Citiraj:
Nasrudin ("Pobjeda vjere") je junak brojnih viceva na islamskom Orijentu i u podrucjima koja su bila pod uticajem islama. Njegovi vicevi bivaju redovno inscenirani na tradicionalnim festivalima posvecenim Nasrudinu.
Nasrudin u njegovim vicevima preuzima ponekad ulogu lukavog covjeka, ponekad ulogu idiota. Zbog geografske rasprostranjenosti i duge usmene predaje Nasrudinu se pripisuju uvijek nove price. Tako nije moglo izostati da vicevi pripisani njemu sadrzavaju u sebi mjesavinu narodne mudrosti, lukavosti, ali i erotike. Nekoliko njegovih viceva se u derviskim krugovima tumace alegorijski, kako pokazuje jedan stariji manuskript.
Njegovi vicevi su najcesce sadrzavali pouku u sebi, bilo da je u pitanju vjera, tradicija, dogme, norme, ili ljudski nacin posmatranja svijeta. Ako znate viceve o Muli Nasrudinu, napisite ih ovdje. Dobro bi bilo ako znate i poruku vica (ako postoji).
Evo ja cu poceti sa par:
Dosao neki covjek kod Nasrudina da pozajmi magarca. "Vrlo rado", kaze Nasrudin, "ali danas moj magarac nije ovdje!". U tom trenutku zacuje se magarac iza kuce: "I-aaaaa!". "Zasto lazes? Tvoj magarac je ipak kod kuce!", rece covjek. "Cekaj sad, vjerujes li ti vise meni ili jednom magarcu?", rece Nasrudin.

Ozenio bogat covjek mladu djevojku i dosao trenutak da ode na hodocasce u Meku. Posto je strahovao za vjernost svoje zene stavio on njoj pojas nevinosti. Medjutim nije mogao nositi kljuc sa sobom jer bi citavim putem razmisljao o tome i ne bi imao ciste misli. I tako odluci da potrazi nekoga kome bi povjerio kljuc na cuvanje. I ponudi se Mula Nasrudin. Covjek mu se zahvali od srca i obeca mu bogatu nagradu kad se vrati. I tako krenuo covjek na put. Nije odmakao ni par kilometara, kad ugleda iza sebe nekog covjeka kako juri na magarcu ko oparen. Kad mu je prisao dovoljno blizu, iznenadi se prepoznavsi Mula Nasrudina. Mula Nasrudin ga ni ne pozdravi nego odmah povika: "Grom te ubio, dao si mi pogresan kljuc!"

Otisao Nasrudin jednom kod svog komsije da pozajmi lonac. Komsija mu dade lonac i Nasrudin mu ga uz zahvalnost vrati iduci dan. Ali Nasrudin je u lonac stavio i jedan mali lončić. Slijedeci dan mu rece komsija: "Nasrudine, zaboravio si jedan mali lonac u mom loncu". Nasrudin mu rece ozbiljnim tonom: "Lonac je zatrudnio kod mene i dobio je jednu malu bebu". Komsija na to ne rece nista. Kad je slijedeci put Nasrudin htio pozajmiti lonac od tog komsije, dade mu komsija najveci lonac koji je imao u kuci. Proslo je dosta vremena ali Nasrudin nije vracao lonac. Konacno ga upita komsija: "Gdje je moj lonac?", na sta mu Nasrudin izjavi svoje saucesce: "Nazalost umro je". "Kakva glupost", rece komsija, "Kako moze lonac umrijeti?". "Ako lonci mogu dobiti djecu, onda mogu i umrijeti", rece Nasrudin.

Sjedio Nasrudin na obali rijeke, kad neko povika sa druge obale: "Kako da dodjem na drugu stranu?" Na to mu odgovori Nasrudin: "Pa vec jesi na drugoj strani!"
