banjalukaforum.com

Vec sam prije pokretao razgovor o ovom filmu, samo u grupi FILM. Sada mi pade na pamet, nakon kraceg prelijetanja preko tema ovdje, da ne bi bilo lose kad bih i ovdje pomenuo taj film.

Naime, pored toga sto je film uvrnut pomalo, i sto na kraju ispadne da je rijec o licnosti sto je zbog insomnie stvorila svoj alter-ego, kroz koji je prozivljavala sve ono sto je tokom noci i dana nespavanje pokupila kao pogled na svijet u kojem zivi, on (film - napravio sam malo poduzu digresiju) prikazuje i stav.

Najbolje je stav istaknut recenicom (ne garantujem da cu dobro citirati):
Tek kada sve izgubis, slobodan si da cinis bilo sta.

Vidim kako ljudi gore govore o religijama, sektama, magiji crnoj i bijeloj, pa me zanima da li stavovi izneseni u gore pomenutom filmu predstavljaju nesto sto se podudara sa stavovima neke religije.

Eto... Pozdrav svima

A zasto? Jesi li ti mozda odlucio da prihvatis tu "Fight Club" ideologiju?

Simpson : covjek je razmisljao i pitao, ti ga napadas, a nisi dao odgovor...

Meni se film jako svidio mada mislim da ni jedna religija ne bi mogla
da prihvati onakvo ponasanje odnosno razmisljanje.

Film sam gledao jednom davno i nije mi loš ali tada nisam u njemu toliko uočio te duhovne elemente o kojima sam primjetio da mnogi pričaju. Vjerovatno nešto ima kad se toliko priča. Volio bih film pažljivo pogledati još koji put.

Ima filmova sa duhovnim poukama i porukama i dobro je o tome razmisliti i primjeniti ih u životu koliko je moguće i koliko se ocijeni potrebnim. To je mnogo bolje nego samo pogledati film, više ili manje mu se diviti pri izlasku iz kino sale i onda zaboraviti na njega.



Ili kao što bi rekao Antoni de Melo: tek kad dodirneš dno spreman si da se probudiš. Ovo ne važi za sve ali važi za neke.

Ma kakvo prihvatanje ideologije, ali probudilo mi znatizelju. Na kraju, to sa slobodom NAKON dodirivanja dna je doslo nakon sto je covjek shvatio da gomila ljudi oko njega predstavlja odrasle djecake nezadovoljne sto im je neko uzeo igracke i rekao da moraju da zive (citaj: rade, zene se, odgajaju djecu, rjesavaju svoje obaveze), na sta su ovi veoma kivni.

Zatim... Slicno je i sa mnogima koje poznajem, a donedavno i samnom samim... Kontam da mi je zivot krenuo sada nekim drugim tokom, ali cesto uhvatim sebe kako se pitam `jesam li spreman za 'zivot'`. Moze zvucati cudno, imam sad 23 skoro, ali vecina ljudi koje poznajem su sa 23 i dalje ucenici, sto je daleko od stvarnog zivota - svi smo i dalje djeca svojih roditelja (pri tom ne mislim djeca kao potomci vec djeca kao ... ma znate vec).
Odlutah malo..

A film sam pogledao prilicno puta. Doslo je dotle da hvatam Tyler Durden-a kada prolijece kroz kadar... Oni koji su gledali znace na sta mislim, a oni koji nisu, ne znam sta traze ovdje uopste kad je pitanje o filmu

A za dodirivanje dna... Ne vjerujem da vazi za mene, niti za ljude slicne meni. Kako bih ja dodirivao dno, kada sam okruzen ljudima koji me vole i koje volim. Ne bih to ni smio uraditi, jer imam osjecaj da bi za sobom vukao i druge - familiju ako nikog. A i ne osjecam se lose zbog toga sto ne mogu na dno.

Ispravka, mogu na dno - svakom se moze desiti... Ali htjedoh redi da sam jedan od onih koji je sretan sto ne osjeca potrebu da dotakne dno.

miskO, nikoga ja nisam napao, samo mi je bilo pomalo smijesno pitanje. Film je ocito zanimljiv i potrudicu se da ga prvom prilikom pogledam.