Pozdrav!
Ja mislim da sve ono sto izgradjujemo tokom citavog zivota ostaje nasoj djeci, tako da ima smisla sto se citav zivot borimo da nesto izgradimo. Kroz to na neki nacin mi i zivimo vjecno. A licno mislim da je malo prenategnuta ta izjava ili su ljudi koji tako razmisljaju u manjini ili su u ono vrijeme tako razmisljali. Nemoguce je racionalnom covjeku previdjeti da stari i da mu se blizi kraj a da i dalje razmislja u terminima vjecnosti. A za one pojedince sto su se dali hibernisati dok se ne nadje lijek protiv starenja nemam komentara, mozda bi se takva izreka mogla odnositi na njih. Ja licno dok sam bio dijete sam mislio da cemo svi zivjeti vjecno i misao o smrti mi je tesko padala, ali danas se mirim sa time, a vjerujem da i vecina razmislja na taj nacin.
Iskreno da kazem, ne vidim mnogo smisla u toj recenici, mozda je proizasla iz cudjenja sto mnogo ljudi ne vjeruje u zivot poslije smrti, a duhovan covjek naravno da ne razmislja samo o ovome svijetu. Materijalisticka verzija ove izreke bi mogla da glasi: "Iako umiremo svaki dan i nema zivota poslije smrti, mnogi ljudi vjeruju u te besmislice i usmjeravaju svoje napore na pripremanje za tranziciju u taj novi zivot, pri tome propustajuci ono sto nam ovaj isječak vječnosti nudi"
Pozdrav!
