Odsječene glave kao dar?
Tek kada su istražitelji Haaškoga suda završili svoju trogodišnju istragu, i kada je postalo jasno da će se Međunarodni tribunal vrlo skoro pozabaviti i zbivanjima na planini Ozrenu od svibnja do rujna 1995. godine, bosanskohercegovačka javnost je doznala pojedinosti jedne od najkrvavijih i najmonstruoznijih ratnih priča. Tijekom višemjesečnih napora Armije BiH za oslobađanjem Vozuće, uspostavljanje kontrole nad Ozrenom i komunikaciju Zenica-Tuzla, pripadnici Odreda "El Mudžahid", koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH, počinili su masakr nad ranjenim i zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo "Naš put je džihad", stacionirani u naselje Podbrežje kod Zenice, brutalno su likvidirali i pogubili pedesetak srpskih vojnika odsjecajući im glave sjekirama i sabljama.
Dramatična pogubljenja i ratoborni mudžahedini koji u rukama drže odsječene srpske glave snimljeni su na propagandnim videokasetama Odreda "El Mudžahid" koje se distribuirane donatorima po islamskim država. No, užasavaju tvrdnje svjedoka i bilješke istražitelja da su glave nesretnih srpskih vojnika Treće ozrenske i Srbačke brigade navodno završile u Iranu i u sarajevskom kabinetu Alije Izetbegovića, kao dar i dokaz vjernosti Alahu i islamu.
Komisija za traženje nestalih Republike Srpske nakon daytonskog sporazuma tragala je za 463 osobe nestale na području Vozuće u jesen 1995. godine. Kući se iz zarobljeništva vratilo 157 srpskih vojnika. Na različitim lokacijama, tijekom istrage koju su na zahtjev obitelji nestalih i srpskih udruga "Vijenac" i "Vozuća", 1999. godine pokrenuli Carlos Westendorp i glavna tužiteljica Haaškog tribunala Louise Arbour, ekshumiran je određeni broj tijela bez glava. Ali, ni do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci oko 240 osoba srpske nacionalnosti.
Mudžahedinski pokolj čudom je preživjelo osam zarobljenih srpskih vojnika. Dovoljno da njihova svjedočenja pokrenu istragu o ovom ratnom zločinu, koju je srpska strana uporno zahtijevala, teško optužujući zapovjednike Drugog i Trećeg korpusa Armije BiH, generale Seada Delića i Sakiba Mahmuljina. Posebno Mahmuljina, koji je od formiranja Odreda "El Mudžahid", u kolovozu 1993. godine u Zenici, bio ovlašteni časnik Armije BiH za vezu mudžahedina s državnim vrhom i Izetbegovićem. Mahmuljina, koji je nakon daytonskog sporazuma postao zamjenik ministra obrane Federacije BiH, sarajevski mediji terete da je kao zapovjednik Trećeg korpusa Armije BiH posebno pridonio islamizaciji vojske.
