Do ne davno nisam bio uopste upoznat s ovim filozofskim pravcem, neki ce reci "novom religijom", ali koliko god mislili da je tako ipak on ostaje filozofski pravac (moje misljenje).
Mislio sam da kao i svaki drugi i ovaj filozofski put pokusava da dodje do nekih "mudrih rijesenja"....i koliko sam citao o tom rjesenja su fantasticna ali su metode fanaticne...pa bih s toga prije upotrijebio rijec fatalizam za ovaj pravac nego neku nevinu rijec kao sto je nihilizam.
Kaze nihilizam sljedece rjesenje ili rjesenja....
Iz realističke perspektive, na primjer, prenaseljeni planet se mora očistiti. Prema tome se nihilist ne zamara da li je "ubojstvo" (a time i tabu) ubijanje ljudi, nego se usmjerava na ubijanje onih koji to zaslužuju kako bi čovječanstvo i svijet postali zdraviji. Na primjer, za nihilista je očito da je sedam milijardi ljudi na zemlji previše i da će ubijanje najglupljih od tih ljudi biti pozitivni korak prema razumu. Neki bi radije primijenili sterilizaciju umjesto ubijanja, ali za nihilista to nije pitanje koje treba razmatrati: treba činiti ono što rješava problem, radije nego da se brine o pojedincu unutar tog problema, jer su pojedinci kao voda, proizvod prirode i još ih se može stvoriti.
Nihilist se ne priklanja žido - kršćanskim pogledima oko moralnosti koja je izražena i na druge načine. Većina nihilista nije naklonjena nasilju, ali ako je to ispravan korak za rješavanje problema, onda oni ne bi imali moralnih prepreka oko toga. Niti protiv rata. Niti protiv lijenosti, ili korištenju droga ili bilo kojeg drugog "pogrešnog" ponašanja, jer bi njima jedino bilo važno da metoda ima svrhu. Za nihilista je djelovanje bez volje priznanje fatalizma, ili nedostatka sposobnosti za donošenje odluka, koje vjerojatno zaslužuje smrt ako se ponavlja uzastopno.
Jedino stvarnost je stvarna. Odbacivanje onoga što je u ljudskom umu bez odgovarajućeg primjera u prirodi nas povezuje s onim što je stvarno pa tako nećemo odlutati u maštarije poput ideje o Bogu, Pravdi, Slobodi, Novcu ili drugim stvarima koje su naši simbolički sustavi za tumačenje života, ali bez važnosti samog tog života osim ako se ne pravilno koriste u tom kapacitetu. Kada netko postane nihilist, ne radi se više o prihvaćanju apsolutnih vrijednosti, nego o tome koje vrijednosti odabrati - temeljene na stvarnosti i o dugotrajnom realizmu koje prepoznaje svetost života kao cjeline.
Ovo je u konačnici paradoks nihilizma: kao filozofija, to je uvođenje u razumijevanje svemirkog poretka onakvog kakav jest, a ne stvaranje alternativnog svemirskog poretka (Bog/moralnost), poretka koji bi potakao druge da djeluju za dobrobit pojedinca. Jedino što nam je dostupno je nadilaženje pojedinca i stoga strah od smrti, i te odredbe se mogu naći u svim prastarim kulturama i religijama, ali njihova najdugotrajnija privlačnost se može naći u zdravom razumu: stvarnost je stvarna, prevladajte strah od smrti i nisko samopouzdanje i činite velike stvari, a ne ono što je privid usamljenog i plašljivog uma.
Ali na kraju krajeva sve je jasno kad je utemeljitelj nikad zaboravljeni Fridrih Nice, zvjezda vodilja evropskoj licnosti koja je volila puno kolaca, imala malecke simpaticne brcice, govorila kao da je elektricni zec i direktno ili indirektno poubijala haman pa 10 milona ljudi.
ajmo svariti i tu filozofiju....
tj. na njihov pogled na svijet, ali o tom sam čitao tek informativno...
