Draga braćo i sestre, Hristos je u Crkvi prisutan baš kao što je i u Svetom Jevanđelju zapisano da je bio prisutan ovdje na Zemlji među ljudima. Jedan takav događaj koji opisuje kako je Hristos bio među ljudima i kako je Hristos prisutan u Crkvi, opisan je u današnjem Svetom Jevanđelju.
Naime, bio je neki čovek po imenu Jair i imao je kćer od 12 godina koja bješe veoma bolesna i koja je bila na samrti. A u to vrijeme među njima je u tom kraju prolazio Hristos Gospod, i narod se tiskaše oko njega. Mnogi su željeli da Ga se dotaknu, mnogi ni sami ne znajući zašto, ali svako noseći svoju muku, svako noseći svoj bol, svako noseći svoju brigu, svako noseći ...svoju smrt, svoj strah od smrti.
Jedna žena bijaše mnogo bolesna od krvotočenja, kako kaže Jevanđelje, obišla je sve ljekare i ništa joj ne pomogoše. A ona, u toj velikoj gužvi i tom velikom neredu, dotače se kraja haljine Njegove i On upita svoje učenike: Ko me se to dotače? Oni odgovoriše: Gospode, toliko naroda se tiska oko tebe, a Ti nas pitaš - Ko me se dotače. A On reče: Neko me se dotače jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A onda, ona žena kada je vidjela da se ne može sakriti, pade pred Njim i pred svima reče zašto Ga se dotače i kako odmah ozdravi. On joj reče: Ne boj se! Vjera tvoja spase te. Ova riječ koju smo mnogo puta čuli u Sv. Jevanđelju - «Vjera tvoja spase te» - jeste riječ spasenja. Ako vjeruješ - spašćeš se. Svaki onaj koji vjeruje, naći će život. On je došao u ovaj svijet da svaki onaj koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
Dalje, iz Jevanđelja slušamo da je neko prišao Jairu i rekao mu da je njegova kći umrla i da ne trudi Učitelja. Kako je to strašna riječ, kakva tragedija, kakva drama je mogla da se dogodi tada u duši, u biću, na licu toga čovjeka. A, Gospod mu kaže: Ne boj se, samo vjeruj! Šta se tada dogodilo? Povjerovao je ovaj čovjek riječi Gospodnjoj i zato mu i kaza Gospod: Hajdemo u dom tvoj. I kada dođoše u kuću, ne dade nikome da uđe sa njim osim Petru, Jakovu i Jovanu. I svi plakahu i jaukahu za njom. Svi plakahu za djevojčicom ali i za sobom, jer su gledali smrt koja sve kosi, koja sve uzima, koja svima prijeti i niko nema lijeka protiv nje. Gospod se ponovo obraća ovom roditelju i kaže mu: Ne plačite, nije umrla nego spava. Hoće da ga utješi, hoće da mu kaže: Ne boj se; hoće da mu kaže: Sačekaj jedan trenutak i sve će biti dobro. Tako je i nama Gospod bezbroj puta rekao: Ne bojte se, smrt nije pobjeditelj, đavo nije pobjeditelj, ja sam pobjedio i đavola i smrt i grijeh. Ali mi to često zaboravljamo i plačemo nad nama samima .... I onda je uzeo djevojku za ruku i rekao joj: Djevojko, tebi govorim! Ustani! I ustade odmah i zapovjedi da joj daju da jede.
I još je rekao Gospod jednu strašnu stvar, zapovjedio je njenim roditeljima da nikome ne govore šta se dogodilo. Mi mislimo da je to tek tako rekao i da to nema nikakvog dubljeg značenja. Zašto im je rekao da nikome ne govore? Zato što ako budu govorili o tome, ako svima objave, onda će ljudi vjerovati ne sa vjerom svojom, nego zbog toga što je On podigao Jairovu kćer. Jer On neće da ljudi vjeruju u Njega s razlogom, nego hoće bez razloga, neće s uslovom nego bez uslova. A šta to znači, braćo i sestre? To znači da hoće da vjerujemo s ljubavlju, hoće da Mu vjerujemo na Njegovu riječ. Hoće da kad nam kaže: Ne boj se - da se ne bojimo, kad nam kaže: Ustani - da ustanemo, da kad nam kaže: Dođi - da dođemo, kad nam kaže: Idi - da idemo. Ali, ne. Naša slabost, naša nemoć je neopisiva u tom plakanju i jaukanju nad nama samima i nad onima koji umiru pored nas. Nemamo to što je imala ova žena bolesna, da tražimo lijeka kod jedinog Ljekara. I zato se potucamo od nemila do nedraga i tražimo lijeka od raznih ljekara i ne nalazimo. Naravno, to ne znači da ne treba da se liječimo i da ne treba da tražimo lijekove za naše bolesti. Ali, lijek protiv smrti, lijek za besmrtnost, koji je u stvari najvažniji, naći ćemo jedino u Hrista.
Zato je, braćo i sestre, vjera u Hrista vjera u život, zato je život u Hristu život u istini i zato je život u Crkvi život u Hristu. Zato je ovo naše sabranje danas, ovo naše stajanje i postojanje to da budemo sa Hristom, ne da lečimo svoje probleme samo za jedan čas ili za jedan tren, nego da budemo živi u Hristu i da naš život izcijeli sve naše nemoći i sve naše slabosti.
Ovdje kada dođete, kada se dotaknete Hristovih haljina, kada osjetite Njegovo prisustvo, kad Ga vidite, kad Ga čujete, kad Ga prizovete, kad vas On pogleda na osnovu vaše vjere, to je kao kada se hiljade raznih potočića ulije u Okean. Sve nestane i sve prestane i sve postane nevažno i nebitno, uprkos svim našim grijesima. Sve biva progutano, popijeno, pobijeđeno tom silom Hristovom. I zato, ne treba da dolazimo ovdje i da izlazimo iz Crkve kao da se ništa nije dogodilo, pa da opet sa onim našim nemoćima idemo i potucamo se po svijetu kao da nismo našli ljekara, kao da smo bili samo kod jednog od ljekara. Zato nam je, braćo i sestre, potrebna živa vjera i živi odnos sa živim Bogom. On to od nas hoće. On hoće da nas spase, On hoće da nas pomiluje i na nama je samo da vjerujemo u to. To je velika milost, velika ljubav, velika nada ... to je velika radost ... velika istina. Zapamtite to dobro i probudite se i probudite vašu vjeru na taj način i vidjećete kako je Hristos pobijedio smrt, kako je Hristos darovao život.
Neka ste svi blagosloveni u ovaj sveti dan, neka je blagosloven Bog Koji nas miluje svojom bogatom milošću i Koji nas spasava u vijekove vijekova. Amin.
http://www.eparhija-zahumskohercegovack ... =node/1322
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
