REZANI LIKOVI
Druga zapovest, pre svega, zabranjuje pravljenje slika ili likova bilo kog stvorenog predmeta na nebu ili na zemlji radi obožavanja. Da ona ne zabranjuje slike u obliku umetničkih slika, gravura, fotografija ili statuta pravljene za druge nemene a ne za obožavanje, očigledno je iz činjenice da je Gospod, ubrzo posle davanja ove zapovesti, naredio Mojsiju da napravi takve slike u vezi sa građenjem svetinje. Mojsiju je bilo zapoveđeno da naperavi urezane i izvezane figure angela, volova, lavova, drveća, plodova i cveća. Kada je podigao hram u Jerusalimu po božanskim upustvima, Solomun je izjavio, da je “sve zidove domu unaokolo iskipio rezanijem heruvimima i palmama i razvijenijem cvetovima iznutra i spolja.” 1Carevima 6:29.
U prvoj Carevima 7:29 kaže nam se da je bilo statua ''lavova, volova i heruvima.'' i šator i hram su bili građeni po božanskom upustvu i možemo biti sigurni da Gospod nebi nikada prestupio svoju vlastitu zapovest niti bi prisilio svoj narod da to učini. Kasnije je Gospod naredio Mojsiju da načini bakarnu zmiju i podigne je u Izrailjskom logoru. Sedam vekova kasnije kada je ta bakarna zmija postala predment obožavanja, car Jezekija ju je uničtio. (2 Carevima 18: 3-7.) Sve zavisi od motiva ili svrha za koju je lik napravljen. Činjenica da Jevreji nisu nikada bili naklonjeni slikanju i pravljenju skulptura nije argumenat protiv tih umetnosti niti izgovor za ekstrimne i fanatične stavove koje zauzimaju neki hrišćani. Delo ljudskih ruku nije zabranjeno drugom zapovešću. Zabrana važi samo za obožavanje tog dela. Idolopoklonstvo je tek onda kada delo postane predment obožavanja.
Opomena “Dječice, čuvajte se idola,” bila je napisana ne neznabošcima koji obožavaju likove, već hrišćanima. Najopasniji oblici idolopoklonstva ne mogu se lako prepoznati. Sujeverne poštovanje formi, ceremonija i verskih propisa može dovesti do idolopoklonstva. Vernik koju veruje da je krštenje sredstvo spasenja, ane spoljašni znak unutrašnjega čišćenja, pravi od tog obreda idol. Isto tako onaj koji na hleb i vino svete večere gleda kao na nešto veće od onoga što ono predstavlja, jeste idolopoklonik. Praviti od verskih simbola spasonosni čin, znači pretvarati ih u idole.
OBOŽAVANJE STVORENJA
Idol je bilo koje stvorenje ili stvoreno biće koje je stavljeno na mesto Boga. Idolopoklonstvo je obožavanje stvorenja umesto Stvoritelja, a od ovih oblika idolopoklonstva najsramniji i najbesmisleniji je obožavanje puke slike originala. Čovek je uvek superiorniji u odnosu na ono što pravi i obožavajući dela svijih vlastitih ruku on obožava ono što je niže i inferiornije od njega. Obožavanje lika je čak inferiornije od obožavanje onoga što je Bog Stvorio. Ali slika ili lik čak i Boga, ako bi tako nešto bilo moguće, neminovno bi degradiralo našu predstavu o njemu.
Da bi bilo sigurno da čovek nikad ne može da napravi imitaciju ili sliku Boga, On je učinio da za čoveka bude nevidljiv i nije nikada dozvolio da Ga čovek vidi. Zato je nemoguće stvoriti sliku, gravuru, statua ili kip Stvoritalja. Na obalama Jordana Mojsije je dao detaljno objaćnjenje druge zapovesti u kojoj je podsetio sinove Izreiljeve da kada je zakon bio dat na Gori Sinaj oni nisu videli nikakav lik Zakonodavca: “Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakvog lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja.” 5Mojsijeva 4: 15. To jedan od razloga što “Boga niko nije video nikad.”
Da je Bog ikada pokazao sebe čoveku, idolopoklonstvo bi bilo još gore. Iz tog istog razloga Hristos nije ostavio nijednu sliku niti opis rečima kako On izgleda. Takve slike na kojima je On su veoma sumnjivig porekla. One su naprosto ljudska mašte i bezsumnje vrlo malo ili nimalo na liče na Njega dok je bio na zamlji. Prorok je kazao da kad do|e nasvet “ne bi obličija ni lepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima, čega radi bismo ga poželjeli.” Isaija 53: 2.
Kada je zakon bio dat, Izrailjci tek što su bili oslobođeni od jednog najgorih, paganskog idolopoklonstva i spremali suse da uđu u zemlju punu idola i idolopoklonstva. I u Egiptu i u Hananu mnogoboštvo i panteizam su imalu apsolutnu vlast. Egipćani su obožavali “likove muške i ženske.” Ozirus i njegova žena Izus bili su glavna egipatska božanstva. Svi paganski bogovi su bili muževi i žene u početku. Nakon svoje smrti proglašeni su bogovima i obožavani i još uvek se obožavaju pod različitim imenima.
U Egiptu su predmeti obožavanja bili bi i junica, ali takođe i roda, vrana, sova, krokodil, zmija, žaba i ribe iz reke Nila. Svako živo stvorenje je bilo bog i Bog je bio u svakom živom biću. Samo četrdeset dana nakon primanja zakona koji je zabranjivao idolopoklonstvo, Izrailjci su napravili i obožavali zlatno tele pokazaivši nepostojanost i nepouzdanost ljudske prirode. Namera, verovatno, nije bila da zlatno tele predstavlja la`noga boga, već je ono bila njihova predstava lika jehove. Koji ih je izveo iz egipatske zemlje. Aron im je rekao: “Ovo su bogovi tvoji Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske.” 2Mojsijeva 32: 4. Sledećeg dana Aron je proglasio “praznik Gospodnji” ili “Jehovina.” Oni nisu videli “nikakav lik” Jehove i smatrajući da moraju da imaju neku vidljivu predstavu Njega, napravili su jednu po ugledu na jednoga od bogova Egipta koji su im bili tako poznati.
|