozda je to zadnji stadij svakog covjeka koji se najvise priblizio Bogu, njegovo zadnje iskusenje. Inace bi citava rasprava Jova sa Bogom bila uzaludna da se neko nije promijenio, u ovom slucaju Jov. A zamisli ako bi u stvari smisao citavog naseg zivota bio potraga za Bogom (to tvrdi apostol Pavle) - onda bi sva nasa patnja koju prolazimo dobila smisao na kraju ako bi nam se u zadnjem trenutku zivota otvorile oci i ako bismo spoznali ono sto treba da spoznamo. Mozda bi sva patnja izgledala vrijedna onog sto smo dobili. Citav nas zivot je u stvari potraga za pravim i neprolaznim vrijednostima. Neko se citavog zivota vrti oko jednog te istog, nekome je bitno imati auto, nekome je imati puno novca, a nekome je to sve bezvrijedno i isprazno, pa trazi nesto vise. Pitanje je sta je to sto ostaje na kraju kad odbacimo sve ono sto posjeduje laznu vrijednost. I kako bi odbacili laznu vrijednost ako ne bi postojala patnja upravo zbog tih laznih vrijednosti, zbog njihove prolaznost i nistavnosti.
Naravno, ovo sve moze biti i cista spekulacija bez oslonca u nekim cinjenicama, ali ako bismo znali svrhu patnje bas 100% mozda nasa patnja ne bi bila duboka i preporadjajuca. Sjecam se jednom kad sam dozivio jednu zivotnu havariju da sam postao svjestan kako sam zaboravio prijatelje oko sebe i koliko mi znace. Heh, bojim se da cu morati opet proci jednu takvu havariju...

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.