banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 04 Jul 2025, 23:46

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 25 Nov 2007, 18:10 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Uz ime mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića bez problema se može staviti pridev kontroverzni, koji obično ide uz neke druge titule i zanimanja. Prema njegovom pastirskom radu nema ravnodušnih; oni koji ga vole tvrde da je jedan od stubova na kojima počiva Srpska pravoslavna crkva, protivnici kažu da mu je politika ljubav, a bogosluženje dužnost. Obe kvalifikacije važe i za ostale učenike Justina Popovića - vladike Atanasija, Artemija i Irineja, ali poslednjih godina Amfilohije Radović ipak deluje kao neko ko se, osim patrijarha Pavla, izdvaja u crkvenoj hijerarhiji.

Amfilohije Radović, čije je svetovno ime Risto, rođen je 7. januara 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogoslovski fakultet i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a postdiplomske studije u Bernu i Rimu. Doktorirao je u Grčkoj, gde se i zamonašio i služio kao sveštenik. Posle godinu dana provedenih na Svetoj gori, odlazi za profesora na Institut Sv. Sergija u Parizu, a od 1976. godine predaje na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. U maju 1985. je izabran za episkopa Banatskog, a 30. decembra 1991. godine ustoličenje za mitropolita crnogorsko-primorskog.

Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa burnim događanjima na Balkanu, u koje se aktivno uključio. Žestoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i načinu na koji će se taj preporod izvesti delio je sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i sličnim produktima omraženog sistema.

Po dolasku u Crnu Goru, mitropolit Amfilohije podstiče i obnovu velikog broja crkava i manastira u Crnoj Gori, kao i podizanje novih. Godine 1992. pokrenuto je glasilo Mitropolije crnogorsko-primorske "Svetigora", kasnije i izdavačka kuća i radio istog imena.

Tadašnja "mlada, lijepa i pametna" crnogorska vlast dočekala ga je slavopojkama. "Ovaj obrazovani, produhovljeni i racionalni čovjek spada u sami vrh pravoslavnih mislilaca", govorio je tadašnji predsednik Crne Gore Momir Bulatović. Mada su mladi lavovi crnogorske politike takođe bili deo komunističkog sistema, Amfilohije je sa njima delio istu strast prema ratu koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji.

Ta opsednutost ovom ljudskom delatnošću, nesaglasna hrišćanskom verom koju propoveda, mitropolita nikada nije napustila. Pokušao je da je obrazloži u filozofsko-bogoslovskom zborniku "Jagnje Božje i Zvijer iz bezdana" objavljenom 1996. godine. Amfilohije nije tražio opravdanje u Hristovim rečima znajući da ih tamo i ne može naći. Uz ponavljanje otrcanih istina o neumitnosti rata zbog nesavršenosti čoveka, pominjanja opravdanih ratova "protiv opštega neprijatelja vjere i zakona i slobode i otečestva našega", kaže i da je "istorija hrišćanskih naroda možda manje-više povratak u Stari zavjet, a Novi zavjet se u ljudskoj istoriji tek nazire" - nezgodno mišljenje za duhovnika koji sprovodi "duhovni i moralni preporod naroda".

Od mnogih bisera posvećenih ratu, izdvajaju se ipak reči posvećene trulom miru. "Truli mir... upravo i jeste suština cjelokupnog novog svjetskog poretka, savremenog sekularizovanog usmjerenja evroameričke civilizacije. Takav mir u stvari nije mir već privid mira, zasnovan na otuđenju od izvora mira i pravde. Kao takav on će biti uvijek iznova uzrok stravičnih krvoprolića." O sramnom, trulom miru pričali su po završetku rata u Bosni mnogi srpski intelektualci nacionalnog usmerenja, sa bezbedne beogradske distance.

U priči o ratu kao ljudskoj sudbini Amfilohije je zaboravio da pomene da ako rat jeste ljudska sudbina, to ne znači da se protiv njega ne treba boriti. Bilo je njegove braće po mantiji koji se o ratu nisu baš tako fatalistički izražavali, već su pokušavali da učine bar nešto da požar gase.

Fascinacija ratom proteže se kod Amfilohija i na ratnike. Prvo na stare, poput svetog Petra Cetinjskog, a kasnije i na neke ovovremenske. U novembru 1991. godine, na dubrovačkom ratištu je uz gusle hrabrio crnogorske rezerviste. Na Petrovdan 1991. su u Cetinjskom manastiru bili Arkan i pripadnici Srpske dobrovoljačke garde, kao na Badnji dan 1992. godine.

Opsednut istorijom, Amfilohije Radović je sigurno imao utisak da živi jedan od onih trenutaka kada pojedinci tu istoriju stvaraju i oblikuju. U njegovim govorima sve vrvi od istorijskih odluka. "Ovo je presudan trenutak u istoriji našeg naroda", govorio je u decembru 1992. godine. "Ovdje važi pravilo: ko istraje do kraja, blago njemu. Svi su uslovi za to da se sami sebe odreknemo i sve nam govori u tom pravcu - ne može šut sa rogatim. Međutim, ovo je trenutak kada, po mom osjećanju, treba biti negdje na graničnoj liniji i reći kao vladika Rade "neka bude što biti ne može, nek' ad proždre, pokosi satana, na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje".

Amfilohija nije moglo pokolebati ni to što je ad proždirao sve pred sobom, ne birajući po veri i naciji, on je i dalje verovao svom osećanju. Najveće nade je polagao u Republiku Srpsku ("najdivniju srpsku zemlju, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva") i njene čelnike, koji su odbacujući Vens-Ovenov plan 1993. godine "čuvali nas i našu dušu... opredijelili su se, kao i car Lazar... za carstvo nebesko". Ironija je da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa bivšim oficirima komunističke vojske, bivšim komunističkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko noći preobratili u ljute nacionaliste.

(nastavak slijedi)

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 25 Nov 2007, 18:36 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Ко је аутор овог текста,
да није дон Бранко Збутега?...или његов бата? :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 25 Nov 2007, 18:45 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Damaskin je napisao:
Ко је аутор овог текста,
да није дон Бранко Збутега?...или његов бата? :D

Nemoj na Zbutegu, umro je čovjek... Nije on autor teksta, na kraju ovog malog serijala biće potpis.

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 25 Nov 2007, 18:55 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Maj 2007, 12:39
Postovi: 998
Ко је писао, није упознат са историјом и радом митрополита у Црној Гори :)

Што нико не пише да Хрватска има војног бискупа, или да су хоџе били команданти бригада у АБиХ ?

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 25 Nov 2007, 22:01 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Ма само се зезам, кад већ јуриш Џемс Бондове у мантији,
он ти је чова број 1 за те ствари.


А како ово прочитах,
све покушавам да замислим митрополита на коњу са кубурама и сабљом,
као уосталом његове славне претходнике Његоша, Петра Цетињског итд,
али некако не иде...ваљда што га знам лично... :D


И кад смо већ код сличне тематике, могао би коју да напишеш о реду Језуита који су на одређени начин скоро војни ред,
или о Опус Деи и њиховим "хуманитарним активностима"... :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 25 Nov 2007, 22:54 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Damaskin je napisao:
И кад смо већ код сличне тематике, могао би коју да напишеш о реду Језуита који су на одређени начин скоро војни ред,
или о Опус Деи и њиховим "хуманитарним активностима"... :wink:


Misliš da bi sve stalo u jedan tekst? :)

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 26 Nov 2007, 08:41 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Da nastavimo sa profilisanjem kontroverznog mitropolita...


Kao što je umeo da izvali, tako je mitropolitov jezik umeo da šiba kao bič. U avgustu 1994. godine, kada su se Srbi oglušili o apel episkopske konferencija SPC-a "da stanu u odbranu vekovnih prava i sloboda, svojih vitalnih interesa nužnih za fizički i duhovni opstanak", besni na one što su "već brigu na veselje udarili, što su se hvalili turistima po primorju i banjama, koje odjekuju od našeg lakoumlja i bezumnih naših zabava (...) dok narod i Skupština Republike Srpske danas čuvaju i obraz i dušu srpskoga naroda pravoslavnog, ne praznim riječima i nečasnim kompromisima, nego sopstvenom krvlju i sopstvenim životima, koje zalažu pred čitavim svijetom za odbranu svega čestitoga i svetog u ovom narodu, za odbranu svekolikog Pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva." Mitropolija crnogorsko-primorska je u avgustu 1995. godine blokadu granice na Drini nazvala izdajom i tri puta proklinjala "ruku koja podiže zid između sebe i brata u nevolji".

Mitropolit Amfilohije je bezbroj puta pogazio treću od deset zapovesti - Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog - uplićući Boga u krvavu balkansku kaljugu u kojoj su, osim vere, ostale izgubljene i sve druge ljudske vrednosti. Skupštini Republike Srpske koja je u julu 1994. godine odlučivala o prihvatanju mirovnog plana Kontakt grupe o BiH, uputio je telegram: "Obnovivši u sebi vjeru u pravdu Božiju, obnovili ste Svetu Lazarevsku vjernost narodu, uspravili dostojanstvo srpskog naroda... Neka vam Bog bude na pomoći." Sličnih egzaltiranih izraza podrške bilo je i ranije: "Neka našoj braći u Bosni i Hercegovini Bog poda svaku pomoć u dobru i snagu da odole pritiscima svijeta, koji je naš Gospod Isus Hristos već pobijedio." Istina, nije Amfilohije u tome izuzetak, kroz ljudsku istoriju sve vrvi od poziva Bogu u pomoć tokom krvavih pljačkaških pohoda.

Mitropolit Amfilohije je uvek odbacivao prigovore da se crkva bavi politikom: "To zamjeranje je nasleđe titoističko-brozovske ere. I tada je bila na snazi stroga zabrana crkvenim ljudima da se bave politikom. Crkvi, međutim, saglasno njenoj prirodi i svečovečanskoj misiji, ništa što je ljudsko nije tuđe." Ova izjava deluje brutalno iskreno kada se pogledaju sudske i ine aktivnosti Amfilohijeve braće u Hristu Pahomija, Ilariona, Filareta, mada mitropolit verovatno nije mislio na te vrste aktivnosti.

Držanje posmrtnog slova na sahranama spada u opis svešteničkog zvanja, ali kod Amfilohija je to neka vrsta pasije. Na sahrani Danila Kiša, koji je u svom testamentu napisao da ne želi da mu bilo ko prilikom pogreba drži govor, jer je sve što je imao da kaže rekao u svojim knjigama, Amfilohije je ipak progovorio. Posle uvoda u kome je pomenuo da neće držati govor jer je Kišovo poslednje zaveštanje o ćutanju na dan pogreba za njega svetinja, usledio je dugački i nerazumljivi traktat dostojan najdosadnije književne kritike, u kome je mitropolit pokušao da pokaže svoje oduševljenje Kišovim delom i životom.

Mitropolit je bio za govornicom i kada je držano opelo Zoranu Đinđiću. U oblandama priče o isceljenju bratomržnje u svim zemaljskim narodima, zlu koje nikom dobro ne donosi, najduže će se ipak pamtiti njegove reči da će Zoran Đinđić biti zapamćen "prvenstveno po tome što je, u momentu najdubljeg poniženja svoga naroda, na obre-novićevski način, ispružio ruku bratsku, bratskoga mira i pomirenja Evropi i svetu", poređenje dubine Đinđićeve rane i rana nekih drugih žrtava... Šta je mislio o "pružanju bratske ruke mira i pomirenja Evropi i svetu", mitropolit je mnogo puta ranije rekao, pa nije čudo što su se porodica ubijenog premijera i vlada Srbije ogradile od njegovog alegorijskog posmrtnog slova.

Na sahrani majke Radovana Karadžića mitropolit nije koristio alegorije. Amfilohije je preminulu majka Radovana Karadžića poredio sa majkom Jugovića i majkom Jevrosimom, koje su "svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru". Pomenuo je i da mu je pokojnica "rekla jednom prilikom da bi bila srećna da joj donesu mrtvog sina, da ga u mrtvo čelo poljubi, ali da ostane vjeran pravoj Hristovoj vjeri i svome narodu, a da bi bila nesrećna majka da joj ga živa dovedu, ali da izda Boga i svoj narod".

(kraj u idućem postu)

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Nov 2007, 15:51 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
U sukobima sa svojim brojnim protivnicima, Amfilohije nikada nije poturao obraz, niti okretao drugi. Jedan od njegovih najžešćih neprijatelja je sigurno Crnogorska pravoslavna crkva, "zloćudna izraslina" koja "skuplja crkvene otpatke", "ljudi koji imaju nekrofilski duh, koji je u suštini bezbožni duh".

U uvredama mu protivnici iz CPC-a nisu ostajali dužni, nazivajući ga "srpskim okupacionim mitropolitom u Crnoj Gori, emanacijom bogohulnika u mantiji, varvarinom modernog doba". Uz sve napetosti koje taj sukob prate, ovo crkveno vojevanje deluje groteskno, kao i svaki sukob onih koji se kunu u istog Boga ljubavi, proklinjući jedni druge.

Za Amfilohija, bauk je i Haški tribunal, protiv koga je grmeo od samog početka. Tvrdio je da bi sveti Petar Cetinjski, da je živeo tih godina, bio glavni kandidat za Haški sud. U Hagu "oni koji su u crno zavili srpski narod na kraju XX i početka XXI vijeka... žele da na pilatovski način operu svoje ruke u krvi pravednika ili da time sakriju svoja nedjela".

Sa Miloševićem se Amfilohije razišao još tokom rata, kao jedan od onih koji mu ne zameraju to što je radio, već što nije uradio do kraja. Ipak je, komentarišući Miloševićevo izručenje Hagu, izjavio u hrišćanskom duhu: "Ako je trebalo suditi Miloševiću, trebalo mu je suditi u Beogradu. Časnije bi bilo izvesti ga na Terazije i javno strijeljati i za svoje i za tuđe grijehe, negoli ovo što je urađeno." Pred izručenje u Hag, posetio je Miloševića u Centralnom zatvoru u Beogradu i poklonio mu jevanđelje.

Posle pada Miloševića, Amfilohije je za novog predsednika Srbije Vojislava Koštunicu rekao da je "izabran srpski predsednik koji ne samo daje kršten, nego ume i da se prekrsti". Na liturgiji u Trebinju održanoj na dan ponovne sahrane Jovana Dučića, u molitvi za zdravlje patrijarha, arhijereja i vernog naroda, pomenut je i novi predsednik. Dobri odnosi između Koštunice i crkve traju i danas, potpomognuti, kažu, i rodbinskim vezama mitropolita i predsednikove supruge.

I kada je nastupio "truli mir", mitropolit nije mirovao, nastavljajući pastirsku delatnost. Tokom paljenja Bajrakli džamije 2003. u Beogradu ušao je u razularenu gomilu i apelovao: "Izađite deco, kumim vas Bogom i Svetim. Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci." Sa vlastima u Crnoj Gori odnosi su bivali sve hladniji što se više pričalo o nezavisnosti. U leto 2005. Amfilohije je izveo spektakularnu akciju. Na vrh planine Rumije je uz pomoć helikoptera Podgoričkog garnizona postavio limenu crkvu. Crnogorsko ministarstvo uređenja prostora najavilo je da će crkvu ukloniti jer je postavljena bez potrebnih dozvola, a Amfilohije Radović je poručio premijeru Đukanoviću da crkvu sa Rumije neće pomerati, upozorivši da bi njeno rušenje izazvalo nemire u Crnoj Gori. Crkva i danas stoji na istom mestu.

Pre referenduma o nezavisnosti Crne Gore, svoje mišljenje o tome Amfilohije je izneo na novosadskoj televiziji, rečima ne baš prikladnim sveštenom licu. Na pitanje novinarke "Šta mislite o crnogorskom državnom projektu", on je odgovorio: "Ne pravi se pita od onoga." Pita je ipak napravljena, a mitropolit je i sada u Crnoj Gori, sarađujući sa vlastima koje su pitu zamesile i ispekle. I ne namerava, bar tako kaže, da se sa tog mesta pomera. Na glasine da je najozbiljniji kandidat za novog patrijarha, odgovara: "Ja sam mitropolit crnogorsko-primorski i neće se tako lako mene Crnogorci ratosiljati. Ostaću ja ovdje uz Božju pomoć. Već sam ja i grob svoj spremio. Tako da ne brinu oni koji su zabrinuti."

Ne odustaje ni od ideje da se Tesla sahrani pored Hrama svetog Save jer smatra da je Tesla nasilno spaljen, mada se tome protive Teslin muzej i gradske vlasti. "Sad počiva u nekakvoj kugli, što je najgora vrsta poniženja. Taj greh mora biti okajan tako što bi ljudski bio sahranjen na Vračaru, na mestu na kome je nasilno spaljen drugi veliki Srbin, Sveti Sava. Jedan prah i drugi prah zajedno, najveći duhovnik i najveći naučnik na istom mestu. Za svakog razumnog čoveka, najprirodnija stvar na svetu." Ipak, kao da je manjak istorijskih događaja naterao mitropolita da se okrene i nekim efemernim stvarima. Dok je njegov kolega Irinej ratovao sa kobasicijadom u Turiji, Amfilohije je odabrao veći cilj - Rolingstonse.

Komentarišući gostovanje ove grupe u Crnoj Gori, na skupu povodom 211 godina bitke u Martinićima, izjavio je: "Moćan je čovjek koji živi u strahu od Boga, i to bi trebalo da znaju oni koji su u Crnu Goru i Srbiju doveli bezbožnu grupu da pjeva demonske pjesme i tjerali omladinu da svemu tome aplaudira." Menadžer Raka Marić, organizator koncerta, zbunjeno je izjavio: "Mitropolit je pametan čovek. Ako on kaže da su oni demoni, onda su sigurno to. Ja zaista ne znam šta su to demoni, on to bolje zna od mene, i ja mu verujem. Ali, šta ja tu sad mogu", tako da ga je anatema zaobišla. Da je i mitropolita pastva počela da ponekad shvata neozbiljno posvedočili su grafiti "Džeger Miče, neverniče".

Svi projekti za koje se Amfilohije zalagao prethodnih decenija neslavno su propali. Uz more krvi i nesreće propale su Republika Srpska i Republika Srpska Krajina, razišle su se Srbija i Crna Gora, rasplet na Kosovu se čeka, mada ga svi znaju. Svako bi se, pred takvim rezultatima, zapitao da li je negde pogrešio, ali se kod mitropolita Radovića ne primećuju skrušenost i preispitivanje. Svojim nastupima on i dalje odaje utisak čoveka koji poseduje apsolutnu istinu i koji je rat sa samim sobom, koji je osnov i hrišćanstva i svih drugih religija, davno završio. A kada se taj rat završi, onda čoveku ostane samo da ratuje sa svima drugima.

Momir Turudić
("Vreme")

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Nov 2007, 17:32 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Право са телекса:

CNN News>

"...јутрос је приведена особа под именом Лазар Хребељановић
који је на саслушању признао да је учествовао у борбама на Косову
и да је том приликом одузео живот више особа неспрске националности.
Након саслушања је пребачен у истражни затвор Хашког трибунала,
а споменуто је и дизање нових оптужница против особа под именима
Милош Обилић, Иван Косанчић, Милан Топлица, Урош Мрњавчевић,
као могући заштићени свједок сомиње се особа под именом Вук Бранковић..."


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Nov 2007, 18:14 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 13 Sep 2007, 15:36
Postovi: 91
Пожелех и ја да пробам ту воду...
кад видех како је пије Амфилохије.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Nov 2007, 18:49 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Maj 2007, 12:39
Postovi: 998
Ови из Времена би и рођену матер за добре паре попљували на две странице :lol:

Са Ловћен вила кличе,
добро дошо Џегер Миче :P

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Nov 2007, 21:37 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Ne vidim da je neko demantovao bar jedan od ovih silnih "bisera" ljubljenog mitropolita... 8)

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 28 Nov 2007, 01:59 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Ако ћеш поштено, мени је досадило.

Имам своје мишљење о том човјеку
(упознао сам га лично и читао његова дјела),
и тешко да то мишљење може измијенити један новински чланчић.

Колико видим, једина замјерка му је што воли РС,
пад Крајине сматра издајом и не воли хашки трибунал
- као и уосталом и већина народа у Бања Луци и РС.

Проблем је ваљда што '92 није "стао пред тенкове" са гитаром
и пјевао: "Гив пис а ченс"... :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 28 Nov 2007, 03:35 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Паде ми на памет да би могли да чујемо покоју бесједу в.Амфилохија,
нека његове ријечи говоре за њега...

....



Како се задобија вјечни живот? Саможртвеном љубављу.
Христос нам поручује својом науком, смрћу и васкрсењем
"Нову заповијест вам дајем, да љубите једни друге."
Како? "Као што сам ја вас љубио, положивши живот за многе."

Ових дана пјевајмо сверадосну пјесму “Христос васкрсе из мртвих, смрћу смрт уништи и свима у гробовима живот дарова!”
Њеним ријечима прослављамо Христово Васкрсење,
а у њему и будуће васкрсење свих бића и твари.
Како је радосно и дивно бити човјек послије Христовог Васкрсења!
И како би био бесмислен људски живот без њега!

Страшну и најсветију тајну посвједочује нам ова пјесма.
Оно што је људима немогуће постало је могуће Богочовјеку.
Христова смрт се претворила у лијек од смрти.

Његово распеће и његова смрт постали су свједочење неизмјерне љубави Божје и човјекољубља. Ријечи упућене ученицима:
“Нема веће љубави од оне да ко живот свој положи за ближње, своје”,
Он сам је први испунио и запечатио својом крвљу.


Његова љубав иде и даље од распећа и смрти,
до силаска у невиђбожни ад. До граница богоотуженог ништавила.
Силазећи, међутим, до смрти и до дубина ада,
Он је те дубине ништавила прожео и испунио силом свог вјечног божанског живота.
Јер Он који је био човјек, као један од нас, истовремено је био и вјечни Бог,
Својом човјечанском природом је силазио у смрт,
али је својим Божанством побиједио смрт,
подаривши човјеку и свијету могућност вјечног живота.
Тако је његова смрт постала - лијек од смрти,
а његов гроб - живоносни гроб.

А и једно и друго - откривење и даривање вјечне несебичне саможртвене Љубави,
живоносне и побједоносне, као једине основе и бесмртне потке живота.

+++


Та несебична, саможртвена љубав постала је и остала од Христа па на даље једини истински начин човјековог постојања.

Несебичном љубављу је Бог и Христу на Голготи открио себе и своју вјечну истину, и своју вјечну истину, и свој вјечни Лик људима; несебичном христоликом љубављу човјек постаје прави човјек, откривајући правог себе Богу и ближњима и свима створењима. Тако су Христова смрт и његово васкрсење постали за нас не само извор вјечног живота и наше прослављање у Богу живоме и истинитоме него истовремено и путоказ свима људима: како да задобију тај вјечни живот.

Како се задобија вјечни живот? Саможртвеном љубављу. Христос нам поручује својом науком, смрћу и васкрсењем "Нову заповијест вам дајем, да љубите једни друге." Како? "Као што сам ја вас љубио, положивши живот за многе."

Кога Христос воли том својом вјечном љубављу?
Своје савременике, Своје рођаке, пријатеље и ученике?
Свој народ? Само оне који му добро чине?
Једну класу људи или једну расу?
Само људе, као себи по природи сродне? Праведнике?
Богате или сиромашне, здраве или болесне?

- Његова љубав нема граница ни ограничења.
Она је свеобухватна и свемилујућа љубав.
За њу нема Грка ни Јеврејина, црнца ни бијелца, Србина ни Њемца.
Она све и сва подједнако грли и свима се подједнако дарује и свима
и свему се подједнако радује својом несмртном радошћу.
По својој природи вјечна и боговјечна а по својствима свеобухватна и безгранична,
она подједнако воли живе и мртве, праведне и грешне, људи и твари.



Само она љубав која је јача од смрти, права је и истинска љубав.
А управо таква је Христова љубав.
Јача је од смрти, шира и бескрајнија од висине и свих знаних и незнаних свјетова.
То је љубав која никога и ништа не заборавља.

Све што је постојало од искони до данашњег дана и све што ће постојати до краја свијета и вијека, њоме постоји и њоме се грије, њоме се испуњује и одржава на равни живота, Љубав која воли садашњост а прошлост људи и бића предаје ништавилу - лажна је и демонска љубав. Таква љубав вара садашњост, одричући се и будућности.

Љубав која није у стању да васкрсне мртваца и мртве свих времена и свих свијетова, сама је мртвац. Љубав која не може да побиједи демонско зло, гријех и смрт и сама се претвара у обману и привид.

Презре ли било кога или било шта од творевине Божје,
љубав преставе бити љубав.
Љубав која није спремна да сиђе у најмрачнија подземља људске огријеховљености
и невиђбожне богоотуђености, никада се не може претворити у живот и свјетлост људима.

Једино је Христос обасјао свијет таквом љубављу,
зато је могао назвати себе "свјетлост свијета".
Као такав он мири и отвара гробове мртвих, обасјава срца живих
обједињујући и васкрсавајући мртве и живе
и испуњавајући их неуништивом надом на живот вјечни,
и стварношћу тог живота.


+++


Таква је и Христова љубав, а кроз њега и вјеру у њега,
и кроз живот по њему и његовим заповијестима
таква постаје и љубав свих оних људи на земљи
који ходе његовим путем који носе његов живоносни Крст
и који воле његовом љубављу.
Такви су били Светитељи.
На такву љубав смо призвани првенствено ми који носимо његово име.

Зато, онај који је Христов на земљи и који жели да буде његов у вјечности
нека се испуњава његовом васкрсном,
вјечном и од смрти јачом љубављу према свима људима и свима бићима.

По тој љубави се познају и по њој ће бити препознати његови ученици и признати на Страшном суду.

Угледаш ли, брате, јутарњу звијезду на небу или цвијет у пољу,
знај то те Христос милује преко њих својом љубављу
и обасјава својом свјетлошћу.
Сретнеш ли сиромаха на путу,
знај то ти Христос долази у походе да испроба твоју вјеру
и твоје братољубље.
Видиш ли сузу у оку, сретнеш ли се са страдањем и патњом људи, бића и твари, знај,
то Христов крст продире и просијава кроз бића, простор и вријеме.
Радиш ли у њиви или фабрици или у болници,
не заборави ни за трен да су сви они са којима се свакодневно срећеш
твоја христолика браћа и вјечна сабраћа.
Христос их је уткао у твој живот да провјери твоју љубав и твоје трпљење.


Увриједи ли те било ко или ти учини неправду,
сјети се да је и за њега Христос пролио своју крв
и не враћај му истом мјером.
Јер тиме се зло умножава а добро умањује,
мржња тријумфује а љубав ишчезава и хлади се.

А гдје се мржња умножи, ту више брат не познаје брата,
ту човјек постаје слијеп за Бога и за другог човјека.

Намјесто живота, ту почиње да господари смрт,
намјесто мира немир, намјесто свјетлости мрак и тама.
Шта су ситне и биједне људске страсти и увреде
у односу на ову велику и неизмјерну тајну вјечност живота
и љубави подареним нам и откривеним у Христовој смрти и васкрсењу?

Зато, бесмртна дјецо Божја, и вјечна браћо и сабраћо,
опростимо једни другима све увреде Христовим васкрсењем.

Поздравимо једни друге и све људе и сва бића живоносним поздравом: Христос васкрсе!
Загрлимо једни друге и сву творевину светим Христовим загрљајем и запјевајмо сверадосну пјесму живота и неуништиве наде:
Христос васкрсе из мртвих смрћу смрт уништи и свима у гробовима живот дарова!
Пјесму свеобухватне љубави, јаче од смрти.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 28 Nov 2007, 08:15 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Dec 2006, 21:52
Postovi: 1007
Lokacija: Kinšasa
Damaskin je napisao:
Колико видим, једина замјерка му је што воли РС,
пад Крајине сматра издајом и не воли хашки трибунал

I opet, Amfilohijevo jeftino mantijaško politikantstvo...

Damaskin je napisao:
Проблем је ваљда што '92 није "стао пред тенкове" са гитаром и пјевао: "Гив пис а ченс"... :)

Ako se već predstavlja nekim klinčevim propovjednikom jevanđelja, onda je to i trebao uraditi. Međutim, on se u duhu pravoslavnog vehabizma držao one "Nisam došao da donesem mir, nego kalašnjikov"... Zato se on i Voja tako dobro slažu... :wink:

_________________
Gdje se krije naš Radovan:
http://tinyurl.com/29rf9j


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 28 Nov 2007, 13:55 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Blizzard je napisao:
Međutim, on se u duhu pravoslavnog vehabizma držao one
"Nisam došao da donesem mir, nego kalašnjikov"...
Zato se on i Voja tako dobro slažu... :wink:



Ај здра'о! :D :D :D...

Можда имају спонзорски уговор са крагујевачком"Заставом",
па морају стално да јој рекламирају и актуелизирају производе? :D


ПС
Јадан ли је тај наш вехабизам кад су му иконе тетка која чува мачке,
и владика Црногорски који је толико политички слушан и моћан,
да у рођеној митрополији храмове који су му повјерени на чување
не може зашититити од насилног отимања.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs