|
Bauk kruži Evropom, bauk iskrivljenih viđenja života!
Muzika je život i intimni trenutak koji se pokreće notama treba da bude jasan kao kristalna slika opšteg doživljaja muzike.
Onima koje nije imao ko da brani i koje nije štitila suknja velike Crvene Armije, njima nije bilo suđeno da se ozare i da se opredjele za muzičku sekvencu u današnjem prostoru.
Iako u Bosni danas živi većina krajiških srba oni nemaju mogućnost da prikažu ljepotu svoje muzike i opišu muzičkim jezikom svoje najtananije osjećaje.
Od svadbe do zgarenog ognjišta o kojem se može samo pjevati.
Ti i takvi srbi krajišnici lutaju trotoarima od australije do amerike vršeći nad sobom poseban experiment po svakom od polja života.
Čitav jedan korpus izlizanih sjećanja i najjačih muzički iskazano emocija grije nešto više od četrnaest godina underground kulturu koja ima implozijski razvoj unutar cijele planete.
Mora da postoji intimniji trenutak, od onoga kada u pjesmi narodnoj "izvođaČ"-narodni pjevač preko poluotvorenih usana sa stisnutim zubima i srcem u grudima izgovara antologijsku strofu: "Mooj, Mjeseče sa Krajiškog Neba!!!, nikada?
Taj njegov Mjesec (intimus) koji je ujedno čuvar svih mladalačkih tajni i brat iz mladosti jest i biće vječno njegov saputnik i sapatnik u nesrazmjernom stradanju jednog običnog čovjeka. Čuvar običaja bećarenja Mjesec krije i sakriva se od današnje stvarnosti prikazujući se samo kroz virtualni lik mjeseca za vedrih noći u snovima krajišnika. Kolika bol mora da pokrene pitanje homo sapiens-a koji od Mjeseca traži odgovor, on zaustavlja kosmičko tijelo narodnim napjevkom "stooojj, Mjeseče"!
Pslednja veza sa samim sobom i pitanje koje traži odgovor " Vide li se moji dvori mali?". Sudbina Ahasver-a zadesila je inspirisanog krajiškog bećara koji i danas luta samo kroz svoje misli. Direktna insinuacija u postavci kroz koju bećarina krajišnik progovara i upituje svojeg intimusa "Stoj Mjeseče, da te "grešnik" pita. Kad si bio iznad Velebita?! To "kad si bio" daje odgovor da se unutar ove dimenzije presjecaju dvije stvarnosti ona krajišnikova virtuelna krajina i današnja krajina koja je iskreno prazna i bezdušna u odnosu sa samom sobom.
Dalmatinska, Lička, Kordunaška pjesma u svom izvornom obliku istjerana je iz svog duhovnog oklopa i postoji samo u pjesmama lutajući narodnih pjevača koji njeguju muziku narodnog duha. Taj, isti, narodni pjevač izgovara antologijski tekst: "Sjet se mala Krbavske doline! Sjet se mala ONE ladne zime!? Minus deset, trnu zubi, a Ličanin ljubi, ljubi!". Demistifikacija poljubca u specifičnim uslovima sa jasno opisanim osjećanjima je forma ispunjena do zadnjeg momenta. Pouzdan način da se konzervira istinsko sjećanje na prvu ljubav.
Njegovo podpjevavanje kao ukras za omot albuma "Nedam Krajine" izražava odlučnost da sačuva svoj duh i izdrži golgotu svoje kulturte. Čovjek iz oblasti dinarskih planina koji nesumnjivo pripada Evropi, evropskom kontinentu, mora da traži alternativni život za svoju duhovnu, srazmjerno tome, i kulturnu baštinu. Niko za nikada nije toliko oštećeni i ponižen u starom svijetu kao taj graničarski narod koji je više od tri stotine godina hrabro čuvao tekovine evropejskih trendova i odvalčio poglede azijatima od bogate latino-gotske zaostavštvine. Pripadajuće je pravo ovih i ovakvih ljudi da izađu na javnu scenu i da se oprobaju na manifestacijama poput "eurosong" nadmetanja u muzici i muzičkom stvaralaštvu. Braniti i poništavati stavljati izvan upotrebe, naravno, sve to pravdajući razlozima koji nisu na mjestu jer je eurosong istinsko nacionalno takmičenje, jeste rušenje tradicije pjevanja koja je starija, možda, od većine pop-kulturnih trendova koji opet da se prevedu u formu naših jezika i prostora zvučali bi mnogo gore od ove vrste pjevanja.
Koji je to razlog koji je toliko valjan da svi imaju pravo da se sa svojim "projektima" izlažu i predlažu kao da predstavljaju ovaj narod, a da automatski to pravo nema i izvođač muzike ove vrste čiji je kultni pokretač "Baja Mali Knindža"?
Čija je to cipela, čiji je to disko, čija je to lejla preča od prijine pepeljare, šljive i njive, kartona piva i zemljaka za volanom koji tjera samo desnom stranom?
Naravno oni koji se stide sebe i svojih "nereprezentativnih" djelova muzičke kulture, eto oni određuju kako i ko treba da ide na reprezentativna takmičenja poput eurosonga. Priča narod, narodu niko nije začepio usta, da eto treba da taj izložbeni sastav ima malu diskretnu crtu gej kulture koja se propagira na sceni u smislu gej je okej? Naravno da to nije nikakva smetnja jer bi narodni pjesnik u tren oka mogao smisliti i komponovati šlager sezone sa ovakvim skrivenim porukama. Ima jedna kroz koju se već provlači takva konotacija, a ide otprilike ovako: Joj kako sam streso Đuku (Đuka izvedeno od muškog imena Đurađ ili Đuro) ko zemljotres Banjaluku! Vjerujte postoji prepjev koji se ovih dana izvodi na njemačkom i engleskom u kombinaciji sa švedskim jezikom na originalnoj muzičkoj podlozi u nešto izmjenjenijem ritmu i odlično je prihvaćeno širom zapadne evrope i skandinavije! Eto vidite kako može sve da se dovede u red!!!
Pokušajte sebe dovesti u nivo o kojem pjesma narodna govori: " Pijem pivu, a dršće mi ruka", tada možete svakako osjetiti razornost nebrige društva prema poraženom čovjeku koji nemA pravo na kulturni razvoj osim virtuelnog, a opet u njemu je suveren sa sve pripadajući metodama tradicionalizma, ubjeđenja i sloboda po najvišim standardima izraženih kroz stihove (npr. Opasan je mali gleda uz tu flašu s~ Rakijom).
i neprevaziđenog futurizma u vanvremenskoj poruci svim narodima svijeta i onima koji to žele da postanu: "Bez zavičaja sreće nema"!!!
*RAZMISLITE*
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ywG3RsI9vJM[/youtube]
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
