banjalukaforum.com

Joshua Harris:

Soba


Na tom mjestu između jave i sna, pronašao sam se u sobi. Nije bilo nikakvih istaknutih obilježja, osim jednog zida prekrivenog malim ladicama s indeks-karticama. Bile su poput onih u knjižnicama koje izlistavaju naslove prema autoru ili temi po abecednom redu. Ali, ove ladice, koje su se protezale od poda do stropa, naizgled beskonačne u oba pravca, imale su jako različite naslove. Kako sam se približavao zidu od fascikala, prvi koji mi je privukao pažnju je bio jedan na kojem je pisalo "Djevojke koje su mi se sviđale." Otvorio sam ga i počeo listati kroz kartice. Brzo sam ga zatvorio, šokiran što sam shvatio da prepoznajem imena zapisana na svakoj od njih.

Čak i bez da mi je bilo rečeno, tačno sam znao gdje se nalazim. Ova beživotna soba sa svojim malenim ladicama bila je nimalo uljepšan kataloški sistem mog života. Ovdje su bila zapisana djela mog svakog trenutka, velikog i malog, u detaljima koje moje sjećanje nije moglo dostići.

Osjećaj čuđenja i radoznalosti, zajedno s užasom, podigao se u meni dok sam nasumce počeo otvarati ladice i istraživati njihove sadržaje. Neki su donijeli radost i slatka sjećanja; drugi osjećaj srama i žaljenja, toliko snažan da sam pogledavao iza svog ramena da vidim gleda li ko. Ladica pod nazivom "Prijatelji" je bila do jedne nazvane "Prijatelji koje sam izdao".

Naslovi su se redali od običnih do potpuno čudnih. "Knjige koje sam čitao", "Laži koje sam izrekao", "Utjeha koju sam dao", "Šale kojima sam se smijao". Neki su skoro bili smiješni u svojoj preciznosti: " Stvari koje sam vikao na svoju braću." Drugima se nisam mogao smijati: "Stvari koje sam učinio u srdžbi", "Stvari koje sam ispod daha mrmljao o svojim roditeljima." Sadržaji su me uvijek iznova iznenađivali. Često je bilo puno više kartica nego što sam očekivao. Ponekad ih je bilo manje no što sam se nadao.

Preplavila me je veličina života koji sam živio. Zar je moguće da sam u svojih dvadeset godina imao vremena napisati svaku od tih hiljada, možda i miliona, kartica? Ali svaka je kartica potvrđivala ovu istinu. Svaka je bila napisana mojim vlastitim rukopisom. Svaka potpisana mojim potpisom.

Kada sam izvukao ladicu s oznakom "Pjesme koje sam slušao", shvatio sam da su ladice narasle da uključe i njihov sadržaj. Kartice su bile čvrsto spakovane, a ipak nakon dva ili tri metra, nisam pronašao kraj ladici. Zatvorio sam je, posramljen, ne toliko zbog kvalitete muzike, već više zbog goleme količine vremena za koju sam znao da ta ladica predstavlja.

Kada sam došao do ladice pod nazivom "Požudne misli", osjetio sam hladnoću kako prolazi kroz moje tijelo. Ladicu sam izvukao samo par centimetara ne želeći provjeriti njezinu veličinu, i izvukao karticu. Zadrhtao sam i protrnuo zbog njezinog detaljnog sadržaja. Osjećao sam mučninu što je takav trenutak bio zabilježen.

Odjednom sam osjetio gotovo životinjski bijes. Jedna je misao dominirala mojim umom: "Nitko nikada ne smije vidjeti ove kartice! Nitko nikada ne smije vidjeti ovu sobu! Moram ih uništiti!" U ludoj mahnitosti naglo sam izvukao ladicu van. Njezina veličina sada više nije bila važna. Morao sam je isprazniti i spaliti kartice. Ali kad sam ladicu primio za jedan kraj i počeo je udarati na podu, nisam mogao izvući niti jednu karticu. Postao sam očajan i vukao karticu, samo da bih otkrio da je čvrsta poput čelika kada sam je pokušao potrgati.

Poražen i krajnje bespomoćan, vratio sam ladicu na njezino mjesto. Naslanjajući čelo na zid, ispustio sam dugi, samosažaljevajući uzdah. I onda sam je ugledao. Naslov je bio "Ljudi s kojima sam podijelio evanđelje." Ručka je bila svjetlija od onih oko nje, novija, skoro neupotrebljena. Povukao sam ručku i malena kutija ne duža od osam centimetara pala mi je u ruke. Kartice koje je sadržavala mogao sam izbrojati na jednu ruku.

A onda su došle suze. Počeo sam plakati. Jecaji toliko duboki da su boljeli započeli su u mom trbuhu i tresli me. Pao sam na koljena i plakao. Plakao sam zbog srama, zbog ogromnog srama radi svega toga. Redovi polica sa ladicama okretali su se u mojim očima punim suzama. Nitko nikada ne smije znati za ovu sobu. Moram je zaključati i sakriti ključ.

Ali onda, kako sam potisnuo suze, ugledao sam Njega. Ne, samo ne On. Ne ovdje. O, bilo tko, samo ne Isus.

Gledao sam bespomoćno kako je On započeo otvarati ladice i čitati kartice. Nisam mogao podnijeti da gledam njegovu reakciju. U trenucima kada sam se uspio prisiliti da pogledam u Njegovo lice, vidio sam tugu dublju od svoje. Činilo se kao da on intuitivno ide prema najgorim ladicama. Zašto je morao pročitati svaku od njih?

Konačno se okrenuo i pogledao me s drugog kraja sobe. Gledao me je sa sažaljenjem u svojim očima. Ali ovo sažaljenje me nije razljutilo. Spustio sam glavu, pokrio svoje lice rukama i ponovo počeo plakati. On je došao do mene i Svoju ruku stavio oko mene. Mogao je reći toliko stvari. Ali On nije rekao ni riječ. Samo je plakao sa mnom.

Onda se ustao i vratio natrag do zida od ladica. Počevši od jednog kraja sobe, izvlačio je ladice jednu za drugom i počeo potpisivati Svoje ime preko mog na svakoj kartici.

"Ne!" viknuo sam žureći k Njemu. Sve što sam uspjevao reći bilo je "Ne, ne" vukući karticu od Njega. Njegovo ime ne smije biti na tim karticama. Ali bilo je tamo, napisano u crvenoj boji, tako bogatoj, tako tamnoj, tako živoj. Isusovo ime je prekrivalo moje. Bilo je napisano Njegovom krvlju.

Nježno je karticu uzeo natrag. Nasmiješio se tužnim osmijehom i nastavio je potpisivati kartice. Mislim da nikad neću razumjeti kako je to učinio tako brzo, ali sljedeći tren činilo se da sam Ga čuo kako zatvara posljednju ladicu i ponovo dolazi do mene. Svoju ruku stavio je na moje rame i rekao: "Svršeno je."

Ustao sam, i On me je izveo iz sobe. Na vratima nije bilo brave. Još je kartica koje trebaju biti ispisane.

Komentar na gornju priču (preuzeto):


Za grešnike poput tebe i mene, postoji dobra vijest: Hrist je platio naš dug. On je naš grijeh prekrio Svojom krvlju; zaboravio je prošlost. Čistoća počinje danas.

"Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla" (Rimljanima 13:12). Nesumnjivo će neki imati više toga za odložiti nego drugi - više sjećanja, više boli, više žaljenja. Ali prošlost ne treba odrediti našu budućnost. Upravo sada možemo odabrati kako ćemo živjeti. Hoćemo li svoja srca usmjeriti na Boga i hodati Njegovim putevima? "Hodimo pristojno,"... odlomak u Rimljanima se nastavlja, "... ne u bludnosti i raspuštenosti..., nego se obucite u Spasitelja Isusa Hrista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama" (Rimljanima 13:13-14).

Niti jedan od nas ne može stajati potpuno čist pred Bogom. Svi smo grešnici. Bez obzira na to koliko prljavi dronjci naših opačina mogu biti, u trenutku istinskog predanja srce okrenuto prema Bogu gubi svoju nečistoću. Bog nas odijeva u Hristovu pravednost. On više ne vidi naš grijeh. Isusova čistoća prenijeta je na nas. Zato vidi sam sebe onakvim kakvim te Bog vidi - odjevenog u blistavu bjelinu, čistog, opravdanog.

Možda imaš određeno sjećanje koje te nastavlja proganjati, sjećanje koje uzrokuje da se osjećaš nedostojnim Božje ljubavi i oproštenja. Ne dopusti prošlosti da te muči. Zaboravi. Ne proživljavaj ponovo taj trenutak niti bilo koji poput njega. Ako si se pokajao za sva ta ponašanja, Bog je obećao da ih se više neće sjećati (Hebrejima 8:12). Kreni dalje. Čeka te život čistoće.

Jednom je jedan čovek sanjao san, on je sanjao da je išao jednom pješčanom obalom zajedno sa Bogom i dok je čovek hodao zajedno sa Bogom odjednom mu se pojavio cio njegov život koji je živio na zemlji. Čovek je takođe primjetio da u svakom njegovom periodu života su postojala dva para tragova od stopala, jedan par je bio njegov lični a drugi par je bio Božji. Kada se njegov zadnji dio života pojavio čovek je tada pogledao tragove u pijesku i primjetio da je mnogo puta postojao samo jedan trag u pijesku, takođe je primjetio da je taj jedan trag postojao onda kada je imao najteže trenutke u svom životu. I naravno, to ga je veoma zabrinulo i ražalostilo pa je priupitao Boga: "Bože kada sam ja moj život predao tebi ti si meni tada obećao da ćeš uvijek biti sa mnom, ali ja sam primjetio da je samo jedan trag postojao u pijesku onda kada sam imao najteže trenutke i kad si mi najviše bio potreban."

BOG odgovara:
"Drago moje dijete ja te puno volim i nikada te ne bih ostavio u najtežim životnim trenucima - kad si vidio samo jedan trag u pijesku to je bilo onda kada sam te ja nosio u rukama."

Postoji prica u kojoj se objasnjavas ta je maja, iluzija ovoga svijeta.

Jednom se budistickom monahu koji je godinama meditirao pored
jezera pokaze siva jer je uporno meditirao na temu iluzije, maje
sta je ovaj svijet...

Pita ga siva, 'Da li zaista zelis da znas sta je maya'.
Monah odgovara: 'Vise nego ista'.
Dobro, uzme ga za ruku i porine mu glavu i tijelo u jezero.

I tako se odjednom monah nadje u zivotu obicnog seljaka.
Zivio je tako godinama, hranio porodicu i na kraju umro.

Tako je monah prozivio nekoliko zivota, sjecajuci se svakog trenutka
do onoga ko je i sta je bio.

U jednom trenutku, kada je obradjivao njivu, odjednom je sve
nestalo i sve mu se vratilo, i glavu mu je Shiva povukao iz vode i pitao ga
'Da li sad znas sta je maja'.

_________________
life style, stile without life

(Сирах 34)
1. Пуста и лажна су надања – у човека неразумног, и снови маштовити дају крила глупима.
2. Као хватач сенке или гонич ветра, такав је и који верује сновиђењима.
3. Сновиђења сасвим су, као и лице насупрот лица.
4. Од нечистога шта може бити чисто, и од лажљивога шта може бити истинито?
5. Гатања и предсказања и сновиђења – су сујета, и срце се напуни маштањем, као у породиље.
6. Ако они нису послани од Свевишњег за разумевање, не поклањај им срца твога.
7. Сновиђења уведоше многе у заблуђење, и они који им се надаше подвргнуше се паду.

_________________
Маран Ата

Evo i drugi prevod

Knjiga Sirahova 34, 1-8:
"Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luđaci okrilate. Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima. Slični su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. Što se može nečistoćom očistiti? Kako će biti istina od laži? Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. Ako ih Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje, ne posvećuj im ni jedne misli. Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajući se u njih. Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savršena tek u iskrenosti."

"Svijet postoji samo kao san u mojoj svijesti"
Posto znam samo sadrzaje sopstvene svijesti i ne mogu da dokazem vanjski svijet, sve sto percipiram je u definisano mojim umom.
Znas samo ono sto je u tvojoj svijestu. Ono sto tvrdis da postoji izvan iskustva tvoje svijesti je nedokazano.
Da li postoji svijet izvan tvog poimanja? Mozes li da odes izvan toga i da dokazes to. Mozes da pravis postavke o svijetu izvan svog uma, ali to ce ostati samo koncept tvoga uma. To nisi dokazao i ne mozes dokazati.
Tvoje iskustvo je samo tvoje i vazi samo za tebe. Ko drugi moze da ima tvoje iskustvo, kada druga osoba stvarna samo kada se pojavi u tvom iskustvu?
Sta god da se desi, desava se tebi, od strane tebe, kroz tebe, ti si kreator, uzivalac i unistavalac onoga sto percipiras.
Ti si kreator svijeta u kojem zivis, ti sam mozes da ga mijenjas ili da ga diskreiras.
Svijet ti se prikazuje tako stvarno zato sto ti mislis o njemu citavo vrijeme; prestani da mislis i on ce da nestane."
Svijet koji percipiras je veoma malen svijet, zaista. I potpuno je privatan. Uzmi da je to san i zavrsices sa njim. Zar nije samo ideja da je citav svijet dio tvog licnog svijeta? Univerzum ne dolazi da ti kaze ta si ti dio njega. Ti si taj koji doziva vjecnost da te uzima kao dio nje. Uzimajuci dokaze, sve sto znas je tvoj privatni svijet, kakobilo ti si ga ispunio svojom imaginacijom i ocekivanjma.

_________________
life style, stile without life

Slavni sanjači

Glazbenik/skladatelj Giuseppe Tartini sanjao je violinsku sonatu "Đavolji triler". Mnogi su rekli da je ovo njegovo najbolje djelo, a on sam je izjavio da nije uspio reproducirati muziku iz sna vjerno tj. nije mogao prenijeti na ovozemaljski plan njenu originalnu ljepotu.

Još jedan primjer umjetničkog ostvarenja poklonjenog skladatelju kroz san je opera "Čarobna frula" koja je u snu došla W.A. Mozartu.
Međutim, i sve ostale skladbe i sva umjetnička djela (svih autora) koja su naizgled nastala u stanju grube tjelesne budnosti zapravo također dolaze iz suptilnih (finotvornih) svjetova snova jer sve stvari i pojave na nižem nivou (razini postojanja) imaju svoje porijeklo na višem nivou. To važi i ako mi nismo svjesni da je ova materijalna loka (grubi fizički plan svjesnosti) samo sjena sjene i sjenine sjene sjena realnijih planova postojanja.

Model molekularne strukture trimetil benzola, kojeg je Friedrich August Kekulé von Stradonitz otkrio zahvaljujući jednom snu, izazvao je pravu revoluciju u organskoj kemiji. August Kekule sanjao je strukturu benzolskih krugova/prstenova predstavljenu majmunima koji se hvataju za repove. Tako je dobio ideju o građi aromatskih ugljikovodika.

Mendeljejev je sanjao periodički sistem hemijskih elemenata.

Model strukture atoma sastavio/napravio je Niels Bohr na temelju svog sna.

Helikopter (Igor Ivanovič Sikorsky), šivaća mašina (Elias Howe) i laser (Gordon Gould) još su neki od brojnih primjera izuma dobivenih u snovima.

Prizemljivanjem ideja na grubi materijalni plan ili sjećanjem na odsanjane snove (tj. zadržavanjem svjesnosti o njima i nakon spuštanja iz njih na ovaj plan grube tjelesne budnosti) dobili smo mnoštvo izuma i otkrića. Pretpostavite da ste u stanju tačno riješiti najsloženije matematičke zadatke na imaginarnom računaru. To znači da ste sposobni da u mašti izvodite najsloženije matematičke operacije, bilo "pješice" bilo uz pomoć imaginarnih elektroničkih uređaja/pomagala. Vi to uistinu i možete u snovima, a neki ljudi to mogu i dok naizgled normalno djeluju na fizičkom planu. Oni zapravo samo prividno egzistiraju na grubom/fizičkom nivou. Ali, njihova tijela se kreću, jedu, piju itd. i vi imate utisak da su oni obični smrtnici podložni tjelesnim ograničenjima.

I vi možete prerasti tjelesna ograničenja. To je samo stvar istrajnog treninga. Na početku to izgleda kao naporno i uporno vježbanje/obuzdavanje uma, ali kasnije vam teže biva usidriti svoju svjesnost u lokvu fizikalnih zakona i uliti svoje "Ja" u bocu fizičkog tijela.

Genijalni izumitelj Nikola Tesla je u velikoj mjeri uspio usvojiti jogijski stil življenja. Izumi koji su funkcionirali u njegovoj mašti (u imaginarnom materijalnim svijetu) funkcionirali su i u grubom materijalnom/fizičkom svijetu. On nije trebao konstruirati eksperimentalne modele da bi testirao svoju zamisao u ovozemaljskoj praksi. Ako je poželio, odmah je mogao prijeći na realizaciju svoje vizije: Bez prethodne provjere/verifikacije, sa sigurnošću je znao da njegova vizija može biti ostvarena u okviru fizičkih ograničenja ili fizikalnih zakona.

Ego (zasebno "ja") je taj koji doživljava ili ne doživljava vizije. Vizija je doživljavanje slike iz sna u budnom stanju tj. snoviđenje (doživljeno) iz stanja/motrišta u kojem ste još barem donekle svjesni grubog fizičkog tijela. Ako svu pozornost usmjerite ka viziji, zaboravljate na stanje tjelesne budnosti pa prestajete biti ograničeno fizičko biće.
Mogli biste reći da vi posjećujete svjetove snova ili da snovi dolaze vama u goste jer se to svodi na jedno te isto. Zemaljski svijet/kraljevstvo se uzdiže ka Nebeskom carstvu jer se Nebesko carstvo spušta na Zemlju.

Čovjek mora odbaciti sve svoje predrasude (unaprijed stvorene ideje o...) i posumnjati u sva svoja saznanja da (bi si stvorio mogućnost da) se susretne s Bogom. Mi koji inzistiramo na našim egoističnim željama i uobraziljama slijepi smo za Boga, zatvaramo oči pred Beskrajnim Savršenstvom. Ljudska znanja su zapravo neznanja ili kavezi kojima sputavamo sami sebe. Želite li ostati u dobrovoljnom zatočeništvu, u kavezu svojeg neznanja?

Rad na snovima omogućuje pojedincu da odgonetne zagonetke života i života nakon života. To znači da rad na snovima rasvjetljava sve tajne života jednako tako kao i tajne postmortalnih stanja. Budni sanjač otkriva sve to još prije fizičke smrti; dakle, već za vrijeme ovozemaljskog tjelesnog življenja. Budni sanjač odbacuje mentalne koncepcije/obrasce ili lažna znanja u korist stvarnog/neposrednog znanja. On stiče pravo/istinsko znanje koje ga dovodi do Bogospoznaje, znanje koje ga uvodi u Spoznaju samoga Sebe.
On prepoznaje svoje božansko "Ja", koje je sveznajući Znalac sveg znanja i neznanja.


Skinuto sa

http://www.yogacentar.hr/snovi.htm

gdje ima još zanimljivih tekstova

30.12.2007.
Novinar sanjao nuklearni pokus, Britanci priznali da se dogodio
Britanska vlada bila je prisiljena priznati da je 1974. godine odobrila nuklearni pokus 1974. nakon članka novinara Chapmana Pinchlera kojem se to u snu ukazalo, pokazali su dokumenti iz britanskog nacionalnog arhiva objavljeni krajem tjedna.
Tadašnji britanski premijer Harold Wilson je učinio sve kako bi prikrio tajni nuklearni pokus izveden u pustinji Nevade u svibnju 1974.
Jedan dužnosnik ministarstva vanjskih poslova ispričao je događaj u memorandumu službi premijera, nakon razgovora s glavnim urednikom popularnog dnevnog lista Johnom Ellisonom.
"Vjerovali ili ne Ellison je rekao da je Pinchlerov izvor bio on sam", piše u memorandumu Crispin Tickell, koji je kasnije postao britanski veleposlanik u Ujedinjenim narodima.
Prema Tickellu, novinar Pinchler bio je na odmoru u Škotskoj na pecanju. Jednog jutra je pričao prijateljima da je sanjao o nuklearnoj eksploziji, nesumnjivo britanskoj.
Prijatelji su mu savjetovali da zaboravi svoju noćnu moru i prepusti se čarima pecanja, što je on i poslušao sljedeća tri dana, ali je po povratku u London kontaktirao svoje veze u ministarstvu obrane i ispitivao ih o britanskom nuklearnom pokusu.
Kada je na kraju dobio dovoljno indikativan odgovor koji mu je dao na znanje da je na dobrom putu, o tome je napisao članak.
Njegov članak je izazvao spor u parlamentu i Harold Wilson je bio prisiljen dati iskaz pred Gornjim domom parlamenta u kojem je priznao da je pokus već izveden.

Na samom početku mog učešća na forumu pročitao sam veći deo tekstova na forumu od početka do kraja i ova priča ili san pod nazivom ,,soba'' mi se duboko urezala u sećanje pa sam pre mesec dana želeo da je nađem i prebacim na prvu stranu ali hvala Bogu što je sad tu gde je.

Iz tog teksta se može mnogo stvari naučiti i nekih podsetiti.
Tu vidimo da imamo nekog ko se stalno o nama brine i želi da smo svesni toga.
Taj isti nam pokazuje kakvi smo i kakvi treba da budemo.
Pokazuje veliku ljubav dajući sebe za nas.

San nije reprodukcija dnevnih događaja i selekcija na važnije koje treba skladištiti u memoriju a ostale brisati kako se uči po tom pitanju.
Biblija nam daje više primera da je to jedan od najčešćih vidova komunikacije sa Bogom.
Imam mnogo iskustava po tom pitanju još od rane mladosti do danas i nikad se ne bih usudio ismevati nečiji san mada ima i onih što su besciljni i nepovezani i bez poruke.
Zahvalan sam uredniku za sve reči iznete u komentaru ovog teksta iz razloga što je to istina i svima može koristiti.
Svako dobro.

Slažem se, ima i vizija a i običnih psiholoških snova. I slažem se da su vizije jedan od najčešćih vidova komunikacije sa Bogom, samo je problem što ih treba protumačiti, a to je dar, kao što znamo i po Svetom Pismu (recimo Daniel je dobio taj dar ali ne i njegovi prijatelji). Mada to ide po Duhu Svetom, kroz duhovnu izgradnju se pomalo "nauči" tumačenje vizija.