Vader je govorio o obe vrste iskustava, i onda se Elvis nadovezao sa "ta iskustva", pa mi je izgledalo kao da zna kakva su iskustva u pitanju, bez obzira da li iskustva imaju veze sa Bogom ili ne.
Ako dvoje ljudi, koji su po svim mjerilima psihologije zdravi, dožive istovjetno iskustvo koje ima jak religiozni kontekst, meni bi bilo teško prihvatiti priču o moći svijesti.
Jedan primjer spiritualnog iskustva je osjećaj povezanosti sa čitavim univerzumom, kad možeš čitati tuđe misli. Iskustvo dodira sa Bogom je kad ti Glas kaže da narediš umirućoj starici da ustane, ti kažeš "U ime Isusa Hrista naređujem ti da ozdraviš", i žena istog momenta ustane, potpuno zdrava.
Vader je mogao misliti i na ta iskustva, pa zato Elvisov post nije proizveo pozitivan eho kod mene.

Ako dvoje ljudi, koji su po svim mjerilima psihologije zdravi, dožive istovjetno iskustvo koje ima jak religiozni kontekst, meni bi bilo teško prihvatiti priču o moći svijesti.

Pa i Hrist je vjerovatno cuo glasove, pa ga danas psiholozi smatraju psihicki najzdravijom osobom koja je ikada hodala zemljom. Ako covjek jednom cuje glas u svojoj glavi, i to bas bude onda kad ucini neka cuda koja imaju krajnje izrazen religiozni kontekst, ne vidim ni jedan jedini razlog da to pripisujem placebu. Apostol Pavle je imao mozda cak samo jedno jedino iskustvo direktnog dodira sa Bogom, kad se preobratio, to iskustvo nema veze sa placebom, nije bio vjernik, proganjao je hriscane, i poslije toga postao hriscanin. Znaci nema veze sa placebom. U tom slucaju su cak i njegovi pratioci svjedocili cudesnom dogadjaju, znaci objektivan fenomen, nema veze sa autosugestijom i slicnim. To ti je odgovor na tvoje zadnje pitanje. Znaci placebo kao opcija otpada kada minimalno dvije osobe dozive isto iskustvo.

Za placebo: to o cemu ti govoris je placebo u uzem smislu, pogledaj znacenje placeba u sirem smislu.

U vezi drugog dijela: psiholog ne cita misli covjeka nego slusa njegove rijeci i na osnovu njegovih rijeci postavlja psiholoski profil covjeka. Tako psiholozi na osnovu Hristovih rijeci mogu da procijene o kakvoj se osobi radi.

Da dodam, kod placebo efekta se ne radi o pravom izlječenju, efekti su veoma kratkog daha.

Placebo effects can last for a long time: over 8 weeks for panic disorder,[91] 6 months for angina pectoris,[92] and two and half years for rheumatoid arthritis.[93] Placebo effects after verbal suggestion for mild pain can be robust and still exist after being repeated ten times even if they have no actual pharmacological pain killing action.

I ja se slažem sa gore navedenim, sugestija je moćna stvar.
Često se dešava da svako dobro (ili uspjeh) što se ljudima desi pripisuju svome umijeću, sposobnosti, a sve što im se loše desi okrivljuju sudbinu, nečije zle namjere ili magiju.
Život je splet dobrih i loših stvari, treba se s tim pomiriti.

Kao Kršćanin
sada kada sam u proučavanju Božje riječi
gledam na to ovako:

Kad god ti se desi nešto lijepo ili ružno - zahvaljuj Bogu.

Pouka za to ti je - JOB.

Kad ti bude jako teško - prokuneš Boga - i ode ti meni!
Job to jako lijepo objašnjava.
Čitaj.

Ako si sa Bogom - Bog će te čuvati - sam sam se uvjerio puno puta.
Ali Bog te može staviti na kušnju - da vidi -kako ćeš onda!

A može te i Zli napastvovati,
ali većinom ako nisi vjernik.

Vjernici tradicionalisti misle da su vjernici,
ali njihovi postupci - djela - ponašanje,
ne potvrđuje vjeru.

Pa i Hrist je vjerovatno cuo glasove, pa ga danas psiholozi smatraju psihicki najzdravijom osobom koja je ikada hodala zemljom. Ako covjek jednom cuje glas u svojoj glavi, i to bas bude onda kad ucini neka cuda koja imaju krajnje izrazen religiozni kontekst, ne vidim ni jedan jedini razlog da to pripisujem placebu. Apostol Pavle je imao mozda cak samo jedno jedino iskustvo direktnog dodira sa Bogom, kad se preobratio, to iskustvo nema veze sa placebom, nije bio vjernik, proganjao je hriscane, i poslije toga postao hriscanin. Znaci nema veze sa placebom. U tom slucaju su cak i njegovi pratioci svjedocili cudesnom dogadjaju, znaci objektivan fenomen, nema veze sa autosugestijom i slicnim. To ti je odgovor na tvoje zadnje pitanje. Znaci placebo kao opcija otpada kada minimalno dvije osobe dozive isto iskustvo.

Mogu posvjedociti (jer sam to vidio u nekoliko navrata) kako se ljudi, nerijetko upravo kriticari religije, zahvaceni iznenadnom velikom nesrecom najednom okrecu vjeri. Mole boga za pomoc, racunaju na njega. Zasto? Da li zato sto su se osvjestili, progledali? Moj odgovor je - ne. Jednostavno njihovi problemi pravazilaze gnanice njihove snage.