sophie87 je napisao:
postimo radi sebe, svog duhovnog usavrsavanja ...Postom mi sazrijevamo kao hriscani, bez njega nema ni spasenja .
Bog je slobodu dao covjeku, zato sve je pitanje izbora... Post nije pod moranjem , on nam treba da sluzi za umnozavanje onog dobrog u nama i iscezavanjem losih osobina ...
Ovo što pišem nema veze samo sa sophie87 već pišem generalno, jer znam da mnogi imaju isti ovakav stav.
Postimo radi duhovnog usavršavanja?
Šta je to tačno u posto što čini da se kroz to duhovno usavršavamo?
Damaskin je naveo neke stvari ("вријеме у којем се човјек фокусира на унутрашњи духови живот, и тежи да у том периоду чини и дјела љубави, сагледава себе и свој однос са другима") i to je u redu, ali kao što je rekao spavac kod mnogih je post nešto što mehanički odrade kad dođe vrijeme za to i to je sve.
A one koji će u tom periodu zaista nešto pozitivnije i duhovnije uraditi ja bih pitao nešto što "visi u zraku" a to je: zašto se tako ne ponašate svaki dan u godini? Uzdržavanje od određene hrane po meni nije nešto duhovno, to samo po sebi nije duhovno, to je nečija odluka da tako radi neki period i to je sve. Duhovno je kad se neko duhovno ponaša a tu spadaju stvari koje izlaze iz čovjeka a ne one koje ulaze u njega, sjetimo se onog Hristovog "ne sablažnjava čovjeka ono što ulazi u njega nego ono što izlazi iz njega".
Sveto Pismo mnogo govori o pozitivnom duhovnom ponašanju, i to se stalno potencira, a nigdje se ne govori da takvo ponašanje treba ograničiti na određen broj dana u godini. Po meni je neozbiljno biti kao nešto duhovan u određenom periodu a u ostalim danima "dati sebi oduška". Ima li to smisla? I da li Sveto Pismo negdje opravdava takav način života?
Evo iz Svetog Pisma o postu:
Zašto postismo, vele, a ti ne pogleda, mučismo duše svoje, a ti ne htje znati? Gle, kad postite, činite svoju volju i izgonite sve što vam je ko dužan. Eto postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se čuo gore glas vaš. Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Bogu? A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? (Isaija 58, 3-7)
U drugom prevodu
Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.U početku govori o mehaničkom postu nakon kojeg se opet radi ono što nije duhovno. Ta "privremena pobožnost" nema neku vrijednost, kaže im "nemojte postiti tako kao danas". Iza toga daje drugu definiciju posta u kojoj se nabrajaju neka od pozitivnih djela, i nigdje se ne pominje način ishrane.
A i to uzdržavanje od ovoga ili onoga...šta je to...to mi djeluje kao neka lična žrtva, evo ja ću se malo žrtvovati za Boga pa neću jesti masno, piti kafu, pušiti, imati seksualne odnose. Ne vidim svrhu toga. Sveto Pismo traži čistoću srca, rad na tome. Ako traži neko uzdržavanje onda traži uzdržavanje od negativnih stvari. Ali ne u određenim danima u godini, već stalno. Mi smo na Zemlji samo zbog duhovnosti, zbog duhovnog rada na sebi. Sve ostalo je totalno sporedno. Totalno. Mnoge stvari u Starom Zavjetu su bile samo simbolika pravih stvari koje su dolazile kasnije. Bilo je bitno obrezanje tijela ali već i u Starom Zavjetu kasnije u prorocima Bog kaže da je neuporedivno bitnije obrezanje srca, tj. ono što to znači. O tome piše i Pavle:
I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiće tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koji je spolja na tijelu; nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga. (Rimljanima 2, 27-29)
I ovde se jasno potenciraju unutrašnje vrijednosti (pravo stanje duha) a ne vanjske (formalno obrezanje). Isto je i sa krštenjem. Poslije Jovana je krštenje Duhom Svetim, Jovan je rekao: "Ja vas krštavam vodom, a On će vas krstiti Duhom Svetim".
Jasno se može vidjeti da se stare stvari koje su obavljane formalno-ritualno mijenjaju onim čije su one stare bile samo slika. Traže se prave unutrašnje kvalitete a ne posjedovanje krštenice, obrezanje tijela, uzdržavanje od sladoleda, kefira, vitalis žitarica sa mlijekom i seksa u određenim danima, poslije kojih bi sve bilo po starom.
Treba živjeti duhovno svaki dan u godini. Svaki dan je isti. Božić je isti kao 24. avgust, uskrs je isti kao 7. decembar. Bog nije htio da ga se sjećamo samo neke dane u godini i da budemo duhovni samo nekim danima. Ostalom, ne može neko biti duhovnan samo nekim danima ako nije duhovan inače. Nije to prekidač koji možemo gasiti i paliti po potrebi. Ili jesmo duhovni ili nismo. Ako nismo onda samo možemo glumiti duhovnost, i ništa više.
Nemam ništa protiv toga da neko posti, uostalom rečeno je
"ko jede neka ne ukorava onog koji ne jede, i ko ne jede neka ne osuđuje onog koji jede". Ali smatram da danas ima mnogo mehaničke vjere, mehaničke pobožnosti, i u postu, i u slavljenju vjerskih praznika, i u odlasku u crkvu. Damaskin je naveo neke stvari koje idu uz post ali mislim da je i on svjestan koliko je malo onih koji tako doživljavaju post. Ako će neko samo u tim danima posta biti nešto pozitivniji, pa dobro, bar to, bolje išta nego ništa. Ali ja bih takvo pozitivnije ponašanje (tu ne mislim na uzdržavanje od vitalis žitarica, kafe, seksa već na uzdržavanje od negativnosti) razvukao na cijelu godinu, na svaki dan, jer pred Bogom je svaki dan isti i ono što On od nas traži to traži svaki dan.
Evo otprilike kakve stvari se traže od nas:
Dođe riječ Božija Zahariji govoreći: Ovako govori Bog nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. I ne činite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom. (Zaharija 7,8-10)
Ovo je što treba da činite: govorite istinu jedan drugom, sudite pravo i mirno na vratima svojim; i ne mislite jedan drugome zlo u srcu svom, i ne ljubite krive zakletve, jer na sve to mrzim, govori Bog. (Zaharija 8, 16-17)
Vidite da ovde nema formalizama kao što je obrezanje, krštenje, prinošenje žrtava jer te formalnosti svako može da odradi i iz toga je jasno da nas to ne određuje kao pobožne i duhovne.
Već se traže duhovne vrijednosti.
Ali ljudi idu linijom manjeg otpora pa je zato stanje ovakvo. Lakše je u određene dane ne jesti određenu hranu nego ne hraniti se negativnim mislima i emocijama tokom cijele godine. Lakše je krstiti se vodom nego zadobiti Duha Svetog kroz redovnu duhovnu izgradnju. Lakše je obrezati tijelo nego srce. Lakše je "žrtvovati se" pa se suzdržati od nekih negativnosti u određenim danima nego tako živjeti cijelu godinu.
Valjda je zato Hrist rekao:
Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. (Matej 7, 13-14)
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
)
Možda je puka slučajnost, ne znam.
