Godine 326. posle Hristovog rodenja, pobozna carica Jelena, majka cara Konstantina, otišla je u Palestinu da se pokloni svetim mestima. Tom prilikom javila joj se misao da pronade krst, na kome je Hristos bio razapet. Bio je to tezak zadatak, jer su ga Jevreji, cim je Isus sa njega skinut, sakrili, i strogo cuvali tajnu gde je krst sakriven.Da bi saznala gde je krst, carica, po savetu patrijarha Makarija, skupi sve najstarije ljude Judeje, te ih pocne ispitivati. Starci, uplašeni pretnjama, pokazu jednog Jevrejina, Judu, koji je, po pricanju njegovih dedova, znao gde je krst sakriven. No, on nikako nije hteo pokazati gde je krst sakriven, ali im, posle upotrebe sile, ipak pokaza gde je krst zakopan - na mestu gde je podignut hram boginje Venere.
Posle dugog kopanja nadoše ne jedan, vec tri krsta, Hristov i ona dva razbojnika, koji su zajedno s njim razapeti. Pošto nije bilo nacina da se otkrije koji je krst Hristov, jer behu prilicno satruli, valjalo je pribeci veri. Upravo tuda su pronosili nekog mrtvaca na ukop, te patrijarh Makarije zapovedi nosiocima da stanu, te redom krstovima dodirivaše mrtvaca, dok kod treceg krsta mrtvac ne ozive i ustade, te oni poznaše da je to krst Isusov. Carica smerno klekne i poljubi sveto drvo, a pošto je mnoštvo naroda, koji se beše okupio, delelo da vidi casni krst, patrijarh Makarije izade na jedno uzvišeno mesto i pokaza ga narodu.
Tako je pronaden i vozdvizen (uzdignut) casni i zivotvoreci krst, i od tog vremena, tj. 326. godine, ustanovljen je praznik Vozdvizenija casnog Krsta ili Krstovdan.Carica Jelena je, prilikom boravljenja po svetim mestima, napravila više crkava, pa i crkvu vaskrsenja na Hristovom grobu, u kojoj je cuvan i jedan deo Hristovog krsta. Medutim, godine 614, jula meseca, Persijanci osvojiše Jerusalim, zarobiše mnoge hrišcane, porušiše crkvu voskresenja i iz nje odnesoše krst Hristov i druge dragocenosti. Posle cetrnaest godina, izmire se grcki car Iraklije i persijski car Siroes, i ovaj vrati Grcima krst. Sam car Iraklije dode u Jerusalim da svecano primi sveto drvo, i s velikom litijom izade na docek krstu, do Maslinske gore. Car, u punom carskom sjaju i odezdi, sa krunom na glavi, uzme krst da ga iznese na Golgotu, ali mu neka nevidljiva sila nije dozvoljavala da ga ponese. Patrijarh tada rece caru da je tim istim putem i Hristos nosio krst, ali ne u carskom velikoljepiju i pod krunom, vec kao rob, pod trnovitim vencem i bos. Car skide carsku porfiru, krunu i ostale znake dostojanstva, pa bos i u prostim haljinama lako iznese krst na Golgotu i postavi ga u crkvi gde je i pre stajao. Bilo je to 14. septembra 628. godine. Carica Jelena je pronašla krst oko Vaskrsa, pa su uspomene na ta dva dogadaja spojene u jedno i odredeno je da se praznik Vozdvizenja praznuje 27. septembra (14. septembra).
Nastavice se...
_________________ Маран Ата
|